Opremanje stambenog prostora
Future Home
Blog
četvrtak, svibanj 3, 2012
Blackfox

 

 

UVOD

 

Blog je preseljen na:

 http://adaptacijainovogradnja.blogspot.com/

 

Pogledajte i:

Izvedbe kućnih električnih instalacija:

http://instalacijeupraksi.blogspot.com/

 

Automatizacija - inteligentna kuća:

http://novidom.blogspot.com/

 

Ako smatrate da je u svakoj prostoriji dovoljan prekidač i dvije do tri utičnice, u tom slučaju nemojte čitati postove na ovom blogu!

Naime, namjena bloga je pružanje sitnih savjeta koje možete iskoristiti prilikom izgradnje ili adaptacije stambenog prostora, baziranih isključivo na osobnim iskustvima i bez marketinških podvala. Orijentacija savjeta biti će prema novom i naprednom načinu razmišljanja o instalacijama; tehnika svakim danom juri prema naprijed, a instalacije u mašim domovima (na primjer električne) od pojave izmjeničnih linija i automatskih osigurača nisu mnogo napredovale.

Opisati ću materijale i uređaje koji se mogu relativno jednostavno pronaći u specijaliziranim trgovinama; smatram da je nelogično hvaliti dalekoistočne gadgete nedefiniranog zemljopisnog porijekla, prepune ekrana i šarenih prekidača, koje je neki uvoznik našao na skladištu robe nepoželjne za Europsku uniju…

Blog će biti baziran na elektroinstalacije, klimatizaciju i ventilaciju, telekomunikacije i sve sitnice vezane uz njih na koje ne obraćamo previše pažnje prilikom planiranja gradnje ili adaptacije, ili pak slušamo kojekakve stručnjake i „stručnjake“, prodavače i „prodavače“ (koji su, na kraju krajeva, čast izuzecima, ipak samo prodavači ). Jer, koliko puta se nakon adaptacije pojavi situacija da u prostoriji imamo samo jednu slobodnu utičnicu i paukovu mrežu od produžnih kablova…

Ugrubo, blog će biti podijeljen na četiri dijela:

- klasične elektroinstalacije; 

- sustavi instalacija (upravljanje sustavima); 

- ostali sustavi 

- "uradi sam" kutak. 

I na kraju početka, umalo zaboravih (neka mi struka ovo oprosti): sve šeme biti će prikazane laički, pomoću sličica i razumljivih simbola. Napominjem, namjera mi je isključivo davati savjete koji su  lako izvedivi! Ako vam se nešto svidi ma koliko god to neobično bilo, ne dajte se smesti kojekakvim stručnim mišljenjima „da je to nepotrebno“ i slično… Ipak, nemojte smetnuti sa uma da živimo u malenoj zemlji u kojoj riječ "jal" poprima enciklopedijsko značenje!

Uživajte

 

MALI SAVJETI ZA DOMAĆICE 

(ILI – KAKO GNJAVITI SUPRUGA PRILIKOM ADAPTACIJE KUHINJE) 

 

Ako ne spadate u kategoriju ljudi koji svojom kuhinjom žele postići „vau – efekt“, već ste moderna i napredna domaćica koja uz klasičnu kuhaču koristi i multipraktik, sjeckalicu, mikser, blender i slična kuhinjska pomagala, tada znate da u kuhinji – nikad dosta utičnica! Ako ste se uselili u stan građen sedamdesetih ili ranije veliki ste sretnik ako uopće postoji utičnica u kuhinji iznad radne površine, a i velika je vjerojatnost da je to posljedica neke ranije adaptacije!

I tako, nečija supruga nekim slučajem pročita ovaj blog, i neka mi ljutiti suprug oprosti ako ga započne gnjaviti zahtjevom za adaptaciju kuhinje! Moram napomenuti da prilikom priprema za adaptaciju razmislite kakav će biti raspored elemenata i uređaja, gdje će biti radna površina i da li postoji mogućnost ugradnje utičnica u blizini radne površine (tj. da li će se mijenjati i zidne pločice i sl.). Također, obratite pažnju na činjenicu da voda ili vodena para i električna struja nikako ne idu zajedno, stoga pripazite na udaljenost električnih priključaka od mogućeg izvora vode, pare ili vlage (slavine, ploče za kuhanje, nehotično zapljuskivanje po radnoj površini i slično).

Prilikom pripreme hrane moderna domaćica koristi i više od jednog električnog uređaja, pa pripazite da problem ne riješite samo djelomično, tako da uz novougrađenu utičnicu ne dobijete i produžni kabel ili razvodnik na radnoj površini ili ljutitu suprugu koja mora „stalno preštekavati“…

SAVJETI: 

1231231


Na zid između donjih i gornjih (visećih) elemenata (vidi sliku) u blizini radne plohe postavite nekoliko utičnica. Stručna osoba će posvetiti pažnju njihovoj pravilnoj montaži, po važećim propisima o udaljenosti utičnice od slavina. Bez obzira na to savjetujem montažu utičnica sa zaštitnim poklopcima, jer je mokra nezgoda na radnoj plohi nepredvidiva…

Ako koristite kuhinjski stol kao radnu površinu, u njegovu blizinu ugradite jednu do nekoliko utičnica. Također planirajte postavljanje utičnice koja će uvijek dobro doći za usisivač i sl. na nekom slobodnom zidu u prostoriji, na primjer kod ulaznih vrata… Jer priključenje kabla od usisivača u priključnicu iznad radne plohe može postati kobno za posuđe koje se nalazi na njoj!

Na slici 1. Prikazano je rješenje sa utičnicama ugrađenim na stranicu kuhinjskog elementa. Za priključak kuhinjskog miksera vjerujte da je nezamjenjivo!

Ako nemate mogućnost trganja pločica i čeprkanja po zidovima, nedostaje vam utičnica a nemate želju svakodnevno gledati nadžbuknu utičnicu i komad sivog kabla na zidu pored kuhinjskog elementa, pribjegnite lukavom rješenju: neka stručnjak ugradi nadžbuknu utičnicu u kuhinjski element i kroz koji će postaviti kabel do najbliže razvodne kutije (koja se u većini slučajeva nalazi sakrivena iznad visećih elemenata u kuhinji). Tako će i kabel i neugledna nadžbukna utičnica ostati sakriveni od pogleda; jedina neugodnost nauštrb komfora su otvorena vrata kuhinjskog elementa prilikom rada sa kuhinjskim uređajem…

Razmislite i o ugradnji dodatne usmjerene rasvjete iznad radne površine (ili kuhinjskog stola)! Tu mislim na najpraktičnije halogene reflektore koji daju vrlo jako usmjereno osvjetljenje. Pripazite da prekidač za tu rasvjetu bude nadohvat ruke. Ako imate prostranu kuhinju i koristite je kao blagovaonu, razmislite o montaži izmjenične linije (izmjeničnih prekidača) za glavnu kuhinjsku rasvjetu, s time da jedan prekidač ostane na mjestu – kod ulaznih vrata, a drugi nadohvat ruke iznad stola ili radne površine, u nasuprotnom kutu prostorije. Malo više posla i materijala prilikom adaptacije, ali vjerujte da će vam uštedjeti puno koraka u budućnosti.

Slika 1

SLIKA 1. - montaža utičnica na bočnu stranicu kuhinjskog elementa

SLIKA 2. - s lijeva nadesno: serijski prekidač za usmjerenu rasvjetu (ne vidi se na slici) i za prigušenu rasvjetu (crna armatura - svjetiljka - na slici, sa štednom žaruljom), zatim izmjenični prekidač za glavnu kuhinjsku rasvjetu, interfon, termostat, vremenska stanica i svjetiljka za prigušenu rasvjetu. Prekidači i uređaji na slici smješteni su u nasuprotnom kutu od kuhinjskih vrata, iznad kuhinjskog stola.

Također obratite pažnju i na rasvjetu u kuhinjskim elementima, tj. na rasvjetna tijela koja se montiraju na donju stranu „viseće kuhinje“ (visećih kuhinjskih elemenata), i služe za osvjetljenje radne površine. Da li odabrati neonsku (slika 3), halogenu (slika 4) ili LED rasvjetu (slika 5)?  Neonske armature se najjednostavnije ugrađuju, ali na sebi obično imaju kabel sa utikačem. Prednost je, ako vam neskriveni kabel ne smeta, što nema bušenja niti piljenja radi ugradnje neonske armature. Osvjetljenje je sasvim pristojno, ali pripazite na tip neonske cijevi, tj. da li je standardan i lako nabavljiv ili se radi o nekoj dalekoistočnoj novotariji. Halogena (većinom ugradbena) rasvjeta daje jače i usmjerenije svjetlo, ali i – jače se zagrijava! Pogotovo onaj dio koji se nalazi unutar kuhinjskog elementa. U većini slučajeva ništa strašno, osim ako u taj element spremate plastične posude, i jednog dana shvatite da ste baš vaš najbolji skupocjeni Tupperware prislonili na halogenu žarulju… Savjetujem i konzultaciju sa stručnom osobom prilikom odabira rasvjete, da ne naletite na neki trenutni hit za koji već slijedeće godine neće biti zamjenskih dijelova!

213123

Još jedna sitnica: ako imate kuhinjsku napu, neka vam stručna osoba prespoji uključenje rasvjete u napi na rasvjetu radne površine (izgled modula za upravljanje napom prikazan je na slici 6). Tako ćete jednim prekidačem istodobno uključiti i rasvjetu radne površine i rasvjetu u napi. Vrlo efektno, vjerujte! A nadasve korisno!

1232131

I još nešto nekonvencionalno (radi čega ću postati posebno omrznut): jeste li razmišljali da prilikom adaptacije u kuhinju na prikladno mjesto postavite i antenski priključak? Otkačeno, čudno, nepotrebno? Možda zvuči tako, ali… od kada sam u kuhinju postavio (priznajem, dalekoistočni) televizor, jutarnja kava je puno ugodnija, kuhanje je puno ugodnije, a i – prilikom istodobnog emitiranja sapunica i nogometnih utakmica borba za udoban smještaj u naslonjaču u dnevnom boravku neće biti potrebna! 

 

RASVJETA NA BALKONU 

 

Još jedna laganija tema za početak. Ova tema nije strogo vezana uz vanjsku rasvjetu, već uz sitne savjete u vezi poboljšanja postojećih instalacija (kako da malim sitnicama olakšate ishod situacija o kojima možda nikad niste ni razmišljali).

 Situacija prva. Balkon sa vratima prema dnevnom boravku (ili bilo kojoj drugoj prostoriji). U dnevnom boravku imate rasvjetu, normalno, ali… kroz poluotvoren prozor  začuli ste  čudno šuškanje koje dopire iz mrkle noći! Možete ili otići do predsoblja u kojem se obično nalazi prekidač za vanjsku rasvjetu, ili strepiti od straha ili – uključiti rasvjetu na balkonu! I tko god da se smuca uokolo, osim ako nije kakav kućni ljubimac ili jež, vjerujte da mu neće biti svejedno!

 Slučaj drugi: vratili ste se s posla, spremili objed, dovršili kućanske radove i na kraju dana želite na balkonu popiti večernju kavicu . I tako, sjedite i uživate u tišini noći, kad odjednom vašem nespretnom suprugu ili umornoj supruzi ispadne žličica na pod! Nikome ništa, ali… „Dragi, molim te odi unutra i upali svjetlo“, ili „donesi bateriju, šibice“. „Jao, draga, baš sam se najljepše namjestio, odi ti“… I moguć scenarij za bračnu svađu je napisan! Pa čak i da imate rasvjetu pitam vas da li na balkonu postoji prekidač za nju? Naravno, postoji mogućnost da rasvjeta čitavo vrijeme bude uključena, ali tu su komarci, nepoželjni susjedi… A jedan običan, mali prekidač na samom balkonu rješava takve probleme!

 Slučaj treći. Kad smo već kod dobrosusjedskih odnosa, evo nove situacije: u sobi ste, svjetlo je uključeno, kad… Eto svađe kod susjeda! I kakvi već jesmo, zanima nas, ali… Hajde lijepo ustani, odšetaj do prekidača sobne rasvjete, isključi rasvjetu, pa se po mraku šuljaj do balkonskih vratiju ili prozora! A usput mačka, oštar rub drvenog stolića, noga od fotelje koja se našla na putu vašem nožnom palcu…

 A da kraj balkonskih vrata imate prekidač kojim možete isključiti svjetlo u prostoriji (izmjenična linija), bilo bi puno lakše, zar ne? Isti scenarij se ponavlja i kad se želite nadisati svježeg zraka i izaći na balkon, a ne želite biti viđeni ili slušati od supruge prodike zašto u osvijetljenu sobu ulaze komarci (čemu je, naravno, alternativa oprezno lutanje po mraku)…

SAVJET: 

 Prije adaptacije ili novogradnje razmislite o rasvjeti na balkonu (balkonima), terasi, vanjskoj rasvjeti (o kojoj će biti još puno riječi). Investicija prikazana na slici je minimalna, desetak metara kabla i nekoliko prekidača, a korist može biti itekako višestruka, vidljivo iz prije opisanog, zar ne?


123123

 Ugradite izmjenične prekidače za balkonsku rasvjetu unutar prostorije i vani, na balkonu. Također, ugradite izmjenični prekidač za sobnu rasvjetu pokraj prekidača za balkonsku rasvjetu. Nije loša ideja ni ugraditi izmjenični prekidač za sobnu rasvjetu kraj prozora, bez obzira imate li balkon i rasvjetu na njemu ili ne, jer koliko puta dođete u situaciju da noću stanete kraj prozora i želite nešto vidjeti a ne želite biti viđeni, a izdajničko svjetlo u sobi vas otkriva?

 Kad smo već udobno smješteni u PVC naslonjaču pod suncobranom i uživamo u idiličnom pogledu na parkirane automobile, razmislite i o ugradnji utičnica na balkonu. Barem jedne. Bez obzira bili u stanu ili kući, njihova prednost nema premca: električni roštilj, prijenosna linija, kosilica za travu, terolitka… sve ono za što morate razvlačiti nespretni produžni kabel  i pritom paziti da propuh ne zalupi vratima!

 Za „napredne“: svu vanjsku rasvjetu, uključujući i balkonsku, spojite preko luksomata. Tako se neće dogoditi da vam zlobni susjed uključi vanjsku rasvjetu kad odete na more i da se svi nakon toga podruguju „pravom gazdi koji ima toliko para da može svijetliti i po danu“!

Slika 1

PLAVO - IZMJENIČNA LINIJA ZA RASVJETU (2) NA BALKONU (1 - izmjenični prekidač u prostoriji i izmjenični prekidač na balkonu) 

ŽUTO - IZMJENIČNA LINIJA ZA RASVJETU (4) DNEVNOG BORAVKA (3 - izmjenični prekidači kod ulaznih i kod balkonskih vrata) 

 

STALNA (NOĆNA) RASVJETA 

 

Kad me ljudi zatraže savjet u vezi stalne rasvjete obično spominju „noćnu rasvjetu“ ili „noćno svjetlo“. To bi bio malo šepav naslov, jer suprotnost je dnevna rasvjeta i dnevno svjetlo, o čemu se baš i ne čuje puno, a logika nam govori da rasvjetu koristimo po mraku, odnosno noći…

Kako bilo da bilo, stalna (noćna) rasvjeta obično se postavlja u hodnike, stubište, zahod, kuhinju i na dvorište. Ta rasvjeta radi neprekidno, a uključuje se na više načina. Može biti izvedena sa ručnim uključenjem, što baš nema smisla jer zbog naše zaboravljivosti rasvjeta  će biti većinom isključena, zatim preko tajmera (ima i takvih slučajeva, vjerujte) što opet nema smisla jer ako ne vršimo stalne korekcije tajmera ljeti će se rasvjeta uključiti doslovno popodne a zimi tek kad padne mrkli mrak. Moj savjet a i neki logičan odabir je svjetlosna sklopka zvana i luksomat – modul koji samostalno uključuje ili isključuje rasvjetu ovisno o vanjskom osvjetljenju (to jest uključuje rasvjetu kada vani padne mrak, a isključuje sa pojavom dnevnog svjetla). Nikakva mudrolija, pomislili biste, ali…

Na slici 1 prikazao sam rješenje rasvjete u hodniku: mala LED armatura potrošnje 1 W. Postavio sam tri takve armature po hodnicima i jednu u kuhinju na zid ispod stola i povezao sam ih sa luksomatom ugrađenim na balkonu. Od takve vrste rasvjete nemojte očekivati da će biti pandan običnim žaruljama ili pogodna za čitanje, ali vrlo je efektna, prigušena i najvažnije što idealno služi svrsi; prilikom noćnih posjeta hladnjaku uopće ne moram uključiti rasvjetu! A potrošnja? Negdje oko dvije kune NA MJESEC, i to kompletna noćna rasvjeta!!!

Za tu vrstu rasvjete idealne su LED žarulje radi svoje male potrošnje! Postoje LED žarulje snage 2 W (slika 2) za napon 220 V (koje, istini za volju, svijetle jačinom nekoliko krijesnica zarobljenih u staklenki), ali koje bez problema možete ugraditi u armature za halogenu rasvjetu umjesto halogenih žarulja! Evo jedan trik, električari će razumjeti: armature za halogenu rasvjetu (za jednu halogenu žarulju) namijenjene ugradnji u npr. kuhinjske elemente ili kupaonske blokove idealno pašu u duboke kutije (doze) fi 60, i to bez preinake! Prilikom novogradnje ili adaptacije postavite takve doze (za laike – to su one kutije u zidu u koje se montiraju prekidači ili utičnice) na pogodna mjesta na zidu, ili na plafonu (npr. u hodniku dijagonalno u dva nasuprotna kuta), postavite ožičenje, spojite na luksomat, postavite armature i LED sijalice, sačekajte mrak i… uživajte! Vjerujte da je ova rasvjeta vrlo efektna, oku ugodna, romantična (i podla, idealna za „vau“ – efekt).  Primjer ugradnje takve armature pogledajte u postu „PREDHODNIK“,slika 2, no umjesto halogene žarulje ugradite LED. Na tržištu postoji cijeli spektar niskopotrošnih LED svjetiljaka, naročito modularnih (slika 5), tako da odabir iste, kao i odabir mjesta u stambenom prostoru gdje ćete ih postaviti ne bi trebao predstavljati nikakav problem.

Ujedno savjetujem da na isti luksomat spojite i svu vanjsku rasvjetu, uključujući i rasvjetu na balkonima.

Potrošnja jednog spomenutog rasvjetnog tijela iznosi oko 40 lipa mjesečno, pa razmislite…

Na slici 4 prikazao sam idejnu šemu spajanja luksomata sa mogućnošću isključenja kompletne rasvjete vezane na luksomat (prekidač S1), zatim mogućnost trajnog uključenja rasvjete neovisno o luksomatu (prekidač S2 - tu sam primijenio naopako okrenut izmjenični prekidač kako bih izbjegao dovod napajanja na izlaz luksomata u slučaju da je luksomat riješen beskontaktno što bi ga u nekim slučajevima moglo uništiti), te mogućnost isključenja pojedinih rasvjetnih tijela (prekidač S3).

Slika 1

SLIKA 1 - LED armatura za stalnu noćnu rasvjetu  

SLIKA 2 - LED žarulja 220V/2W  

SLIKA 3 - rasvjetno tijelo "doma sam" - armatura sa štednom žaruljom 5W i prekidačem  

SLIKA 4 - primjer spajanja luksomata na stalnu noćnu rasvjetu.  

45465

Modularne svjetiljke

Još jedna pogodnost: taj tip rasvjete, pogotovo ako na pogodno mjesto npr. u dnevnom boravku ugradite malu armaturu sa štednom žaruljom (slika 3) koju možete uključiti po želji a spojena je na luksomat, (žarulja br. 5 i prekidač S4 na slici 4) zove se „kod kuće sam“! Ako  prilikom dugotrajnog izbivanja iz kuće ili stana uključite prekidač S4, tada se rasvjeta sama uključuje u sumrak, svijetli čitavu noć i nekom zlobniku koji motri na kuće u susjedstvu daje dojam da ste u kući! Taj neće ni pomisliti da se prišulja kući koja je osvijetljena (pogotovo ako na dvorišna vrata postavite sliku dobermana ili Magnuma 45 uz natpis „ovdje čuvam ja“)!


 

PREDHODNIK, VJETROBRAN, GARDEROBA...

 

Jedna od najnezanimljivijih prostorija u stambenom prostoru. Ako imate mogućnost za predhodnik, ili ako vam je hodnik minijatura od nekoliko kvadratnih metara, naročito u stanu u zgradi, velika je vjerojatnost da se postojeća instalacija sastoji od jednog prekidača za svjetlo i jednog rasvjetnog tijela, eventualno i prekidača za vanjsku rasvjetu, te prekidača za rasvjetu npr. kupaone ili WC-a…

Pokušajte prebrojiti utičnice u toj prostoriji…

Pošto postoji bezbroj  tlocrta hodnika i rasporeda ostalih prostorija, pokušat ću dati nekoliko osnovnih savjeta, koje bez problema možete primijeniti u većini situacija. Napominjem da će kasnije biti još mnogo riječi o instalacijama u hodniku.

Situacija: maleni hodnik, adaptirate ga, frik ste na gadgete, i dosadilo vam je dosadašnje spoticanje po mraku do jedinog prekidača u hodniku! Savjet: ugradite izmjeničnu liniju, tj. izmjenični (križni) prekidač kraj svakih vrata ili barem kod vrata u nasuprotnim kutovima hodnika, ili kod vrata onih prostorija koje najčešće koristite.

Ako imate predhodnik koji služi kao vjetrobran, ali je potpuno zatvoren tj. ulazna vrata vode prema van a druga vrata vode prema hodniku, na pogodno mjesto u predhodniku ugradite izmjenični prekidač za izmjeničnu liniju rasvjete glavnog hodnika. Ovo je zbog „puta svjetla“, tj. zato da ni u jednom trenutku prolaska kroz prostorije ne budete u mraku (kad morate isključiti rasvjetu u predhodniku, ući u hodnik i tek tamo uključiti rasvjetu hodnika).

Takva prostorija je idealna za montažu rasvjete sa IC senzorom, ali… i tu postoji kvaka.

Nekoliko savjeta vezanih uz to: ugradite odvojeni IC senzor, bez rasvjetnog tijela. Pošto se radi o maloj prostoriji vremenski interval tj. duljinu osvjetljenja podesite na minimum, što iznosi desetak sekundi i sasvim je dovoljno. Međutim, tu postoje dva moguća scenarija. Prvi je kad nešto radite u hodniku i potrebna vam je konstantna rasvjeta, tj. ne želite raditi i svakih desetak sekundi mahati rukom pred senzorom! I drugi je kad želite pogledati kroz špijunku (hrvatski naziv "zurilo") tko to priča na stubištu, a izdajnički senzor uključi rasvjetu… Jer kad u hodniku postoji senzor, tad nema neprimjetnog iskradanja iz stana, po mraku… (što je naročito nezgodno za ,hm, preljub, ali tko još razmišlja o tome prilikom projektiranja instalacije?).

Na slici sam prikazao idejno rješenje tog problema, izveden običnim serijskim prekidačem: prekidačem br. 1 uključujete – isključujete rasvjetu neovisno o senzoru, a prekidačem br. 2možete trajno uključiti rasvjetu u hodniku. Napomena: - prilikom nabave senzora raspitajte se kod stručne osobe da li se može spojiti kako je prikazano, jer postoje tipovi elektronskih senzora bez releja koje bi ovaj način spajanja uništio.

Na rasvjetu sa senzorom može se dograditi zanimljiv dodatak (slika 2.): u situaciji kad je predhodnik, odnosno hodnik udaljen od prostorija koje najčešće koristite, ili živite u kvartu koji baš nije po glasu kao najsigurniji a ne želite ugrađivati alarmni sustav koji bi morao biti uključen i kada ste kod kuće, ili ste zaboravljivi pa ne zaključavate ulazna vrata, rješenje je – dodatna rasvjeta! Ja sam to vrlo jednostavno riješio ugradnjom dvije malene halogene armature na kuhinjski zid i  na zid dnevnog boravka kraj ulaznih vrata, te ih spojio paralelno sa rasvjetom u predhodniku. Ta rasvjeta se pali istodobno kad i rasvjeta u predhodniku, pa ako vas ne živcira paljenje tih žaruljica kad netko od ukućana prolazi predhodnikom, vjerujte da se nitko neće neprimjetno prošuljati kraj senzora!!! Ovaj tip dodatne (kombinirane) rasvjete biti će opisan kasnije.

Još nekoliko savjeta za predhodnik: obavezno postavite utičnicu! Uvijek dobro dođe, za usisivač, bušilicu… A ako ste u stanu, u toj prostoriji se obično nalazi i razvodna ploča sa osiguračima; moj savjet je da ugradite i trofaznu utičnicu na nekom skrovitom mjestu gdje baš neće biti „na udaru“ začuđenih susjeda i „stručnjaka“. Jedina trofazna utičnica u stanu nalazi se negdje u kuhinji iza štednjaka, i ako vam dođe majstor sa strojem koji treba trofazni priključak, zamislite koliko peripetija je potrebno da oslobodite priključak, pogotovo ako su kuhinjski elementi ugradbeni…

Na slici 1prikazao sam rješenje vlastitog predhodnika. Naime, u stanu postoji hodnik duljine 5,5 metara, i iako izgleda predug iznimno je funkcionalan. Na 1,5 metara od ulaznih vrata postavio sam sobna vrata i na taj način podijelio hodnik na dva dijela: predhodnik od 1,5 metara i hodnik od 4 metra. U predhodnik sam ugradio ormar za cipele i vješalicu, ali osim ekonomičnijeg iskorištavanja prostora najveća prednost je i toplinska i zvučna izolacija! Na taj način riješio sam se buke iz stubišta, mogu pojačati glazbu i tv bez bojazni od noćne zvonjave zagriženih susjeda, a i osjeti se i na toplini – zimi razlika između predhodnika i hodnika iznosi i desetak stupnjeva!!!

Za rasvjetu sam ugradio dvije armature namijenjene za ugradnju u stepenice (tridesetak kuna svaka), dobivši tako direktnu rasvjetu, a između njih sam nalijepio veliko ogledalo i to je bio – pun pogodak!!! Prilikom izlaska iz stana vidite svaki detalj na odjeći, svaku mrvicu, mačju dlaku… Vjerujte, svaka supruga biti će iznimno zahvalna na ovoj ideji!

Slika 1

 

ARHIVA

 

Evo nesvakidašnjeg ali nažalost vrlo mogućeg scenarija: morate u zid zabiti čavao ili udarnom bušilicom izbušiti rupu kako bi objesili novu sliku ili zidni sat ili nešto tome slično. Započnete s tim jednostavnim poslom, kad ono… iz zida iskoče iskre, i tren kasnije ostanete u mraku! A serviser kog ste pozvali nakon početnog šoka zadovoljno trlja ruke…

Izbjegavanje ovog i sličnih scenarija vrlo je jednostavno: dok traju radovi na adaptaciji ili izgradnji vašeg životnog prostora, uzmite jedno slobodno popodne, danas svakom pristupačnu digitalnu kameru (digitalni foto-aparat) i rasklopivi metar. Od „pribora“ za „napredne“ tu su još i papir, marker i samoljepljiva traka. Ovaj posao učinite kad su instalacije postavljene, ali prije završnih radova (žbukanja i sl.). Rasklopite metar i vodoravno ili okomito ga prislonite na zid preko vodiča, kabla ili cijevi i snimite ga (fotografirajte ga - vidi sliku). Provjerite na fotografiji da li su mjere na metru čitljive, i krenite s istim postupkom dalje. Za snimanje okomitih vodiča, cijevi i slično (njihovu udaljenost od kuta prostorije, okvira vrata ili prozora…) neka vam netko pomogne u držanju metra u vodoravnom položaju. Možete i izmjeriti točnu udaljenost između vodiča ili cijevi i nekog ranije navedenog orijentira, zapisati je markerom na papir, papir zalijepiti kraj vodiča i snimiti ga. Naravno, napominjem da za orijentire odaberete pozicije ili predmete koji će kasnije biti vidljivi, a to su uz već navedeno i razvodne kutije, kutije za utičnice ili prekidači, ventili… Ako su za orijentir uzeti npr. pod, strop ili zid, obavezno uzmite u obzir i debljinu kasnije nanesene obloge na njima (glazura, žbuka…).

Napominjem da na taj način snimite pozicije SVIH elektro i telekomunikacijskih instalacija, vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, i svega za što znate da će trajno biti sakriveno od pogleda. Posebnu pažnju obratite na svako skretanje kabla ili cijevi, kao i na situaciju oko razvodnih kutija, razvodnog ormara, i svih mjesta na kojima se nalazi veći broj instalacija. Kad ste gotovi, provjerite fotografije, u nazivu datoteke upišite o čemu se radi, snimite ih na medij i vjerujte, ostaje vam zapis za čitav život koji vas jednom, govorim iz iskustva, može spasiti od velikih muka!!!

Slika 1

Nekoliko primjera foto-dokumentacije električne instalacije tijekom adaptacije stana. 

 

 

 

____________________________________________________________________________________ 

 




futurehome @ 11:21 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, svibanj 2, 2012

RASVJETA
 

 

Koja vrsta rasvjete je najbolja? Objektivno pitanje koje bi u većini slučajeva dalo subjektivan odgovor. Zašto je to tako?

U kućanstvu postoji pet tipova rasvjete: klasična rasvjeta, halogena rasvjeta, rasvjeta sa štednim žaruljama, neonska rasvjeta i najnovija - LED rasvjeta. Svaka od njih ima svoje prednosti i mane, a koju ćemo od njih odabrati ovisi o našim životnim navikama; tradicionalisti ne odustaju od klasične rasvjete, često pogrešno shvaćajući ostale tipove rasvjete nezdravima. Ljudi s naprednim stavovima lako prihvaćaju nove sustave rasvjete svjesni njenih prednosti, ali u nekim slučajevima se prebrzo odriču starih sustava smatrajući ih nekorisnima ili zastarjelima.

Za početak recimo nekoliko riječi o svakom tipu rasvjete. Kao prva navodi se standardna žarulja (žarulja sa žarnom niti - slika 1) kao najstariji i najrašireniji izvor svjetlosti. Prednosti su mala cijena, jednostavna zamjena, dugotrajnost, pri uključenju omogućuje trenutan rad na maksimumu snage, nadalje pruža osjećaj toplog osvjetljenja i sigurnosti u klasičnu rasvjetu. Mana pak su visoka potrošnja, zagrijavanje i teško postizanje usmjerenog osvjetljenja. Postoje klasične reflektorske žarulje koje dobro služe svrsi, ali iz upotrebe sve više ih potiskuju halogene reflektorske žarulje.

Na slici 2 prikazana je halogena rasvjeta; o njoj je bitno znati da postoje četiri osnovne podjele: usmjerene (reflektorske) žarulje (slika 2 lijevo), zatim klasične halogene žarulje (slika 2 desno) i halogene žarulje u obliku cjevčica (za reflektorske svjetiljke), kao i zamjenske u obliku klasičnih žarulja. Halogena žarulja je jači izvor svjetlosti od klasične žarulje zbog veće temperature zagrijavanja žarne niti. Za nju se kaže da je najbliža prirodnom osvjetljenju. Halogenim elementima najlakše je izvesti usmjerenu rasvjetu, što se koristi kod osvjetljenja radnih površina. Izvodi se za radni napon od 12 V i 220; niskonaponsku rasvjetu možemo izvesti iz metalnih elemenata bez opasnosti od strujnog udara u slučaju dodira. Kao i klasična, i halogena rasvjeta je trenutna; svijetli punim intenzitetom odmah nakon uključenja. Nedostaci halogene rasvjete su velika potrošnja, jako zagrijavanje i osjetljivost na dodire; naime, prilikom promjene halogenih žarulja (kakva je prikazana na slici 2 desno) nemojte prstima dodirivati stakleni balončić žarulje; na taj način prenosimo malenu količinu masnoće s prstiju na staklo, koja uslijed visoke radne temperature pougljeni i postane toplinski izolator. Žarulja se pregrijava i vrlo brzo dolazi do pregaranja žarne niti.

Slika 3 prikazuje štednu žarulju. Ona polako istiskuje klasičnu rasvjetu. Prednost joj je mala potrošnja i jednostavna zamjena i tu stajemo. Zašto? Jer sve ostale prednosti mogu biti i nedostaci i obratno, ovisno o kvaliteti žarulje i njenom proizvođaču. Naime, tržište je preplavljeno štednim žaruljama. Podosta njih je upitne kvalitete, ako ih usporedite s provjerenim i kvalitetnim tipovima. Štedne žarulje su skupe; kupnja najskupljih ne znači i kupnju najkvalitetnijih, odnosno najidealnijih prema osobnim kriterijima. Kod štednih žarulja problem je boja svjetlosti, porast intenziteta rasvjete, jačina osvjetljenja i trajnost. Ispravno postavljene i kvalitetne štedne žarulje bez sumnje su jedan od najboljih izvora svjetlosti: daju intenzivnu žućkastobijelu svjetlost sličnu prirodnoj (što možemo provjeriti disperzijom uz pomoć staklene prizme; spektar najkvalitetnije rasvjete najbliži je spektru sunčeve svjetlosti). Uz pravilan raspored svjetiljki može se postići snažno ali ugodno difuzno osvjetljenje prostorije. Kvalitetne žarulje daju toplo i ugodno osvjetljenje, dok nekvalitetne mogu biti iritantne i hladne, dajući prostoriji „podvodni“ izgled.  Kao negativne osobine štednih žarulja moramo navesti i vrijeme koje je potrebno od uključenja do punog intenziteta osvjetljenja; naime, većina modela štednih žarulja prilikom uključenja svijetle znatno slabije od punog intenziteta koje postignu nakon određenog vremena. Ima žarulja kojima od početnog „žarenja“ do punog intenziteta treba i nekoliko minuta. Kao takve nisu pogodne za ugradnju u prostorije u kojima trebamo vremenski kratko osvjetljenje u punom intenzitetu (zahodi, hodnici, smočnice…).Upitna je i trajnost različitih tipova štednih žarulja. Mana im je i teško postizanje usmjerenog osvjetljenja. Najveći nedostatak pak im je: odabir tipa štedne rasvjete određuje iskustvo! Kako bi odabrali vama najpogodniji tip štednih žarulja, morate ili eksperimentirati sa različitim tipovima žarulja ili se osobno uvjeriti na nekom drugom mjestu da li postavljena rasvjeta odgovara vašim zahtjevima. Iako vam se možda čini da sam naveo previše činjenica protiv štedne rasvjete, nije tako; odabirom najpovoljnijih tipova žarulja shvatit ćete da je štedna rasvjeta uz pravilnu montažu najpogodnija. I uštedjet ćete, naravno!

Slika 4 prikazuje neonsku cijev i neonsku armaturu (svjetiljku). Neonska rasvjeta je, ni kriva ni dužna, predmet žučnih rasprava! Ili je jako dobra, ili ništa ne valja, ovisno o subjektivnom stavu govornika. Prednosti neonske rasvjete su niska potrošnja (ali osjetno veća nego kod štednih žarulja) veliko rasipanje svjetlosti što ju čini odličnom za indirektnu rasvjetu, mali stupanj zagrijavanja, povoljna cijena i trajnost. Mane pak su osjećaj hladnog osvjetljenja (što nije uvijek slučaj), razlika u intenzitetu i boji svjetlosti kod različitih tipova proizvođača, potrebno je određeno vrijeme za uključenje (popularno „žmiganje“ uz zujanje i pucketanje startera), komplicirana izvedba, zauzimaju puno prostora, i radi olabavljenih spojeva ili nekvalitetne prigušnice mogu biti vrlo bučne. Međutim, njihova duljina daje i prednost pri postizanju ravnomjerne indirektne rasvjete; pogodna je za osvjetljenje radiona i prostora u kojima trebamo intenzivnu svjetlost, naročito u kombinaciji sa halogenom (direktnom) ili štednom (indirektnom) rasvjetom.

Slika 5 je, priznali mi to sebi ili ne, rasvjeta budućnosti: LED rasvjeta. Iako je LED rasvjeta najpogodnija za minijaturizaciju, radi prilagodbe starijim standardima LED žarulje su relativno glomazne (makar su izvor svjetlosti sićušne LED diode). Zatim, LED rasvjeta je najštedljivija rasvjeta, troši znatno manje energije od štedne rasvjete. LED rasvjeta je se ne zagrijava – LED diode se tek neznatno zagriju prilikom rada. Idealna je za trajnu rasvjetu, dekorativnu i usmjerenu rasvjetu, vanjsku rasvjetu, osvjetljenje izloga… Postoje izvedbe LED rasvjete i u obliku traka različite duljine (slika 6); dovoljno ih je pričvrstiti ili zalijepiti na željeno mjesto i dobili smo vrlo efektan izvor dekorativne svjetlosti. Primjena im je svestrana – mogu se ugraditi i među kupaonske ili kuhinjske pločice, na fasade, u nogostupe… Postoje LED diode koje daju usmjereno i LED diode koje daju difuzno svjetlo. Mana pak je – hladna rasvjeta. Naime, bijela LED svjetlost je tek nedavno ušla u široku upotrebu; još se radi na njenom usavršavanju. Predmeti osvijetljeni LED rasvjetom izgledaju nam plavkasti, svilenkasti, i jednostavno se ne možemo naviknuti na taj tip rasvjete. No, već postoje LED svjetiljke koje svojom kvalitetom nimalo ne zaostaju za ostalim tipovima rasvjete.

Uz navedene postoji i rasvjeta pomoću optičkih vlakana; u principu to je jedan izvor svjetlosti (halogeni reflektor) koji se pomoću optičkih vlakana razvodi po prostoriji. Vizualni efekt mnogobojnih sićušnih izvora svjetlosti poput zvjezdanog neba jedinstven je! Ali, mana mu je izuzetno komplicirana ugradnja; za svaki izvor svjetlosti morate izbušiti sićušnu rupu u oblozi stropa i kroz nju provesti optičko vlakno. Sustav rasvjete može sadržavati od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća optičkih vlakana!

Na slici 7 prikazao sam rasvjetu u slučaju nužde, o kojoj će biti još puno riječi. To su svjetiljke (ili sustavi rasvjete) opremljeni vlastitim izvorom napajanja (punjivim baterijama); uključuju se i svijetle prilikom nestanka električne energije. Ugrađuju se na „opasna“ mjesta u objektu (stubišta), zatim prostorije za prolaz (hodnici) a možemo ih ugraditi i u prostorije u kojima najviše boravimo (kuhinja, dnevna soba…). Vrijeme rada ovisi o kapacitetu punjivih baterija, u većini slučajeva iznosi od jednog do tri sata.

Koju rasvjetu odabrati? Ponavljam, u odabiru rasvjete prevladavaju subjektivni razlozi; netko vidi prednost određenog tipa rasvjete kao manu, drugi se povode strahom, uštedom, susjedovim primjedbama, upornošću prodavača… Moj prijedlog je: nemojte štedjeti na rasvjetnim tijelima! Vrijeme jednoobrazne rasvjete s jednim rasvjetnim tijelom u prostoriji daleko je iza nas. Prihvatljive cijene omogućuju nam ugradnju više tipova rasvjete u jednu prostoriju, tako da njihovom kombinacijom možemo zadovoljiti ukuse i postići uporabni i ekonomski optimum. U prostorijama u kojima radite (npr. kuhinja) svakako ugradite jake izvore svjetlosti: nekoliko svjetiljki sa štednim žaruljama za centralnu rasvjetu, usmjerenu rasvjetu radnih površina, a ugradite i difuznu dekorativnu rasvjetu. Pri odabiru vrste i mjesta ugradnje usmjerene rasvjete pazite da vam izvor svjetlosti ne udara u oči. Također pazite da svojim tijelom ne zasjenjujete radnu površinu ili mjesto rada; glavnu rasvjetu nemojte koncentrirati na središtu stropa, već razmaknite više izvora svjetlosti. Zatim, u prostorijama za odmor ugradite i izvore prigušene svjetlosti. Za osvjetljenje sobnog bilja predvidite direktnu rasvjetu; postoje posebne LED i halogene svjetiljke samo za tu namjenu koje povećavaju kontrast boja čineći biljke „prirodnijima“… U hodnike ugradite sustav za višestruko uključenje rasvjete – izmjenične i križne ili kombinirane linije; uklopite estetiku i funkcionalnost u jednu cjelinu.

Optimalno izvedena rasvjeta uvelike može povećati kvalitetu vašeg života. Zato pri odabiru rasvjete u pomoć pozovite stručnjake.

13123123

Elementi rasvjete 

 

UPRAVLJANJE RASVJETOM

 

Naoko nepotrebna tema. Svi znamo da se rasvjetom upravlja pomoću prekidača. No, je li baš tako? Dokazat ću vam da nije!

Iako ste sigurno čuli za većinu načina upravljanja rasvjetom, možda saznate nešto novo, nešto što bi vam moglo koristiti. Zato, krenimo redom.

3123123

1231231

OBIČNI PREKIDAČ (slika 1). Obična linija sa običnim prekidačem (P1) je najrašireniji način upravljanja rasvjetom. Zeleni simbol iznad broja slike označava simbol prekidača.

IZMJENIČNA LINIJA (slika 2) sastoji se od dva izmjenična prekidača (P2 i P3). Na bilo kojem prekidaču se uključuje i isključuje rasvjeta.

KRIŽNA LINIJA (slika 3) sastoji se od početnog (P4) i krajnjeg (P6) izmjeničnog prekidača te jednog ili više križnih prekidača između njih (P5). Pošto broj križnih prekidača nije ograničen, križne linije pogodne su za ugradnju u hodnike. Napominjem da se na bilo kojem prekidaču u križnoj liniji u bilo koje vrijeme može uključiti ili isključiti rasvjeta.

SERIJSKI PREKIDAČ (P7 na slici 4) ustvari su dva prekidača u jednom kućištu. Svakim prekidačem neovisno možemo uključiti ili isključiti različite dijelove rasvjete. Najčešće se ugrađuju u sobe za uključenje lustera sa više žarulja. Napomena: uz dosad navedene tipove klasičnih prekidača postoje i prekidači za daljinsko (bežično) upravljanje rasvjetom.

DVOPOLNI PREKIDAČ istodobno prekida obje linije strujnog kruga rasvjete (fazni i nulti vodič). Nalazi se u kupaonskom indikatoru, i obavezan je za upravljanje rasvjetom u vlažnim prostorijama.

TIPKALA (tipke) su prekidači koji zatvaraju strujni krug samo za vrijeme pritiska; prilikom otpuštanja tipke prekida se strujni krug. Tipkala se koriste za uključenje stubišne rasvjete, uključenje rasvjete pomoću bistabila, te za uključenje rasvjete putem releja. Ugrađuju se i u instalaciju kućnog zvona.

132123

UPRAVLJANJE PUTEM TIPKALA I RELEJA (slika 5), zove se još i „daljinsko upravljanje“ (iako se upravlja putem vodiča). To je upravljanje rasvjetom pomoću tipkala – popularnih tipki „start“ i „stop“. Tipke upravljaju relejom, koji pak uključuje ili isključuje rasvjetu. Koristi se za uključenje rasvjete veće snage, u pogonima i slično. (Uključenje rasvjete tipkom Ti1, isključenje tipkom Ti2 na slici 5).

UPRAVLJANJE PUTEM TIMERA (STUBIŠNOG AUTOMATA) (slika 6). Upravljanje rasvjete timerom služi za uključenje rasvjete na određeno vrijeme. Pritiskom na bilo koju tipku (Ti… na slici 6) aktivira se timer i uključuje rasvjetu, te nakon isteka podešenog vremena automatski gasi rasvjetu. Upravljanje je pogodno za rasvjetu stubišta, hodnika i za vanjsku rasvjetu. Vrijeme uključenja (rada) stubišnih automata iznosi od desetak sekundi pa do petnaestak minuta. Postoje i timeri i za složenije upravljanje rasvjetom.

UPRAVLJANJE PUTEM BISTABILA (slika 6) biti će opisano kasnije. Spojna šema identična je šemi spajanja timera. Jedina razlika je u tome što tipkama i uključujemo i isključujemo rasvjetu.

12312312

UPRAVLJANJE PUTEM SVJETLOSNE SKLOPKE – LUKSOMATA. Svjetlosna sklopka ili luksomat (slika 7) je uređaj za upravljanje rasvjetom ovisno o jakosti vanjskog osvjetljenja. O luksomatu je bilo podosta riječi do sada. Ugrađuje se s vanjske strane objekta na sjenovito mjesto.

UPRAVLJANJE PUTEM MIKROPREKIDAČA I MAGNETSKOG PREKIDAČA. Postoje mehanički prekidači (mikroprekidači ili mikrosklopke) sa ticalom i bezkontaktni prekidači (sa permanentnim magnetom i reed – relejom – slika 8) koji služe za upravljanje rasvjetom u slučaju razdvajanja ili promjene pritiska na ticalu. Upravljanje rasvjetom pomoću mikrosklopke najlakše je objasniti rasvjetom u hladnjaku – u momentu otvaranja vrata ugrađena mikrosklopka uključuje rasvjetu hladnjaka. Može se koristiti za ugradnju na dovratnik ili okvir prozora kako bi se uključila rasvjeta pri otvaranju vrata ili prozora, i slično. Najviše se koristi u protuprovalnim sustavima.

UPRAVLJANJE PUTEM INFRACRVENOG (IC) SENZORA (slika 9). Služi za uključenje rasvjete u trenu prolaska ispred osjetila infracrvenog senzora. Naime, infracrveni senzori reagiraju na promjenu topline u svom „vidnom polju“. Pogodni su za ugradnju kraj nogostupa, ulaznih vrata, u hodnike, prolaze i slično. Na senzoru se podešava osjetljivost, vrijeme trajanja uključenja (rasvjete) kao i intenzitet osvjetljenja potreban za rad senzora. IC senzori nisu senzori pokreta; za tu svrhu koriste se mikrovalni senzori.

DALJINSKO UPRAVLJANJE RASVJETOM vrši se pomoću daljinskog upravljača. Postoje već gotovi kompleti utičnica i daljinskih upravljača (vidi naslov „uradi sam – daljinsko upravljanje rasvjetom“), kao i instalacioni moduli specijalno za tu namjenu. Daljinska rasvjeta može biti samostalna (uključenje samo putem daljinskog upravljača) ili kombinirana (kombinacija daljinskog upravljača i prekidača).

REGULACIJA (JAČINE, INTENZITETA) RASVJETE (slika 10) vrši se pomoću prekidača – regulatora rasvjete (takozvanih „dimera“). Postoje regulatori s potenciometrom („kotačićem“), zatim regulatori sa tipkom (jačina rasvjete mijenja se duljinom pritiska na tipku) i regulatori sa senzorom (isti slučaj kao regulatori sa tipkom, samo za upravljanje služi površina osjetljiva na dodir). Služe za regulaciju intenziteta (jačine) osvjetljenja rasvjetnih tijela. Pogodni su za klasičnu i halogenu rasvjetu, kao i za neke tipove LED rasvjete (o čemu se morate raspitati kod stručnjaka). Izvodi se kao samostalna (samo sa jednim dimerom) ili kombinirana regulacija (sa dimerom i prekidačima kao izmjenična ili križna linija).

KOMBINIRANO UPRAVLJANJE je istodobno upravljanje rasvjetom na dva ili više različitih načina (npr. pomoću senzora i prekidača).

USLOVLJENO (SAMOSTALNO, AUTOMATSKO) UPRAVLJANJE RASVJETOM. Široka kategorija upravljanja rasvjete. U tu kategoriju spada rasvjeta u slučaju nužde (uključuje se u trenutku nestanka napona i napaja iz akumulatorskih baterija), zatim pojedinačno ili grupno uključenje ili isključenje rasvjete uslovljeno vatrodojavnim ili protuprovalnim sustavom, rasvjeta upravljana programabilnim tajmerima, programatorima, logičkim modulima i slično.

UPRAVLJANJE UPRAVLJAČKIM JEDINICAMA, SCENA je kompleksan način upravljanja rasvjetom u naprednim sustavima kućne automatizacije (vidi naslov „Domotronika“).




RAZVODNE KUTIJE: DA ILI NE? 

 

Razvodne kutije su kutije na zidovima prostorija gdje su izvedeni spojevi svih vodiča, iza poklopaca koje vidite na zidu otprilike pedalj ispod stropa. Sad, manje – više, većini ne smetaju ti poklopci, ali…

Planirate li dnevnu sobu namjestiti stilskim namještajem ili ugraditi nekoliko dizajnerskih svjetiljki na zid, iskreno sumnjam da će se dva – tri poklopca razvodnih kutija uklopiti u vizualni dojam skupocjenog opremanja.

Naime, postoji uvriježeno pravilo da je mjerilo kvalitete majstora broj razvodnih kutija! Čim je manje kutija, majstor je kvalitetniji, to jest obraća više pažnje na estetiku svog uratka. Elektro – instalacija se može izvesti i bez razvodnih kutija (sa spojevima u kutijama – dozama za prekidače i utičnice, ili sa razvodnom kutijom smještenom u hodniku), samo što je u tom slučaju utrošak vodiča (ili kablova) nešto veći. Prednost pak takve izvedbe je veći broj strujnih krugova, veći broj osigurača i u konačnici kvalitetnija i sigurnija instalacija.

Iako nisam s početka pridavao preveliku pažnju tom problemu, radio sam na nekoliko instalacija u kojima je investitor izričito zahtijevao izvedbu instalacije bez razvodnih kutija. I moram priznati da tek kad nešto ne vidite shvatite koliko je to drugačije, koliko je drugačiji izgled svježe obojene prostorije bez poklopaca razvodnih kutija.

12323


Razmislite. Ako vam razvodne kutije ne predstavljaju problem, nikome ništa! Ali pazite: vidio sam izvedbu instalacije sa jednakim brojem razvodnih kutija kao i priključaka u prostoriji; na zidovima sobe od petnaestak kvadrata natiskalo se sedam razvodnih kutija! 

 

GRUPIRANJE PRIKLJUČAKA 

 

Obožavate tehniku i u dnevnom boravku sigurno imate tv prijemnik, glazbenu liniju, DVD player, digitalni tv prijemnik… Pokušajte zaviriti iza televizora; ako kablovi ne podsjećaju na ribarsku mrežu ili šumu Striborovu, tad ste ili imali sreću prilikom kupnje stambenog prostora ili ste dobar planer i detaljista, sposoban da razmisli i unaprijed predvidi neželjeni scenarij. Ako pak razmišljate o adaptaciji ili novogradnji, obratite pozornost i na izgled i funkcionalnost električnih instalacija! Nemojte planirati metodom „jedan prekidač tu a jedna utičnica tamo negdje“, već razmislite o svojim potrebama, mogućnostima, željama, raspitajte se kod stručnjaka, pročešljajte Internet, odaberite provjerenog projektanta koji vam može dati pregršt naprednih savjeta, i ne žurite! Radi svake žurbe ili nesmotrenosti mogli bi jednog dana požaliti!

Prilikom planiranja elektro-instalacije posebnu pažnju posvetite mjestima gdje dolazi do koncentracije uređaja, kao što su multimedijalni centar, mjesto gdje će biti računalo, kuhinja, ali i hodnik kao sjecište rasvjetnih linija. Pokušajte zamisliti koliko će trošila biti na pojedinom mjestu, planirajte utičnice za svakog od njih, i uvijek pokušajte planirati rezervu! Nemojte štedjeti na utičnicama i prekidačima, postavite ih funkcionalno. Modularni elementi  danas nam omogućuju ugradnju više utičnica ili prekidača na malom prostoru, stoga obiđite specijalizirane trgovine i razmotrite ponudu, samo pazite da ne naletite na „mačka u vreći“.

Grupiranje priključaka (potrošača, prekidača) najbolje je, uz već spomenuti multimedijalni centar, sprovesti i u blizini sjedeće garniture – kauča – trosjeda u dnevnom boravku, te u kuhinji – blagovaoni, to jest na mjestima gdje se tijekom dana najviše zadržavate. Nemojte zanemariti niti krevet u spavaćoj sobi, barem što se tiče komforne izvedbe rasvjete. 

131234444

Na slici 1 prikazao sam grupiranje iznad trosjeda u dnevnom boravku. Preciznije ću opisati modularni prekidač na slici, to jest svaki prekidač, s lijeva nadesno. Prvi je izmjenični prekidač za sobnu rasvjetu, drugi je prekidač za usmjerenu halogenu rasvjetu iznad trosjeda (za potrebe čitanja i slično), treći prekidač je za prigušeno svjetlo na zidu, četvrti za isključenje stalne (noćne) rasvjete spojene preko luksomata, a peti je špur soba – hodnik – WC. Šesti element skroz desno nije prekidač već utičnica sa zaštitnim poklopcem – idealna za priključenje sušila za kosu, ili masažera…

Na slici 2 prikazana je razlika između klasičnih i modularnih prekidača, otprilike u istom omjeru. Prosudite sami.

Na slici 3 prikazano je grupiranje priključaka na mjestu u dnevnom boravku gdje će biti multimedijalni centar. S lijeva nadesno – kutija u kojoj završava instalaciona cijev postavljena pod žbukom do mjesta gdje se nalazi računalo. Zatim su utičnice, pa antenski satelitski priključci, zatim ponovno utičnice i na kraju priključci na telekomunikacijsku instalaciju – Internet. Izgleda pomalo megalomanski, ali… U toj vrsti grupiranja funkcionalnost i kompaktnost dolaze na prvo mjesto, dok će se za ublažavanje vizualnog dojma pobrinuti ormarić na koji ćete smjestiti uređaje…

 

„PUT SVJETLA“ 

 

Samo jedan prekidač u hodniku – san svakog škrtice! Jer, najlakše je uštedjeti na samom sebi.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća iz tada kapitalističkog zapada došla je ideja o „putu svjetla“, kad su ljudi shvatili da postoje izmjenične i križne linije (u ono vrijeme zvane „pali-gasi“, tj. pali na jednom mjestu, gasi na drugom), i kad su tada omiljeni fuš – majstori shvatili način spajanja izmjeničnih i križnih prekidača.  Put svjetla je izvedba električne instalacije na način da prolaskom kroz prostorije nijednom ne ostanete u mraku, ili da morate učiniti korak ili više njih kako bi uključili rasvjetu u jednoj prostoriji, a zatim se vratili i isključili u prethodnoj kako bi forma „puta svjetla“ bila zadovoljena.

33331

Prikaz rasporeda prekidača za zadovoljenje uslova o "putu svjetla". 

Kod „puta svjetla“ postoje dva uslova: uključiti rasvjetu u sljedećoj prostoriji a isključiti u prethodnoj sa jednog mjesta, što se čini grupiranjem prekidača (vidi sliku – slučaj predhodnik). Drugi uslov je npr. uključenje rasvjete u prostoriji a isključenje u hodniku bez učinjenog koraka. To znači da kad otvorite vrata prostorije u koju želite ući, prekidač od rasvjete dotične prostorije i prekidač rasvjete hodnika iz kojeg dolazite moraju biti ISTODOBNO na dohvat ruke! Time izbjegavate najjednostavnije neugodnosti: spoticanje, kućne ljubimce, a i prljanje zida oko prekidača kada u mraku pipkate po zidu tražeći ga…

Kod mene je bio slučaj da u hodniku dimenzija 5,5 x 1,2 metra postoji samo jedan prekidač za rasvjetu, i to kraj ulaznih vrata u najudaljenijem dijelu hodnika… U svakodnevnom životu taj prekidač je doslovno neupotrebljiv, stoga sam ugradio još dva prekidača između kuhinje i sobe te kupaone i drugog hodnika i s time u potpunosti zadovoljio uslove "puta svjetla"! Sada pokušavam zamisliti susjede kako tumaraju po mračnom hodniku tražeći taj jedini prekidač...

Jednostavno, zar ne? Pokušajte pregledati prekidače u vašem stanu ili kući i prebrojiti koliko njih zadovoljava ovaj uvjet! U većini slučajeva zadovoljavaju, ali uvijek „fali“ neki prekidač i obratite pažnju na to prilikom sljedećeg renoviranja. A i elektroinstalateri će zadovoljno trljati ruke kad im objasnite da želite izmjenični ili križni prekidač kod svih vrata u hodnicima, vjerujte!

123132

Izgled instalacije rasvjete prije adaptacije

123123

"Put svjetla" nakon adaptacije

 

ŠPUR INSTALACIJE 

 

Ne, ne radi se ovdje o instalaciji na željezničkom kolosijeku, niti ima kakve veze sa željeznicom! Čisti hrvatski naziv „špur“ (neka mi lingvisti oproste na ovoj neumjesnoj opasci) dolazi od engleske riječi spur, što znači ogranak (na njemačkom znači kolosijek). Taj tip instalacije toliko je rijedak da nema adekvatnog hrvatskog prijevoda, i oni malobrojni koji su radili na toj vrsti instalacije zovu je jednostavno „špur“. Najbliže značenje bilo bi upravo „put svjetla“, o čemu sam pisao ranije. Ne smije se brkati sa „scenom“ u domotronici iako im je funkcija ista.

Što je špur? Zašto je rijedak? Zašto ljudi ne znaju za to?

Kao prvi razlog navodim neupućenost. Pročeprkao sam Internet tražeći upute o špur – instalacijama, i vjerujte da sam našao vrlo malo. Doduše, u različitim zemljama taj sistem ima i različite, stručne nazive, i ne prakticira se baš, bio je popularan osamdesetih godina prošlog stoljeća kad su brojni gastarbajteri gradili kuće u domovini, vidjeli špur instalaciju negdje diljem svijeta i davili zbunjene električare kako bi taj sistem morao funkcionirati.

Drugi razlog je – relativno komplicirana izvedba. Doduše, iako spada u kategoriju „luk i voda“, upravo zbog nedostatka iskustva mnogi majstori govore da je to prekomplicirano, nepotrebno, nemoguće… Ali radi, i to savršeno! Barem kod mene.

Treći razlog je što instalacije u nekim kompliciranijim slučajevima izvedba takove zadire i u područje automatike (da vas riječ ne zbuni – radi se o modularnim elementima koji su vrlo rasprostranjeni, standardizirani, proizvodi ih pregršt proizvođača i najvažnije – nisu preskupi). Ne želim grditi struku, ali pošto u svakom poslu među žitom ima kukolja, ako naletite na majstora „starog kova“ koji još uvijek guli izolaciju kablova i vodiča džepnim nožićem ili zubima vjerujte da nećete naići na razumijevanje niti odobravanje!

 

212121

Uprošćeni prikaz špur instalacije

Da ne duljim, špur je pojednostavljeno paljenje – gašenje rasvjete u željenom smjeru kretanja! Zvuči nejasno? Zamišljate gomilu prekidača, tipki i displeja negdje na zidu? Ne. Radi se tek o jednom, dva ili tri dodatna prekidača pored prekidača za rasvjetu, ovisno o broju špurova, što se u modularnoj izvedbi prekidača uopće ne zamjećuje (vidi sliku)!

Primjer prvi – špur 1. Spavaća soba – hodnik – kupaona (WC). U svakoj toj prostoriji imate rasvjetu, normalno. Razmišljate napredno i želite ugraditi izmjenični prekidač za rasvjetu spavaće sobe negdje kraj kreveta, nadohvat ruke, da ne tumarate po mračnoj sobi do prekidača kraj vrata… U principu, za špur je dovoljno ugraditi samo JOŠ JEDAN prekidač uz prekidač od rasvjete, i problem je riješen (doduše, ugrađuje se i jedan relej ili bistabil koji spada u špur instalaciju, samo na to prikladno i za vas nevidljivo mjesto,). Vrlo jednostavno: morate po noći ići na WC, priroda zove, pritisnete prekidač špura 1 i ISTODOBNO vam se uključi svjetlo u sobi, hodniku i kupaoni! Odete u kupaonu, obavite ono što već morate, vratite se u sobu, pritisnete isti prekidač i SVA tri svjetla se gase istodobno! Zanimljivo, zar ne? Vidite li prednost? Nema škljocanja po prekidačima tijekom hodanja do odredišta, nema mrskog ustajanja iz kreveta kad primijetite da ste zaboravili isključiti svjetlo u hodniku… Naravno, svaki strujni krug rasvjete u svakoj prostoriji obuhvaćenoj špurom radi neovisno od špura, normalno, „sam za sebe“.

Primjer drugi, vrlo sličan prvom, samo „obogaćen“ dodatkom! (vidi sliku) Ista situacija, kraj kreveta imate prekidač za rasvjetu sobe (1 na slici), prekidač za špur 1 soba – hodnik – kupaona(2 na slici), i treći prekidač za špur 2 soba – hodnik – kuhinja (3 na slici), jer po noći često volite posjetiti hladnjak…

Primjer treći, pogodan za katnice. Zamislite da idete iz prizemnog dnevnog boravka u spavaću sobu na katu. Izlazite iz dnevnog boravka, palite svjetlo u hodniku, dolazite do stubišta, palite svjetlo na stubištu, gasite svjetlo u hodniku, dolazite na kat, palite svjetlo u hodniku, gasite svjetlo na stubištu… Koliko škljocanja vam je potrebno? Rješenje je – špur, s tim da imate jedan prekidač za špur u prizemlju, a jedan na katu. Da ponovim priču, ali sa špurom: izlazite iz dnevnog boravka u prizemlju, pritišćete prekidač špura i pali vam se rasvjeta hodnika u prizemlju,na  stubištu i u hodniku na katu istodobno! Odete na kat, pritisnete prekidač pred spavaćom sobom, sva uključena rasvjeta se ugasi i… možete mirno na počinak. Bez škljocanja.

1231231

Kombinacija za izvedbu špur instalacije je bezbroj! Općenito se poštuje pravilo o prekidačima za špur na početku i na završetku „puta svjetla“, ili samo na njegovom početku. Jer nema smisla uključivati špur hodnik – stubište – hodnik na stubištu, („na sredini“) jer će se rasvjeta uključiti "i na jednu i na drugu stranu" od vas. Nedostatak špura je samo jedan – „ima memoriju“. Naime, ona rasvjeta koja je vezana na špur a svijetlila je prije uključenja špura, svijetlit će i kad se špur isključi. Ali i to nije problem, uz malo preinake jednostavno je rješiv, no o tome ćemo kasnije.

Također, obratite pozornost na spajanje špur instalacije na rasvjetu kupaone, kako bi poštivali propise vezane uz to.

Napomena: prekidač za špur izvodi se kao klasični prekidač ili kao tipkalo. Poželjno je da bude osvijetljen, kako bi po svjetlu na njemu znali da je špur uključen!

 

CENTRALNO UPRAVLJANJE RASVJETOM Vol.1

 

Na tržištu postoji nemali broj sustava za centralno upravljanje rasvjetom; Klasični, elektronski, , bežični… Mana velikog broja tih sistema, uz to što su skupi, je i njihova neprovjerenost, nestandardnost i nemodularnost. U slučaju pregaranja jednog segmenta morate ili platiti jako skup servis (uz uslov da upravo vaš sistem nije prolazni hit i da za nekoliko godina neće biti rezervnih dijelova osim na eBayu), ili zbog toga zamijeniti čitav sistem novim uz velike preinake i troškove. Doduše, postoje kvalitetni sustavi, naročito logički, modularni i napredni sustavi provjerenih proizvođača, i ako se odlučite za takav sustav raspitajte se kod stručnjaka o pouzdanosti, garanciji i rezervnim dijelovima, i ne nasjedajte na marketinške podvale.

Moj savjet je, za početak, sistem centralnog upravljanja rasvjetom izveden pomoću jeftinih i jednostavnih modularnih izmjeničnih prekidača, koji su lako zamjenljivi radi široke palete proizvođača. Objasnit ću sustav za kontrolu sedam rasvjetnih mjesta (vidi sliku), no vi ih možete postaviti neograničen broj, ovisno o vašim željama i mogućnostima.

Čemu centralno upravljanje rasvjetom? Nekoliko je razloga za to. Prvi je korisnost.  Jednostavno ste ljubitelj modernih i naprednih sustava, pa zašto to ne bi bila i poboljšana rasvjeta? Naime, centralnim upravljanjem rasvjete vi sa jednog mjesta uključujete ili isključujete rasvjetu bilo gdje u stambenom objektu! Drugi je – zaboravljivost. Izlazite iz kuće, a supruga vam sa ulice viče da je ostalo uključeno svjetlo u spavaćoj sobi na katu! Pošto u hodniku imate ugrađeno centralno upravljanje rasvjetom, prije izlaska iz kuće  jednostavno isključite rasvjetu. Jer, za taj posao vas bez centralnog upravljanja čeka dva puta po dvadeset koraka i šesnaest stepenica…  Drugi slučaj je – strašljivi ste, sami ste po noći u kući, čujete sumnjivo šuškanje na katu… Dovoljno je da skupite hrabrost i odete do centralnog upravljanja rasvjetom, i uključite sva svjetla, recimo, na katu! I tako ohrabreni čekate ukućane…

Zvuči ironično, ali vjerujte da će svaki bojažljiv član kućanstva biti neizmjerno zahvalan na ovom sistemu.

123123

Primjer centralnog upravljanja rasvjetom

Kako on radi? U principu najjednostavniji sustav centralnog upravljanja rasvjetom su grupirani prekidači, od kojih svaki sačinjava izmjeničnu liniju sa prekidačem (svjetlom) u prostoriji koju kontrolira. Laičkim rječnikom rečeno sa jednog mjesta možete uključiti ili isključiti rasvjetu u bilo kojoj prostoriji u objektu. Pošto je u svaki prekidač ugrađena tinjalica koja signalizira (svijetli) kad rasvjeta radi,  vi u bilo kojem trenutku znate u kojoj su prostoriji svjetla uključena, i možete ih isključiti, ili obratno. Prekidači za centralno upravljanje rasvjetom obično se postavljaju u hodnik, na pregledno mjesto, ili u predhodnik kraj ulaznih vrata, pa čak i u spavaću sobu, dnevni boravak… Važno je napomenuti da u objektu možete imati i više povezanih sistema za centralno upravljanje rasvjetom.

Jedini problem ovog sistema su – vodiči! Bili to kablovi ili vodiči u instalacionim cijevima, morate iz svake prostorije postaviti vodiče do mjesta gdje će biti centralno upravljanje rasvjetom. Iako navedeno ne predstavlja montažni problem, ipak umjereno poskupljuje izvedbu električne instalacije. Sami odvagnite spomenute prednosti i nedostatke ovog sistema.

Iskustveni savjeti za električare: napajanje izmjeničnog prekidača izvedite u samoj prostoriji, dva vodiča trožilnog kabela iskoristite kao vezu („lajtunge“) sa izmjeničnim prekidačem u centralnom upravljanju rasvjetom, a treći vodič kao povrat sa prekidača centralnog upravljanja na rasvjetno tijelo u prostoriji. Na treći, povratni vodič spojite i tinjalicu u prekidaču centralnog upravljanja, kako bi tinjalica svijetlila kad svijetli i rasvjetno tijelo u prostoriji. Provjerite prilikom nabave izmjeničnih prekidača za centralno upravljanje da li se tinjalica može spojiti na taj način, to jest da nije integrirana u prekidač i spojena paralelno s njim. 

2131231231231

Slika: princip spajanja centralnog upravljanja rasvjetom i izgled prekidača.

 

OSTAVŠTINA ZA BUDUĆNOST

 

ILI – KAKO PREDVIDJETI RAZVOJ INSTALACIJA U BUDUĆNOSTI

Počet ću s jednim primjerom: kupili ste stan, vršite adaptaciju, gledate u kabel od kablovske televizije neuredno prikucan čavlićima po zidu od hodnika, odlučite ga ugraditi podžbukno, završite adaptaciju, i za mjesec dana – dolaze serviseri lokalne kablovske televizije: „Dragi gospodine, moramo ugraditi novi kabel do vašeg televizora, stari ne odgovara standardu jer mijenjamo sistem…“. Munje i gromovi! Koliko truda oko ugradnje starog kabla pod žbuku da bi majstori nanovo pribijali čavliće u zid…

Kako planirati izgradnju ili adaptaciju električne instalacije, a da učinjeno zadovoljava i sve buduće preinake ili dogradnje?

Primjer vam je običan tv prijemnik. Do prije dvadesetak godina za priključenje tv prijemnika bili su dovoljni utičnica i antenska instalacija. Zatim je došla era satelitskih prijemnika, pa televizije preko telefonske instalacije, digitalne televizije, Internet – televizije, USB priključaka, HDTV-a… i lagano se iza tv prijemnika nalazi čitava šuma kablova, konektora… A da ste prije dvadeset godina spomenuli spajanje tv prijemnika sa telefonskom linijom umjesto antenom, ljudi bi mislili da gledate previše SF filmova…

Još jedan slučaj: vidio sam običan kuhinjski hladnjak koji uz strujni priključak treba i priključak na vodu i kanalizaciju! A lagano se pojavljuju i hladnjaci, štednjaci i kuhinjske nape koji  zahtijevaju i priključak na Internet! Sada nam je to smiješno, ali sjetite se mobilnih uređaja prije dvadeset godina; bili su veličine kovčega, teški nekoliko kilograma, za nas nedostižni, vidjeli smo ih samo u američkim filmovima, a danas?

Kako predvidjeti prebrzo nadolazeću budućnost?

Za početak, vrlo jednostavno: sve što nije bežično, treba kabel! A kabel se može provesti po podu ili pribiti čavlima po zidu, ili kroz nadžbukne instalacione kanale, ili kroz instalacione cijevi u zidu. Pošto su rješenja osim zadnjeg provizorna, neugledna i želimo ih ako je ikako moguće izbjeći, logički odabir su instalacione cijevi (to su one šarene rebraste cijevi koje daju neugodan zvižduk kada ih savinete i puhnete u njih).

Postavljanje nekorisnih i praznih cijevi po zidovima? Zar to nije, najblaže rečeno, čudno? Uvrnuto?

Nije. Nimalo. Upravo nas planiranje buduće instalacije može izvući iz neželjenih situacija i nepotrebnih radova u budućnosti! Dobro razmislite da li vam se to isplati, i odlučite!

Evo savjeta. Pošto je većina novotarija vezana uz multimediju i telekomunikacije, prilikom novogradnje (po mogućnosti i adaptacije) razmislite o slijedećem:

Ako ste odredili mjesto u prostoriji gdje ćete postaviti tv prijemnik i radni stol sa računalom, i ako se npr. ne nalaze na istom zidu, postavite deblju instalacionu cijev, ili čak dvije, između mjesta za tv prijemnik i mjesta za radni stol. Kroz te cijevi ćete naknadno moći provući bilo kakav kabel za povezivanje računala i tv prijemnika.

Osobno iskustvo:  između mjesta gdje se nalazi tv i linija te radni stol sa računalom (nisu uz isti zid), prilikom adaptacije u zid sam postavio i antenski kabel (za spajanje računala na antensku instalaciju), zatim četverožilni telekomunikacijski kabel („telefonski kabel“) ako danas – sutra stigne neka novotarija preko telefonske linije, kao i dvožilni audio – kabel, za povezivanje računala sa linijom. Sad su sve multimedijalne komponente umrežene, a niti jedan kabel ne prolazi po podu! Usput rečeno, i sve kablove za surround sustav postavio sam podžbukno.

Postavite rezervnu instalacionu cijev od tv prijemnika do antenskog sustava – priključka na kablovsku televiziju (u hodniku, na tavanu…). Nikad ne znate da li će u upotrebu ući neki novi optički kablovi.

Postavite instalacionu cijev između tv prijemnika i priključnog mjesta za telefon.

Ista cijev dobro bi došla i između telefonskog priključka i računala, bez obzira koji način povezivanja na Internet sada koristite.

Postavite instalacionu cijev od mjesta gdje je telefonski priključak ili mjesta gdje će biti računalo do nekog mjesta na fasadi kamo bi danas – sutra mogao doći neki podzemni priključni kabel za neku telekomunikacijsku novotariju.

Bez obzira izvodite li električni instalaciju kablovima ili cijevima s P vodičima, postavite rezervnu cijev od glavnog razvodnog ormara prema npr. dvorišnoj strani kuće sa završetkom negdje pod fasadom; jednog dana možda se odlučite na dogradnju… Isto tako postavite rezervnu cijev od glavnog razvodnog ormara prema podrumu i tavanu. Ako imate katni razvod, tj. glavni razvodni ormar u prizemlju a katne razvodne ormariće na katu i tavanu, povežite ih rezervnim instalacionim cijevima. Predvidite i rezervnu cijev prema vanjskom zidu kraj ulaznih vrata, jer jednog dana možda odlučite o ugradnji interfona, video – nadzora…

Jedna jako korisna stvar za budućnost: postavite prsten od prazne instalacione cijevi iz razvodnog ormara oko čitavog hodnika! U najlošijem slučaju ako se odlučite za kasniju nadogradnju nećete morati uništavati zidove u hodniku radi ugradnje dodatne instalacije.

I, naravno, napravite preciznu dokumentaciju o učinjenim radovima, kako bi u slučaju potrebe bez poteškoća pronašli rezervnu instalaciju.

Za "napredne" - pročitajte postove o modularnim sistemima i domotronici, i razmislite o tome!!!

12313

Sve ove natuknice zvuče pretenciozno, nepotrebno, suvišno. Ali… prilikom izvedbe električne instalacije kanali za smještaj vodiča u zidu svejedno se moraju usijecati („štemati“, da budem razumljiviji), i potrebno je samo malo upornosti i svaki majstor će bez problema dodati još jednu instalacionu cijev postojećoj instalaciji (normalno, nakon početnog prigovaranja i rasprave o svrsishodnosti). Zapamtite: ti radovi, koliko god zvučali nepotrebni i suvišni, jednog dana vam mogu uštedjeti mnogo posla, investicija i živaca! 

 

 

 

____________________________________________________________________________________

 

 




futurehome @ 11:24 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, svibanj 1, 2012



KUPAONSKI INDIKATOR 

 

Ovu temu sam namjerno ubacio, i biti će najkraća i najjednostavnije objašnjena: NE DIRAJTE KUPAONSKI INDIKATOR!!! 

Naime, za izvedbu kupaonske  instalacije postoje propisi koji se razlikuju od propisa za izvedbu električne instalacije u ostalim prostorijama upravo zbog potencijalne opasnosti od, laički rečeno,  udara električne struje u kupaoni. Kupaona je sjecište vodovodnih i električnih instalacija, u kojoj dolazi do velikih koncentracija vlage u zraku, nehotičnih zapljuskivanja i neželjenih havarija na vodovodnim instalacijama, i u slučaju neispravno izvedene električne instalacije može doći do nesreće! Zato izvedbu električne instalacije u kupaoni prepustite isključivo stručnjaku! 

123123


Na slici je prikazan uprošćen izgled spojenog indikatora. Na standardni indikator za tri trošila (rasvjeta, bojler, grijalica) priključuje se ukupno 12 (dvanaest) vodiča, tako da svaki prekidač u indikatoru predstavlja dvopolnu sklopku koja razdvaja i fazni i nulti dio strujnog kruga istodobno!


2222

Slika - prikaz pravilnog i neispravnog spajanja kupaonskog indikatora 

Ako na indikatoru prilikom montaže primijetite premosnice („brike“), to jest kratke komade vodiča koje povezuju dva ili tri prekidača kako je prikazano na slici precrtanoj crvenom crtom, tad budite svjesni da je taj indikator spojen nestručno i nepravilno, i da je scenarij za moguću nesreću napisan!

Ponavljam, ne upuštajte se u samostalnu izvedbu kupaonske instalacije i spajanje indikatora! Pozovite stručnjaka! 




KUTIJA ZA IZJEDNAČAVANJE POTENCIJALA 

 

Ili kutija za izjednačenje potencijala. 

Ako negdje u kupaoni ne postoji neugledan sivi ili bijeli poklopac (vidi sliku), tad vam je kupaona potencijalno opasno mjesto što se tiče strujnog udara! Ali, ne želim vas plašiti, jer kupaone starijeg datuma nemaju ugrađenu instalaciju za izjednačavanje potencijala, stoga obratite pozornost na to prilikom slijedećeg renoviranja kupaone.

2111888

Čemu služi kutija za izjednačavanje potencijala? Laički rečeno, služi za spajanje svih metalnih dijelova na kojima bi moglo doći do strujnog udara sa uzemljenjem. Znači, svi priključci za slavine, ventili, priključak za perilicu rublja, priključak za električnu grijalicu vode (bojler), kada - pogotovo ako je metalna, metalni izljevi i metalne konstrukcije moraju se spojiti na uzemljenje, kako bi eliminirali mogućnost strujnog udara preko vodovodne instalacije, ili omogućili pravilan rad zaštitnih elemenata na instalaciji u slučaju havarije. To spajanje vrši se podžbukno, prilikom izrade vodovodne instalacije, vodičem koji mora biti kvalitetno spojen sa metalnim dijelom (spoj mora biti zaštićen od korozivnih utjecaja vlage, vode i kemikalija), i metalnom spojnicom koja se nalazi u kutiji za izjednačavanje potencijala, koja pak je vodičem odgovarajućeg presjeka spojena sa uzemljenjem. Bez brige zbog vizualnog dojma; svi spojevi postaju oku nevidljivi i sakriveni  nakon oblaganja kupaonskih zidova npr. keramičkim pločicama! Izjednačavanje potencijala mora se izvršiti i na ostalim mjestima u stambenom objektu, kao što su kuhinja, WC, slavine za vodu izvan objekta…

Iako je zakonom propisana obavezna ugradnja kutija za izjednačavanje potencijala, napominjem da je kvalitetna izvedba (bez razmišljanja o uštedi)  ulaganje u osobnu sigurnost, u opuštenost prilikom uporabe vodovodnih instalacija, bez straha da će vas jednog dana na slavini „udariti struja“!

 

ELEKTROMOTORNI POGONI U KUĆANSTVU

 

U novije vrijeme postoji čitav spektar elektromotornih pogona za ugradnju u kućanstvu. Daljinski upravljanim elektromotorom danas se može opremiti kompletna stolarija, svi funkcionalni i dekorativni elementi koji služe za zatvaranje prostora… Pošto je ovo izuzetno široko područje nabrojati ću najčešće tipove elektromotornih pogona za upotrebu u kućanstvu:

-          Dvorišna vrata (kapija) – klizna ili okretna

-          Garažna vrata – rolo, okretna ili klizna

-          Ulazna kućna vrata (razmislite o ugradnji staklenih automatskih vrata koja mogu poslužiti kao vjetrobran; izuzetno su korisna u pogledu poboljšanja energetske učinkovitosti vašeg doma), kao i sva ostala vrata u objektu

-          Prozori – okretni, klizni, krovni…

-          Rolete

-          Vanjska rolo sjenila i venecijaneri

-          Tende

-          Unutarnja sjenila i zavjese…

Svaki od nabrojanih elemenata može se upravljati prekidačima ili daljinskim upravljačima. I svaki od njih može se integrirati u sustav kućne automatizacije.

Kao posebnu kategoriju elektromotornih pogona moram spomenuti i elektromotorne sustave za otvaranje svih tipova ladica i vrata na namještaju. 

 

KUĆNI RAZDJELNIK 

 

Kao uvod u sustave instalacija opisat ću kućne razdjelnike – glavni element kućne elektroinstalacije. Kućni razvodni ormarić, ili stručnije kućni razdjelnik  dio je instalacije u koji se ugrađuju zaštitne jedinice – zaštitna sklopka i osigurači. No, je li baš tako?

Naime, modernizacija električnih instalacija donijela je i modernizaciju opremanja kućnih razdjelnika. Zbog povećanih zahtjeva za raznovrsnim priključcima, kao i zbog povećanja broja strujnih krugova, u stambenim se objektima osim glavnog razdjelnika ugrađuju i etažni (katni) razvodnici. U njih se, uz FID i KZS sklopke te rastalne ili automatske osigurače ugrađuju i dodatni sklopni elementi – transformatori, prenaponska zaštita, sklopnici, upravljači, komunikatori… U nekoliko riječi opisati ću svakog od njih.

13123


Krenimo redom. Glavni kućni razdjelnik postavlja se na prikladno mjesto, npr. u hodniku. Pogodan je za ugradnju zaštitnih i ostalih elemenata, već prema potrebi. Katni razvodnici postavljaju se na prikladna mjesta po etažama, podrumu, potkrovlju, radioni, vanjskim objektima… i služe za priključenje samo tog dijela instalacije.

Preporuka je da ugradite sklopnik za isključenje etažnih strujnih krugova i sklopnik za isključenje strujnih krugova u prizemlju – u glavnom kućnom razdjelniku. Na taj način moći ćete u slučaju radova isključiti napon samo u jednom dijelu stambenog objekta.

Izbor elemenata za opremanje kućnih razdjelnika je ogroman; opisat ću ukratko samo neke od njih, kako bi vam proširio vidokrug mogućnosti ugradnje raznovrsnih sistema prilikom adaptacije ili novogradnje.

Na slici 1 i 2 prikazani su sklopnici (sklopke). Mogu ličiti na automatske osigurače, ali nemaju funkciju nadstrujne zaštite. Mogu poslužiti za uključenje ili isključenje  jednog dijela instalacije, pojedinačnih strujnih krugova kao i čitave instalacije (praktičniji su za rukovanje od ručice na FID sklopki), a mogu poslužiti i za upravljanje. Izrađuju se mehanički (sa ručicom ili tipkama) i elektromehanički sklopnici (releji).

 Slika 3 prikazuje bistabil – element za upravljanje rasvjetom. Koristi se za rasvjetu gdje je potrebno više mjesta uključenja; tada se na mjesta uključenja spajaju tipkala, a rasvjeta se uključuje - isključuje  pomoću bistabila.

Na slici 4 prikazan je luksomat – svjetlosna sklopka. On dobiva informaciju o količini osvjetljenja iz senzora koji se ugrađuje izvan objekta, i služi za uključenje – isključenje rasvjete.

Slika 5 prikazuje programabilnu vremensku sklopku – timer. Služi za uključenje dijelova električne instalacije u određeno vrijeme; pogodan je za izvedbu tzv. dirigirane potrošnje.

Na slici 6 prikazan je stepenišni automat. Služi za uključenje rasvjete od 0,5 – 15 minuta. Pogodan je za uključenje ventilatora.

Slika 7 prikazuje dimer – regulator jačine osvjetljenja. Na njemu se podešava intenzitet svjetla, dok se uključenje rasvjete vrši pomoću prekidača.

Slika 8 prikazuje upravljač za žaluzine; time se izbjegava ugradnja upravljača neposredno uz prozore.

Na slici 9 prikazan je transformator za napajanje kućnog zvona. Postoji široka lepeza ugradbenih transformatora i ispravljača za različite namjene.

Slika 10 prikazuje zujalicu – zvono. Može služiti i za dojavu greške u nekom sustavu.

Na slici 11 prikazan je signalni element sa ugrađenim LED diodama – pruža nam informaciju o radu nekog sustava.

Slika 12 govori sama za sebe – prikazana je utičnica. Može se spojiti preko osigurača između FID sklopke i sklopnika; u tom slučaju kad sklopnikom isključimo kompletnu instalaciju, jedino mjesto koje ostaje pod naponom je utičnica u razdjelniku.

Na slici 13 prikazan je katodni odvodnik prenapona. Na ugradnji odvodnika nemojte štedjeti!

Slika 14 spada u kategoriju mjernih elemenata. Prikazan je mjerač utrošene električne energije. Taj mjerač može poslužiti samo kao kontrolno brojilo potrošnje određenih dijelova instalacije.

Na slici 15. prikazan je voltmetar – mjerač napona. Ako imamo potrebu za kontrolom napona svake faze potrebno je ugraditi tri voltmetra.

Slika 16 je elektronski ampermetar – mjerač jačine struje. Može služiti za mjerenje jakosti struje npr. nekog velikog potrošača.

Na slici 17 prikazan je komunikacijski centar – modul kojim putem GSM uređaja možemo pratiti rad instalacije ili upravljati njome.

Slika 18 prikazuje upravljački programabilni relej – za upravljanje složenijih funkcija dijelova instalacije (npr. rasvjeta, zalijevanje…)

Na slici 19 prikazan je univerzalni logički modul; služi za prikupljanje podataka i upravljanje složenijim funkcijama.

Na slici 20 prikazana su dva modula za izvedbu kućne automatizacije.

Pokušao sam u najkraćim crtama opisati predstavnike najbitnijih skupina elemenata za ugradnju u kućne razdjelnike. Razdjelnici su ishodišne točke za većinu sustava koji ću opisati kasnije, zato naglašavam njihovo značenje i napominjem da se o opremanju kućnih razdjelnika detaljno posavjetujete sa stručnjakom.

12312


Elementi za ugradnju u kućne razdjelnike  

 

BISTABILI

 

Bistabili (slika 1) su elementi električne instalacije namijenjeni za ugradnju u kućne razvodnike ili za ugradnju u modularne sustave. Princip rada bistabila najbolje ću opisati usporedbom sa radom stubišne rasvjete: mnogo prekidača koji uključuju ili isključuju jednu svjetiljku. S time da bistabil nije vremenska sklopka – pritiskom na tipku uključujemo, ali i isključujemo rasvjetu.

Kako on radi? U principu bistabil je zamjena za klasične izmjenične i križne linije (linije za paljenje – gašenje jednog rasvjetnog mjesta sa više prekidača) s time da za uključenje – isključenje ne koristi prekidače, već tipkala (poput onih za paljenje stubišne rasvjete). Naime, na bistabil su priključena tipkala (slika 2). Za ožičenje tipkala potrebno je manje vodiča nego za izmjenično – križne linije, a i njihov presjek može biti manji. Kad pritisnemo bilo koju tipku, bistabil uključuje rasvjetu. Ponovnim pritiskom na bilo koju tipku bistabil gasi rasvjetu. I to je to.

Zašto baš bistabil? Ako ništa drugo, onda radi estetskog izgleda; nije potrebna šuma prekidača po hodnicima koji su u kojekakvim položajima („uključeni prema gore“ ili „prema dolje“). Grupe za uključivanje sa tipkama puno je ljepše vidjeti nego prekidače. Osvijetljene tipke tipkala estetski su privlačnije. Zatim, zbog jednostavnosti izvedbe možemo ugraditi puno više tipkala za uključenje određene svjetiljke, a i jednostavniji su za ugradnju u grupno uključenje rasvjete i centralno upravljanje rasvjetom.

21321

Bistabil - princip rada

 

NADZOR ISKAPČANJA

 

Nadzor iskapčanja je nadzor pregaranja ili iskapčanja osigurača u slučaju preopterećenja ili kratkog spoja , odnosno nadzor prisutnosti napona u pojedinim strujnim krugovima. U slučaju potrebe neprekdnog napajanja pojedinih uređaja postoji bojazan pregaranja rastalnog ili iskapčanja automatskog osigurača dotičnog strujnog kruga. Uređaj bi bez nadzora mogao ostati dulje vrijeme izvan funkcije. U tu svrhu možemo nadzirati strujni krug (osigurač) uređaja na više načina. Najprikladniji način je nadzor ispravnosti osigurača.

123123

Na slici 1 prikazan je slučaj nadzora osigurača putem releja; relej se napaja iz strujnog kruga iza osigurača. U slučaju pregaranja ili iskapčanja relej otpušta i preko kontakta daje informaciju o prekidu napajanja nadziranog strujnog kruga. Na ovaj način mogu se nadzirati i rastalni i automatski osigurači, FID sklopke, KZS sklopke, namjerno iskapčanje teretnih sklopki i slično.

Na slici 2 prikazan je nadzor automatskog osigurača putem pomoćnog kontakta koji je mehanički povezan sa mehanizmom osigurača. U slučaju kratkog spoja automatski osigurač prebacuje polugu u položaj isključenja a preko nje i mehanizam pomoćnog kontakta.

Slika 3 je prikaz grupe od 3 nadzirana osigurača putem releja. U slučaju iskapčanja bilo kojeg osigurača uključuje se signalizacija greške putem nadzornih releja: aktivira se zujalica (prikazana na slici 3 lijevo). Paralelno sa zujalicom ili umjesto nje kao nadzor može poslužiti i sirena, signalne svjetiljke i sl. Na isti način se umjesto nadzornih releja mogu upotrijebiti i osigurači sa pomoćnim kontaktom (slika 2). Strujni krug za nadzor (sirene, zujalice, svjetlosna signalizacija) može se izvesti i sa napajanjem iz uređaja za neprekidno napajanje – UPS – a.

Čemu služi nadzor iskapčanja? U kućnoj upotrebi može biti namijenjen za kontrolu strujnog kruga centralnog grijanja, hladnjaka ili zamrzivača, velikih potrošača poput termoakumulacionih peći i električnih grijalica vode i slično. U ruralnom području nadzor iskapčanja idealan je za kontrolu rada inkubatora i grijalica za perad itd.

 

PONOVNI UKLOP

 

Zamislite situaciju: vratite se s godišnjeg odmora, a u kući mrak! Nema svjetla, hladnjak i zamrzivač otopljeni, požutjela trava u dvorištu unatoč sustavu zalijevanja u koji ste uložili mnogo novca… Zbunjeni susjed kojem ste ostavili ključeve pravda se dolaskom po danu pa nije primijetio da nema struje, ili nerazumijevanjem u električne instalacije… Pregršt neželjenih situacija zbog banalne greške – kvara na kablu sustava navodnjavanja koji je prouzročio pregaranje osigurača, ali i izbacivanje zaštitne FID sklopke!

Da li se takve situacije mogu izbjeći? U nekim slučajevima mogu! Naime, iskapčanje glavne zaštitne sklopke mogu prouzročiti uzroci koji ne utječu na daljnji rad instalacije: kratki spoj pri kom je istodobno pregorio osigurač pa se instalacija bez problema može pustiti u pogon, kvar koji se otklonio sam po sebi (npr pucanje nekog kabla pri čemu je došlo do kratkotrajnog kratkog spoja vodiča i uzemljenja), iskapčanje zbog udara groma u blizini (pri čemu je prenaponska zaštita zaštitila instalaciju, ali je uslijed induciranog napona izbacila glavna sklopka) i slično. Instalacija se bez problema može pustiti u pogon kad je jedan strujni krug u kvaru; zaštitni elementi tog dijela instalacije odvojili su ga od napajanja.

No, što učiniti kad dulje vrijeme nismo kod kuće? U tu svrhu se prilikom izvedbe električne instalacije u glavni razvodnik ugrađuje grupa modula za automatski ponovni uklop i daljinsko upravljanje.

13132

Kako taj sustav radi? Rad modula za ponovni uklop u potpunosti je automatiziran. Na zaštitnu FID sklopku mehanički se povezuju moduli za uklop i daljinsku kontrolu. U slučaju iskapčanja FID sklopke (ili grupe osigurača) modul za ponovni uklop mehanički uključuje zaštitnu sklopku. U slučaju ispravnosti instalacije zaštitna sklopka ostaje uključena a modul za ponovni uklop vraća se u osnovno stanje. Međutim, u slučaju kvara zaštitna sklopka trenutno izbacuje i u instalaciji se neće dogoditi ništa (to je kao kad sami pokušamo uključiti FID sklopku ali ona i dalje izbacuje radi nepoznatog kvara). Modul za ponovni uklop pokušava uključiti FID sklopku ukupno 5 puta: nakon 20, 30, 70 sekundi, 10 minuta i jednog sata. U slučaju neuspjeha nakon posljednjeg pokušaja moguće je uključenje zvučnog alarma ili dojavnika.

Pomoću dodatnog modula može se vršiti i daljinsko upravljanje zaštitnom sklopkom. Uključenjem ponovnog uklopa u sustav automatizacije (koji, naravno, mora biti napajan iz UPS – a), ponovni uklop postaje sastavni dio sustava za tehničku zaštitu objekta i sustava za daljinski nadzor i upravljanje putem telefona ili Interneta.




DIRIGIRANA POTROŠNJA

 

Dirigirana potrošnja je vrsta potrošnje električne energije koja je određena nekim uslovom – vremenom, fizičkom promjenom, količinom osvjetljenja… U našem slučaju radi se o potrošnji koja je određena vremenom. Naime, sva kućanstva koja imaju dvotarifni model plaćanja znaju da im taj model omogućuje korištenje skuplje i jeftinije električne energije, ovisno o dobu dana kada je koriste. Prikazan je sklop dirigiranje potrošnje za upravljanje električne grijalice za vodu – „bojlera“.

213123


Princip rada je vrlo jednostavan. U strujni krug električne grijalice vode potrebno je ugraditi vremenski prekidač (popularno zvan „tajmer“) kojih danas ima izobilje na tržištu. Napominjem da se radi o programabilnim vremenskim prekidačima, na kojima se može bilo mehanički (podešavanjem graničnika na satnom mehanizmu), bilo pomoću ugrađenih tipki podesiti vrijeme rada tokom 24 sata, odnosno vrijeme uključenja ili isključenja uređaja.

Za električnu grijalicu vode potrebno je od jedan sat do tri sada rada da zagrije vodu na željenu temperaturu. Ako želimo ostvariti uštedu na potrošnji električne energije, tada je poželjno da uključimo grijanje vode u vrijeme niže tarife – jeftinije struje. Međutim, da bi izbjegli svakodnevno dežuranje kako bi pravovremeno uključili ili isključili zagrijavanje, električnu grijalicu vode možemo vrlo jednostavno spojiti na sistem dirigirane potrošnje.

Na slici 1 prikazan je spoj vremenskog prekidača na strujni krug električne grijalice vode. Tajmer se spaja u strujni krug između osigurača (koji nisu prikazani na slici) i dvopolnog prekidača kupaonskog indikatora P1. Na vremenskom prekidaču – tajmeru podesi se vrijeme uključenja – isključenja električne grijalice vode, i sistem može početi sa radom. U normalnim okolnostima, tajmer će isključiti električnu grijalicu vode tijekom dana, a uključit će je ili navečer, ili pred jutro, prema tome kako smo podesili vrijeme rada na vremenskom prekidaču. Zagrijavanje vode se može jednostavno prekinuti isključenjem na prekidaču kupaonskog indikatora P1. Međutim, većina vremenskih prekidača ima mogućnost ručnog upravljanja, što znači da na vremenskom prekidaču možemo uključiti zagrijavanje vode i izvan podešenog vremena. Obratite pozornost na to prilikom nabave vremenskog prekidača.

Na slici 2 prikazan je spoj električne grijalice vode preko releja R1 spojenog na vremenski prekidač. Naime, svaki vremenski prekidač ima u sebi kontaktni sklop za uključenje – isključenje trošila, koji pak ima predviđenu maksimalnu snagu (W) ili struju (A). U slučaju da električna grijalica vode ima veću snagu od snage naznačene na vremenskom prekidaču, tada trošilo spajamo preko prikladnog elektromagnetnog kontakta (releja R1) sa nazivnom snagom većom od snage električne grijalice vode. U tom slučaju vremenska sklopka upravlja relejom R1, koji pak uključuje – isključuje zagrijavanje vode. Na taj način možete izvesti i dirigiranu potrošnju za termoakumulacionu peć, rasvjetu za koju želite da radi samo za vrijeme niže tarife…

Dirigirana potrošnja ostvaruje značajne uštede u potrošnji električne energije. Nakon ugradnje sistema (mala sličica na slici 2) na električnu grijalicu vode (Končar od 100 litara sa 2 kW grijačem, podešen za prilično vruću vodu, sa dva člana domaćinstva koja je obilno koriste) izračunao sam da trošak zagrijavanja vode iznosi oko 20 - 30 kuna mjesečno…

92

Dirigirana potrošnja električne grijalice vode

 




 

____________________________________________________________________________________ 

 




futurehome @ 11:27 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 30, 2012
 

NAPREDNE KUĆNE INSTALACIJE 

 

Napredne kućne instalacije su instalacije izvedene na bazi novog i naprednog pogleda na funkcionalnost i upravljanje kućnim sustavima. Baziraju se na novim tehnologijama, integraciji, centralizaciji i pojednostavljenju upravljanja, automatizaciji, proširenju područja rada i energetskoj učinkovitosti.

U biti, napredne instalacije, uz rijetke slučajeve, samo su poboljšane verzije postojećih sistema; modularni sklopovi, novi tipovi materijala za povezivanje, elektronika, informatika, minijaturizacija i pad cijena učinili su da se sustavi kućne instalacije mogu izvesti i za one namjene koje su donedavno korištene isključivo u industriji ili poslovnim prostorima. Tako, na primjer, telefonska centrala za korištenje u stambenom objektu ili manjem uredu može se ugraditi po vrlo pristupačnoj cijeni; nekad su cijene takvih centrala bile astronomske, a i izvedbeno su bile puno zahtjevnije i zauzimale su mnogo prostora.

Napredne instalacije mogu se sagledavati kao pojedinačni sustavi, gdje svaki sustav projektiramo i ugrađujemo individualno, tj. svaki za sebe. Međutim, sama bit napredne instalacije je hibridizacija i povezivanje u cjelinu! Kontrola rasvjete, potrošnje električne energije,  grijanja, ventilacije, klimatizacije, audio sustav, preventivni sustavi itd. povezuju se u jednu funkcionalnu cjelinu, tvoreći tako napredan integrirani sustav koji nam uvelike mijenja kvalitetu življenja. Centralizacija i automatizacija sustava pruža nam mogućnost jednostavnog upravljanja i kontrole svih sustava na vrlo jednostavan i praktičan način. Ugradnja naprednog sustava instalacija  naš dom pretvara u „inteligentnu kuću“.

 

SUSTAVI

 

Stambenu jedinicu možemo podijeliti na građevinski dio, instalacije i opremu (unutarnje i vanjsko opremanje). Instalacije možemo razvrstati na energetske instalacije, instalacije za održavanje topline, telekomunikacijske instalacije, vodovodne instalacije, ventilacione instalacije i instalacije za nadzor. Energetske instalacije dijelimo na elektroenergetske instalacije (jake i slabe struje), plinovodne instalacije i toplovodne instalacije. Instalacije za održavanje topline dijelimo na instalacije za zagrijavanje i instalacije za hlađenje. Telekomunikacijske instalacije dijelimo na telefonske instalacije, informatičke instalacije i antenske instalacije. Vodovodne instalacije dijelimo na vodovod, kanalizaciju i sakupljanje slivnih voda. Ventilacione instalacije dijelimo na pasivne i aktivne ventilacije za odvod iskorištenog i dovod svježeg zraka. U ventilacione instalacije možemo uvrstiti i dimovodne instalacije. Instalacije za nadzor i zaštitu su protuprovalni alarmi, protupožarni alarmi, nadzor objekata i prostorija i gromobranske instalacije.

Ako pitate struku, ovo je podjela sa pomalo neobičnim rasporedom elemenata. Naime, način na koji sam podijelio instalacije je ugradbeni (izvršni) način, to jest pogled na instalacije iz perspektive majstora koji ih ugrađuju. Projektna podjela instalacija (da ne kažem teoretska podjela) ipak je malo drugačija.

Zašto sam je tako podijelio? Podijeljena je prema očekivanim zahtjevima naručitelja, ljudi koje ne zanima stručna kategorizacija i nerazumljiv tehnički rječnik. Ako kod ozbiljnog investitora odaberemo pogrešan pristup i krenemo sa objašnjavanjem ponude jezikom struke može se zbog nerazumijevanja i neshvaćanja dogoditi ugradnja nepotpunih instalacija. Po meni, jednostavniji i razumljiviji pristup je pristup kroz objašnjavanje sustava instalacija.

Sustavi instalacija mogu se podijeliti na sustav električnih instalacija, sustav vodoopskrbe i kanalizacije, sustav zagrijavanja prostorija, sustav hlađenja i sustav ventilacije, te specijalizirani sustavi kao što su antenski sustav, sustav telefonije i informatike, audio – sustav,  protuprovalni sustav, protupožarni sustav, sustav nadzora… Znači, sustavi su jedna ili skup više vrsta instalacija za specifičnu namjenu. Prednost objašnjavanja sustava su podsustavi, to jest dijelovi sustava za specijaliziranu namjenu. Laiku je objašnjavanje sustava mnogo razumljivije od objašnjavanja samih instalacija.

 

PODJELA SUSTAVA

 

SUSTAV ELEKTRIČNIH INSTALACIJA, ELEKTROENERGETSKI SUSTAV

Služi za opskrbu domaćinstva električnom energijom. Možemo ga podijeliti (i objašnjavati) prema namjeni: sustav rasvjete, sustav utičnica itd. ili prema mjestu ugradnje: kuhinjski sustav instalacija, kupaonski sustav… Svaki (pod)sustav možemo raščlaniti i na elemente sustava, što je mnogo jednostavnije pratiti putem raščlambe od osnovnog sustava prema krajnjim elementima nego pri objašnjenju samih instalacija, jer se sustavi u mnogim slučajevima sastoje od više vrsta instalacija. U sustav električnih instalacija možemo ubrojiti i sve ostale instalacije jake i slabe struje namijenjene specifičnim funkcijama (alarmni sustav i sl.), međutim te instalacije je puno jednostavnije izdvojiti i objasniti kao samostalne sustave.

Sustav električnih instalacija služi za opskrbu potrošača električnom energijom. Prema izvoru možemo ga podijeliti na sustav jake struje (napon gradske mreže), sustav slabe struje (kućno zvono, halogena rasvjeta, automatika), sustav za nuždu (rasvjeta za nuždu, neprekidni izvor napajanja – UPS, akumulatori) i sustav alternativnog izvora napajanja (fotonaponski elementi, vjetrogeneratori).

Sustavi jake struje nama su najinteresantniji jer su u građevinskom objektu najmnogobrojniji. Sustave možemo pratiti i prema strujnim krugovima, specifičnoj namjeni, etaži, mjestu i načinu ugradnje…

Prema izvedbi elektrosustav se može podijeliti na klasični, modularni i napredni. Klasični sustavi su elektroinstalacije izvedene sa klasičnim prekidačima i utičnicama. Sve ih više istiskuju modularni sustavi koji se sastoji od modularnih prekidača i utičnica. Velika im je prednost standardizacija i koncentracija (moguća je ugradnja većeg broja modula na manjoj površini), zatim estetika i funkcionalnost (uz utičnice i prekidače postoji čitav spektar modularnih elemenata – senzora, rasvjetnih tijela, programabilnih jedinica…). Napredni sustav koristi modularne jedinice (tipkala i sl.) ali su one drugačije koncipirane; cjelokupnom instalacijom upravlja centralna upravljačka jedinica.

 

GROMOBRANSKI SUSTAV, SUSTAV ZA NADNAPONSKU ZAŠTITU

Nemojte se zavaravati da je gromobran pocinčana traka montirana na krov i spojena sa trakom ukopanom u zemlju. Gromobranski sustav dijeli se na vanjsku i unutarnju gromobransku instalaciju. Vanjska gromobranska instalacija služi za zaštitu objekta, dok unutarnja gromobranska instalacija služi za zaštitu elektroinstalacija, električnih uređaja i kao zaštita od induciranog napona.

 

PROTUPROVALNI SUSTAV

Ili običnim rječnikom „alarm“. Protuprovalni sustav služi za zaštitu objekta i za uzbunjivanje u slučaju provale. Nadzor se vrši praćenjem kretanja u i oko objekta pomoću senzora. Protuprovalni sustav može biti podijeljen na zone; kada smo u objektu, uključuju se samo one zone u kojima ne boravimo. Može se priključiti i na dojavnik, koji u slučaju uključenja putem telefonske linije uzbunjuje nadležnu zaštitarsku službu. U nekim slučajevima u protuprovalni sustav integriran je i sustav za tehničku zaštitu (detektori plina, dima, poplave…).

 

SUSTAV NADZORA

U sustav nadzora spadaju video – kamere i video – rekorderi za pohranu snimaka sa nadzornih kamera, senzori pokreta ili promjene u prostoru i sustav osvjetljenja nadziranih površina. Nadzorni sustav može biti integriran u protuprovalni sustav, a može raditi odvojeno. Pod nadzorni sustav spada i „baby – alarm“ – video nadzor prostorije u kojoj spava maleno dijete.

 

SUSTAV ZA KOMUNIKACIJU I MEĐUKOMUNIKACIJU

U taj sustav spadaju interfonske i videofonske instalacije (sustav za otvaranje ulaznih vrata) i međukomunikacija (intrekom) između prostorija unutar prostora.

 

AUDIO SUSTAV

Sve više se u upotrebu uvodi središnji audio – sustav. Prednosti su mu mogućnost više izvora zvuka, individualna regulacija glasnoće za svaku prostoriju kao i mogućnost međukomunikacije.

 

ANTENSKI SUSTAV

Sustav zemaljske, satelitske ili kablovske televizije – razvodi se po objektu do priključnih mjesta za TV prijemnik, računalo, u novije vrijeme i hladnjak, kuhinjsku napu…

 

TELEKOMUNIKACIJSKI I INFORMATIČKI SUSTAV

Osnovno je zamišljen za telefoniju i priključenje na Internet. Međutim, u taj sustav spadaju i priključci za konekciju ako se izvode u obliku instalacija (mreže, USB, HDMI…). Bitno je da se u posljednje vrijeme gubi jasna razlika između antenskog, telekomunikacijskog i audio – sustava, pa ih bez problema možemo svrstati u novu kategoriju – MULTIMEDIJALNI SUSTAV.

 

SUSTAV VODOOPSKRBE

Vodovodna instalacija doduše spada u sustav vodoopskrbe, ali klasičnu vodovodnu instalaciju treba shvatiti kao instalaciju i ništa više. Sustav vodoopskrbe je sustav upravljanja vodovodnim instalacijama, regulacijom izvora vode i njenim preusmjeravanjem unutar vodovodne instalacije. U tu svrhu koriste se elektromotorne crpke, elektromotorni ventili, senzori nivoa vode, senzori protoka vode, senzori tlaka vode u sustavu, uređaji za pročišćavanje vode, uređaji za prikupljanje slivnih voda… U sustav vodoopskrbe spadaju i podsustavi za zalijevanje, fontane, bazeni i slično.

 

SUSTAV ZAŠTITE OD POPLAVE

Služi za zaštitu prostorija u objektu od poplave izazvane mehaničkim kvarom (puknućem cijevi) ili vremenskim nepogodama (povratna voda kroz kanalizaciju u slučaju jake kiše). Sustav dobiva podatke od senzora razmještenih po objektu na mjestima moguće poplave, te pomoću elektroventila, crpki ili dojavom vrši zaštitu ugroženog objekta.

 

SUSTAV ZAŠTITE OD VREMENSKIH NEPOGODA

Taj sustav prati vremenske (ne)prilike i u slučaju potrebe vrši zaštitu objekta, najčešće prozora. Za funkcioniranje sustava potrebne su elektromotorne rolete, prozori sa elektromotornim zatvaranjem i integracija sa sustavom za zaštitu od poplave.

 

SUSTAV ZA ZAŠTITU OD POŽARA, VATRODOJAVNI SUSTAV

Služi za zaštitu objekta od požara. U slučaju pojave vatre ili dima sustav automatski dojavljuje (alarmom ili pozivnikom) o nastaloj opasnosti, vrši radnje zaštite (zatvaranje ventilacionih sustava, isključenje električne energije, zatvaranje dovoda plina) i u nekim slučajevima može vršiti radnje gašenja požara (CO2 ili vodenim raspršivačima). Prvenstveno služi za zaštitu kotlovnica i mjesta u objektu u kojima postoji mogućnost izbijanja požara. U sustav se mogu integrirati i senzori za plin i senzori za ugljični monoksid.

 

SUSTAV GRIJANJA

Sustav zagrijavanja prostorija sastoji se od dopreme energenta (plinovod), izvora topline (peć za centralno grijanje, solarni sustav, toplinska crpka…) i razdiobe topline po objektu (toplovodna instalacija i radijatori). Međutim, u posljednje vrijeme dolazi do integracije više sustava grijanja kao i njihovo objedinjenje sa sustavima klimatizacije i sustavima ventilacije.

 

SUSTAV KLIMATIZACIJE (HLAĐENJA)

Sustav hlađenja može biti individualan (klima uređaji) ili centralan (unutarnje jedinice sa zajedničkom vanjskom jedinicom). Ugrađuje se na zid, pod ili u plafon prostorije.

 

SUSTAV VENTILACIJE

U sustav upravljive ventilacije spadaju ventilacioni otvori sa ventilatorima (kuhinjske nape, kupaonski ventilatori) i dvosmjerni sustavi za izmjenu zraka. Moguća je ugradnja prijenosnika topline (rekuperatora) i registra za grijanje (hlađenje), pa sustav ventilacije može postati integrirani ventilacioni sustav za održavanje temperature u objektu.

Bitno je da se svi navedeni sustavi mogu objediniti u jedan zajednički sustav napredne kućne automatizacije. U tom slučaju prestaje i potreba za rukovanjem većinom od nabrojanih sustava – brigu o tome preuzima centralna upravljačka jedinica. O svakom od navedenih sustava biti će riječi u daljnjem tekstu.

 

AUTOMATIZACIJA

 

Osnova definicije „inteligentne kuće“ je automatizacija sustava. Naime, u stambenom objektu postoji nekoliko tipova instalacija. Automatizacija je proces koji povezuje sve tipove instalacija, iz njih prikuplja podatke i obrađuje ih, i na osnovu zadanih parametara upravlja čitavim sustavom. Tako, na primjer, centralna upravljačka jedinica naprednog sustava može potpuno automatski  upravljati grijanjem, ventilacijom, klimatizacijom, kontrolom utroška električne energije, rasvjetom, nadzornim i sigurnosnim sustavima itd., i to bez potrebe za ručnim upravljanjem i stjecanjem posebnih znanja i vještina potrebnih za rukovanje. Kompletno programiranje i ugađanje sustava vrše stručne osobe, a sam sustav je samoodrživ i u slučaju potrebe pruža nam informacije o radu ili problemima jasnim i razumljivim jezikom.

23123


Sustave automatizacije možemo podijeliti u više skupina. Ovisno o načinu upravljanja i opsegu povezanih sustava razlikujemo tri grupe automatizacije: automatizacija podsustava, hibridna automatizacija i sustavi napredne automatizacije – inteligentni sustavi. U posljednje vrijeme se kao nova grana automatizacije pojavljuju i superinteligentni interaktivni sustavi.

123123


Automatizacija podsustava je osnovni tip jednostavne automatizacije. Naime, radi se o samoupravljanju unutar pojedinog sustava prikupljanjem informacija, obradom u jedinici za upravljanje (programiranje) i upravljanjem izvršnih jedinica samog sustava. Na primjer sustav centralnog grijanja prikuplja informacije o temperaturi unutar objekta ili unutar pojedinih zona u objektu, zatim informacije o vanjskoj temperaturi te informacije o stanju u sustavu grijanja (toplina vode, tlak vode u sustavu, temperatura podova u slučaju podnog grijanja i slično). Programabilna jedinica za upravljanje sustavom na osnovu prikupljenih podataka i unesenih parametara (željena temperatura, doba dana i sl.) vrši upravljanje izvršnim jedinicama sustava kao što su plamenici, crpke, ventilatori… Sustav je samoodrživ, ali se parametri za funkcioniranje mogu mijenjati na više mjesta (termostati, programatori). Stoga takve sustave smatramo automatski upravljanim podsustavima bez mogućnosti međudjelovanja i upravljanja ostalim sustavima.

U tu kategoriju spadaju i sustavi ventilacije, klimatizacija, protuprovalni sustavi, protupoplavni sustavi, pa i dijelovi elektroinstalacije upravljani senzorima (IC senzori, tajmeri, luksomati i slično). U pojedinim slučajevima mogu se udružiti dva podsustava i upravljati kao jedinstven sustav (npr. grijanje i ventilacija pomoću klima – uređaja).

Hibridna automatizacija je poboljšan sustav automatizacije objedinjenjem dva ili više različitih podsustava u svrhu upravljanja sa jednog mjesta. U tu kategoriju spada npr. ventilaciono grijanje i ventilaciona klimatizacija (gdje se objedinjuju sustavi ventilacije, klimatizacije i grijanja – ventilacija i grijanje vrše se kroz ventilacioni sustav). Sustavi su samoodrživi koliko je samoodrživ svaki podsustav – podsustavima i dalje upravljaju individualni programatori podsustava, dok se pod hibridizacijom podrazumijeva ili fizičko objedinjenje podsustava ili upravljanje sustavom korištenjem zajedničkih senzora ili razmjenom informacija. Iako postoji mogućnost upravljanja takvim sustavima sa jednog mjesta, programiranje parametara potrebnih za procese vrši se na svakom sustavu pojedinačno.

Automatizacija (domotronika, domotika, napredna instalacija, inteligentna kuća) je potpuno objedinjenje upravljanja svih sustava putem jedne centralne upravljačke jedinice. U tom slučaju upravljačka jedinica prikuplja sve podatke potrebne za rad svih sustava, objedinjuje ih i upravlja izvršnim jedinicama svakog podsustava vodeći računa o međuovisnostima i zajedničkom radu cjelokupnog sustava. Tako na primjer centralna upravljačka jedinica može pojačati intenzitet grijanja u slučaju kada u prostoriji uključimo rasvjetu uzimajući u obzir temperaturu u prostoriji, stanje otvorenosti prozora, željenu vrijednost temperature u to doba dana i slično. Automatizacija koristi scene – grupiranje naredbi i funkcija sa samo jednim upravljačkim uslovom (pritiskom na tipku, aktivacijom senzora) što nam omogućuje pojednostavljeno upravljanje sustavima. Način upravljanja je velika novost i ljudi koji nisu vični promjenama teško se naviknu na sasvim nov pristup upravljanju instalacijama. Naime, da bi shvatili prednosti automatizacije moramo se adaptirati na upravljačka svojstva sustava i automatizaciju koja čini nepotrebnim dosadašnje rukovanje elementima podsustava. Prilikom planiranja takvih sustava ne smijemo popustiti pred nostalgijom za klasičnim upravljanjem instalacijama; globalno upravljanje scenama uz mogućnost individualnog upravljanja sastavnim elementima scene zahtjeva dugu fazu prilagodbe i doslovno odbacivanje uhodanih radnji koje smo koristili u klasičnim sustavima. No nakon završetka procesa prilagodbe shvatit ćemo da je naprednim sustavima puno jednostavnije rukovati nego svakim podsustavom pojedinačno.

Superautomatizacija, superinteligentna kuća, interaktivni sustavi nazivi su „super“napredne automatizacije. Naime, to je sustav u početnoj fazi ispitivanja. Iako su elementi za izvedbu već danas dostupni u svakoj boljoj specijaliziranoj trgovini, problem predstavlja montaža i uhodavanje samog sustava. Upravljačka jedinica sustava, uz „klasične“ podatke potrebne za funkcioniranje automatizacije, mora  putem dodatnih senzora „doznati“ koje su naše namjere i na osnovu toga pripremiti prostoriju u koju ulazimo. Sustav je zamišljen bez upravljanja prekidačima (iako, naravno, postoji mogućnost za to). Prva linija upravljanja su senzori koji prate naše kretanje kroz prostor i na osnovu zadanih parametara prepoznaju naše namjere. Prema prepoznatim namjerama vrši se prilagodba svih sustava od elektroinstalacija nadalje. Sustav također raspoznaje radnje koje do sada nisu bile praćene ili integrirane u sustav centralnog upravljanja: gledanje TV – a, rukovanje telefonom, odlazak na balkon ili terasu, gledanje kroz prozor, kašljanje… Druga linija upravljanja su tipke namjere; naime, u objektu se nalazi nekoliko grupa prekidača (i to su jedini prekidači u objektu) kojima izražavamo našu namjeru koju sustav ne može prepoznati (npr. odlazak na spavanje, priprema za kuhanje, tuširanje…). Iako sustav bez problema funkcionira i bez tipke namjere, pomoću njih ubrzavamo pripremu procesa upravljanja sustavima za specifičnu namjeru. Treća linija upravljanja su upravljanja specifičnim elementima sustava (npr. podizanje rolete, gašenje svjetla…) što se pak vrši pomoću daljinskog upravljača ili glasovnim naredbama. U slučaju dobro uhodanog sustava ručno upravljanje postaje bespotrebno.

3131313


Najvažnija prednost svih naprednih sustava automatizacije je modularnost! Upravljanje sustavom vrši se modularnom upravljačkom jedinicom veličine većeg mobilnog uređaja. Niti jedan navedeni sustav ne upravlja se pomoću računala, pa ne postoji mogućnost neželjenih programskih grešaka ili upada u sustav. Računalo služi samo kao pomoćno sredstvo pri konfiguriranju sustava, iako ni to nije uvjet. Druga prednost modularnosti je mogućnost integriranja različitih elemenata različitih proizvođača i različitih načina rada, napona napajanja itd. Sustavom kućne automatizacije možemo obuhvatiti sve postojeće procese, upravljati instalacijama dvosobnog stana ili stambene višekatnice, bolnice, poslovne zgrade, pa čak i industrijskim procesima bez neke posebne prilagodbe (osim u broju modula, naravno). 

 

INTEGRACIJA; CENTRALNO UPRAVLJANJE

 

Integracija je objedinjenje više sustava u jednu funkcionalnu cjelinu. Integracija sustava može biti djelomična (npr. grijanje i klimatizacija putem ventilacije) ili potpuna. U slučaju potpune integracije sustava govorimo o sustavu kućne automatizacije s centralnim upravljanjem.

Prednosti centralnog upravljanja i automatizacije je potpuno samoodrživ sustav koji uključuje senzore, upravljačke elemente i izvršne elemente. Sustav ispunjava uvjete napredne automatizacije ako tijekom rada nije potrebna naša intervencija.

Kako radi sustav? Svi elementi sustava spajaju se na centralnu upravljačku jedinicu. U njoj se vrši programiranje rada sustava, i ona na osnovu podataka prikupljenih od senzora vrši upravljanje svim izvršnim jedinicama sustava. Na slici 3 prikazan je princip rada sustava; zelenom bojom označeni su putovi informacija, dok je crvenom bojom označen put upravljačkih naredbi.

123123

13123

Krenimo od slike 1. Prikazan je integrirani sustav za održavanje topline u objektu i za pripremu tople sanitarne vode. Sastoji se od sustava grijanja sa plinskom peći i alternativnim izvorom – npr. peći na kruta goriva. Grijanje prostorija vrši se preko ventilacijskog sustava – prijenosnika topline. Ventilacijski sustav upravljan je prijenosnikom topline – rekuperatorom. Grana za ulaz svježeg zraka izvedena je preko zemnog izmjenjivača (prijenosnika) topline. Sustav grijanja prostorija podijeljen je na tri zone plus podno grijanje kupaone. Svaka zona ima i rezervni izvor zagrijavanja (radijator). Izvor topline je i toplinska crpka, kao i solarni sustav. Njihova prvenstvena namjena je zagrijavanje sanitarne tople vode i njeno skladištenje u akumulatoru topline (bojleru).

213123

Sustav se upravlja iz upravljačke jedinice (slika 3). Rad sustava je potpuno automatiziran. Pošto u sustavu postoji nekoliko izvora grijanja, za normalno funkcioniranje sustava moramo odrediti prioritete.

Prioriteti su uslovi kojima centralna jedinica daje prednost u radu nad ostalim uslovima. Tako npr. najveći prioritet na slici 3 ima peć za centralno grijanje na kruta goriva (ALT. na slikama). U slučaju pokretanja u rad kad peći na kruta goriva upravljačka jedinica daje prioritet zagrijanoj vodi iz te peći nad ostalim izvorima topline jer je regulacija peći na kruta goriva vrlo gruba, spora i neprecizna. Već samim paljenjem peći dajemo kontrolnoj jedinici do znanja da želimo jače zagrijavati prostor, stoga centralna jedinica isključuje iz razmatranja neke sobne termostate i programske uslove; energija unesena u sustav mora se potrošiti kako ne bi došlo do pregrijavanja.

Slijedeći prioritet ima akumulacija topline. U slučaju stvaranja viška topline ona se odvodi u prijenosnik topline kako ne bi došlo do pregrijavanja. Treća po redu je toplinska crpka, koja ima tek nešto veći prioritet od plinske peći; koristi se za vrijeme jeftinije struje (po noći) kad je zagrijavanje toplinskom crpkom jeftinije od plina.

Iz slike 1 vidimo put topline i sve međuspojeve elemenata sustava; uočljivo je npr. da sustav grijanja (bilo na plin bilo na kruta goriva) uz zagrijavanje prijenosnika topline služi i za podno grijanje kupaone, zatim za pomoćno zagrijavanje zona (radijatori), za pripremu tople vode i za podizanje topline u akumulatoru topline.

231

Kako se priprema projektiranje sustava? Prvo se izrađuje šema prioriteta (slika 5) na kojoj se pomoću simbola određuju prioriteti. (slika 5 je vrlo pojednostavljena šema prioriteta – nedostaju upravljački uslovi i sl.). Zatim se iz šeme prioriteta izrađuje šema međuovisnosti (šema automatizacije – slika 4). U toj šemi određuju se sve međuovisnosti između sustava poštujući pravo prioriteta. Nakon toga se projektira sustav, vrši se ugradnja i programiranje upravljačke jedinice prema šemi međuovisnosti, uhodavanje sustava, podešavanje sustava i konačno puštanje u pogon.

Da vas ne zamaram sa tehničkim detaljima, reći još ovo: na slici 1 prikazan je rad sustava zimi, dok je na slici 2 prikazan rad sustava ljeti. Nakon programiranja i preciznog ugađanja senzora i termostata sustav radi potpuno samostalno! Nema potrebe za uplitanjem u rad sustava, jer je on programiran da odabere najoptimalniji način rada uz najmanji utrošak energije. U slučaju ispada jednog sustava upravljačka jedinica automatski prebacuje radnju na ostale sustave istodobno nam dajući do znanja da se u sustavu dogodila smetnja. U slučaju većeg kvara sustav se samoisključuje i pokreće proces otklanjanja neželjenih štetnih posljedica (hlađenje, spuštanje pritiska i sl.).

Sustavu bi trebalo pružiti samo jednu informaciju: odsutnost. Naime, potrebe za zagrijavanjem su veće kada smo kod kuće nego kad smo odsutni. Pružanje informacije o odsutnosti može se vršiti na više načina: prekidačem „doma sam – odsutan sam“ ili dobivanjem informacije od protuprovalnog sustava (kad se uključi generalni protuprovalni sustav, sustav grijanja ili hlađenja prima informaciju o našoj odsutnosti i prebacuje se na štedljiv način rada).

Nemojte se zamarati kompliciranom izvedbom sustava; to je briga stručnih osoba. Vaše je da iznesete svoje zahtjeve i želje i da date predodžbu o vašim navikama i potrebama. Na osnovu toga stručna osoba izvršit će programiranje sustava, podučiti vas kako upravljati sustavom i prepustiti vas uživanju u vašem naprednom, automatiziranom domu.

 

AUTOMATIZACIJA U PRAKSI

 

Iako će o tome biti još riječi, pokušat ću vam u par kratkih crtica opisati funkcioniranje automatizacije u praksi – međusobnoj ovisnosti sustava i prioritetima.

Kao što je spomenuto, najveći prioritet imaju sustavi zaštite; oni moraju u slučaju opasnosti bez našeg uplitanja izvršiti radnje zaštite ili sprječavanja neželjenih situacija. Slijedi prikaz sustava prema prioritetu i njihovih mogućnosti.

PROTUPOŽARNI SUSTAV: u slučaju detekcije dima ili požara sustav daje zvučno upozorenje (sirena) ili upozorava nadležnu službu putem dojavnika. U potpuno automatiziranom objektu u slučaju požara automatski se zatvara dovod plina putem elektromagnetnog ventila, isključuje se rad ventilacijskog sustava, zatvaraju se zaklopke na ventilacijskim vodovima kako bi spriječili širenje požara ventilacijskim cijevima, zatvaraju se prozori i isključuje napajanje električnom energijom. U sustavu je poželjna mogućnost uključenja prozračivanja (automatskog podizanja svih roleta i otvaranja prozora radi odimljavanja) nakon otklonjene opasnosti i puštanja sustava u rad.

DETEKCIJA PLINA: u slučaju detekcije istjecanja gradskog plina iz plinovoda sustav mora zatvoriti dovod gradskog plina, dati zvučno upozorenje i otvoriti prozore i podići rolete radi provjetravanja pod uslovom da pri tome ne dolazi do iskrenja. U slučaju pojave požara nakon detekcije plina sustav mora izvršiti radnje opisane u prethodnom odlomku.

DETEKCIJA UGLJIČNOG MONOKSIDA: uključuje zvučnu signalizaciju, zatvara dovod plina i otvara prozore i podiže rolete.

NADZOR CENTRALNOG GRIJANJA može se integrirati u centralni sustav nadzora; u slučaju kvara i porasta temperature iznad dozvoljene sustav može isključiti dovod plina prema plinskoj peći i uključiti grijanje u svim zonama kako bi se cirkulacijom rashladila voda u sistemu. Naravno, polazimo od pretpostavke da je rast temperature prouzročio kvar sustava za regulaciju u samoj peći.

ZAŠTITA OD POVRATNE VODE zatvara elektroventil na glavnom kanalizacijskom vodu u slučaju rasta nivoa vode u kanalizaciji. Uz to uključuje i signalizaciju za upozorenje, a bilo bi i poželjno da zatvori vodovodni ventil kako ne bi sami uzrokovali poplavu puštanjem vode radi zatvorenog kanalizacijskog odvoda.

PROTUPOPLAVNI SUSTAV: u slučaju detekcije istjecanja vode sustav mora zatvoriti dovod vode putem elektroventila ugrađenog na vodovodnu instalaciju te uključiti signalizaciju za upozorenje.

ZAŠTITA OD KIŠE: pri detekciji kiše sustav automatski zatvara prozore i spušta rolete kako bi spriječio poplavu izazvanu ulaskom kiše nošene vjetrom ili razbijanje prozorskih stakala u slučaju tuče.

ZAŠTITA OD VJETRA: u slučaju da anemometar detektira brzinu vjetra veću od najveće dopuštene sustav zatvara prozore, spušta rolete, isključuje centralni ventilacijski sustav i zatvara zaklopke na ventilacijskim cijevima. Na taj način sprječavaju se štetne posljedice jakog vjetra (naglo zatvaranje vrata i prozora, unos nečistoća nošenih vjetrom i slično).

ZAŠTITA OD SUNCA: ugradnjom senzora za nadzor količine osvjetljenja i timera (ili samo timera) sustav može samostalno upravljati spuštanjem i podizanjem roleta, zavjesa, tendi i sl. kako bi spriječio ulazak prekomjerne svjetlosti u prostoriju. Rad sustava mora biti kvalitetno programiran kako ne bi došlo do prečestog spuštanja i podizanja roleta tijekom poluoblačnog dana.

ZAŠTITA OD VLAGE služi za isključenje ventilacijskog sustava u slučaju ekstremno visoke vlage u zraku (magle). Pri ekstremnoj količini vlage u zraku može doći do kondenzacije u ventilacijskom sustavu. Detekcija se vrši senzorima za vlagu ili senzorima vidljivosti.

ZAŠTITA OD SMRZAVANJA integrira se u vanjsku vodovodnu instalaciju; kad termostat očita pad temperature ispod dozvoljene, sustav automatski zatvara dovod vode u vanjsku vodovodnu instalaciju i otvara ventil za pražnjenje vanjske instalacije. Sustav nije reverzibilan; ponovo punjenje mora se izvršiti ručno ili programirati tajmerom kako bi se spriječilo nepotrebno pražnjenje i punjenje vanjskog vodovodnog sustava u slučaju stalnih varijacija u temperaturi.

KOMBINIRANO NAPAJANJE VODOVODA služi za neprekidno korištenje vode; u slučaju prestanka opskrbe vode iz gradskog vodovoda sustav automatski prebacuje napajanje vodovodne instalacije na pomoćne izvore (hidrofor, vodospremnik i sl.).

SUSTAV ZA ZALIJEVANJE: iako se u većini slučajeva sustavi navodnjavanja travnjaka i okućnice izvode kao samostalni sustavi, postoji mogućnost njihovog integriranja sa centralnim upravljanjem i mrežom senzora na objektu; u tom slučaju navodnjavanje je potpuno automatizirano, ovisno je o dobu dana, vjetru, kiši, godišnjem dobu i sl. Ugradnjom senzora protoka može se izvršiti i zaštita u slučaju pucanja cijevi za navodnjavanje protiv nepotrebnog gubitka vode.

PROTUPROVALNI SUSTAV služi za zaštitu objekta i uzbunjivanje u slučaju provale. Međutim, svi prethodni sustavi mogu se integrirati u centralni sustav za nadzor i zaštitu, u kojem se postavljaju navedeni prioriteti, međuovisnosti i način signalizacije – uzbunjivanja. Prioriteti su vrlo bitni radi mogućnosti istodobne aktivacije dva ili više sustava zaštite! U tom slučaju centralni sustav mora izvršiti radnje prema zahtjevima prioriteta kako ne bi npr. u slučaju detekcije požara sustav zatvorio prozore i isključio ventilaciju, a tren kasnije u slučaju detekcije ugljičnog monoksida uključio ventilaciju i otvorio prozore radi prozračivanja!

NEPREKIDNO NAPAJANJE (UPS) služi za napajanje uređaja u slučaju nestanka električne energije. Sustav neprekidnog napajanja mora biti vrlo selektivan kako bi uređaji koje napaja što dulje ostali pod naponom. Tako se npr. može podesiti gašenje pomoćnog sustava za računala nakon desetak minuta, koliko nam je dovoljno da pohranimo nepospremljene uratke. Sustav centralnog grijanja i sustav zaštite imaju najveći prioritet; iako sustavi zaštite imaju vlastiti izvor pomoćnog napajanja, neprekidno napajanje im produljuje vrijeme rada u slučaju dugotrajnog nestanka električne energije. Tek pri prestanku napajanja iz UPS – a sustavi nadzora prelaze na napajanje iz vlastitih izvora rezervnog napajanja.

RASVJETA ZA NUŽDU može biti izvedena kao rasvjeta sa vlastitim izvorom rezervnog napajanja ili kao rasvjeta s napajanjem iz UPS – a. U bilo kojem slučaju bilo bi poželjno da se rasvjeta uključi pri aktiviranju protupožarne zaštite. Što se pak tiče protuprovalnog sustava, u slučaju „tihog alarma“ (dojavom u intervencijski centar) bilo bi poželjno onemogućiti aktiviranje rasvjete za nuždu; u tom slučaju provalnici ostaju u mraku iako su u međuvremenu isključili napajanje električne instalacije.

STALNA (NOĆNA) RASVJETA I DEKORATIVNA RASVJETA samostalno se uključuje i isključuje putem luksomata i timera. Može se uključiti u sumrak i isključiti u zoru, a može biti i selektivno upravljana – dio rasvjete se isključuje kad odemo na spavanje, dio usred noći a dio tek u zoru.

RASVJETA PROSTORIJA može se integrirati u protuprovalni sustav; pri aktivaciji alarma i u noćnim satima (što se određuje luksomatom i programiranjem timera) može se izvesti uključenje i isključenje dijelova rasvjete što daje dojam naše nazočnosti u objektu. Na isti način može se izvršiti i automatsko centralno isključenje rasvjete pred zoru ili u određeno doba po noći; na taj način sprječavamo nepotreban rad rasvjete po danu i u slučaju odsutnosti.

VENTILACIJA: u slučaju ugradnje centralne ventilacije upravljanje se vrši vremenskim programatorom (timerom) podešenim prema našim potrebama. Upravljanje ventilacijom može biti integrirano u protuprovalni sustav kako bi ventilacija bila isključena za vrijeme naše odsutnosti. U slučaju požara ventilacija bi se morala isključiti i zatvoriti zaklopke. Ventilacija bi morala biti u stanju i riješiti problem podtlaka za vrijeme rada kuhinjske nape; u tom slučaju ventilacija se uključuje putem diferencijalne tlačne sklopke kako bi se izjednačio tlak u prostorijama. Pri kombiniranom grijanju ili hlađenju putem ventilacije sustav grijanja ili klimatizacije određuje i protok zraka kroz ventilacijski sustav. U sustav ventilacije mogu se integrirati i ovlaživači zraka, ionizatori, UV svjetiljke za sterilizaciju, oplemenjivači zraka…

GRIJANJE može biti izvedeno kao klasično (sa jednim termostatom) ili po zonama (sa više termostata i mogućnošću pojedinačnog zagrijavanja svake zone). Sustav nadzora grijanja može uzeti u obzir temperaturu u svakoj prostoriji, razlike u temperaturama ili naše posebne zahtjeve (npr. potreba pojačanog zagrijavanja kupaone prije tuširanja ili kupanja). U slučaju više izvora zagrijavanja (npr. plinska peć, toplinska crpka i solarni paneli) sustav samostalno određuje ekonomičniji način zagrijavanja. Prioriteti se postavljaju uzimajući u obzir i naše potrebe za toplom sanitarnom vodom, doba dana, godišnje doba, vanjsku temperaturu itd. Bitno je u sustav grijanja integrirati i mogućnost zaštite vodovodnih instalacija u objektu od smrzavanja, što uz vatrodojavni sustav ima najveći prioritet.

KLIMATIZACIJA može biti izvedena putem klima – uređaja, zatim kao centralni sustav za klimatizaciju, kao centralni sustav sa regulacijom klimatizacije po zonama i kao integrirani sustav klimatizacije i ventilacije. Upravljanje se vrši kao i u slučaju grijanja, samo što se više pažnje posvećuje boravku u određenim prostorijama: po noći nema potrebe hladiti prostorije u kojima ne boravimo, već se klimatizacija preusmjerava samo na spavaće sobe.

NADZOR POTROŠNJE u slučaju prevelike potrošnje električne energije selektivno isključuje najveće potrošače (grijalice vode, električne grijalice i sl.). Nadzor potrošnje može biti integriran i u protuprovalni sustav; nadzor potrošnje automatski isključuje iz rada uređaje ili rasvjetu koji ne trebaju biti u funkciji u vrijeme naše odsutnosti.

DIRIGIRANA POTROŠNJA služi za upravljanje potrošnjom električne energije; uključuje velike potrošače električne energije samo za vrijeme niže tarife (jeftinije struje).

CENTRALNIM AUDIO SUSTAVOM može se upravljati na više načina: ručnom regulacijom, scenama ili uslovljeno; u slučaju pritiska na zvono pred ulaznim vratima ili zvonjave telefona može se stišati ili isključiti reprodukcija glazbe u pojedinim prostorijama.

SCENE su skupine operacija koje se izvršavaju samo jednom upravljačkom radnjom (npr. pritiskom na jednu tipku). Biti će detaljno opisane u poglavlju „Domotika“.

PRILAGOĐENI PROGRAMI su skupine željenih operacija i funkcija koje se izvršavaju ako se zadovolji neki uvjet (npr. spuštanje svih roleta, paljenje rasvjete i pojačanje intenziteta grijanja/hlađenja u sumrak). Prilagođenim programima upravljaju senzori.

KOMBINIRANE FUNKCIJE su mješavina scena i prilagođenih programa. Tako se npr. putem scena može upravljati radom pojedinih roleta, spuštanjem svih roleta u sumrak upravlja se putem prilagođenih programa, ili pak je upravljanje uslovljeno aktivacijom nekog od sustava nadzora. Međutim, upravljanje svim roletama možemo obaviti i ručno, i to na više načina: spuštanje ili podizanje svih roleta istodobno, ili pak kaskadno – naredna roleta počinje sa spuštanjem tek kad se prethodna spusti do kraja. Na isti način može se vršiti i uključenje vanjske rasvjete (uključenjem pojedinih dijelova rasvjete sa razmacima od nekoliko sekundi) i sl.

DALJINSKA KONTROLA je sastavni dio naprednog sustava automatizacije; putem GSM uređaja ili Interneta možemo u bilo koje doba i sa bilo kojeg mjesta nadzirati i upravljati sustavom. U slučaju opremanja kuhinje naprednim kuhinjskim uređajima putem daljinskog nadzora možemo upravljati i pripremom hrane!

Iz opisanog vidimo obim i složenost automatizacije! Navedeni sustavi integriraju se u sustav centralnog napajanja i djeluju kao jedna cjelina prožeta uslovima i međuovisnostima čija je namjena upravljanje bez potrebe za našim rukovanjem i stalnom regulacijom pojedinih elemenata sustava! Današnji napredni sustavi omogućuju opisanu automatizaciju, a trendovi na tom području usmjereni su prema potpunoj automatizaciji sa tek minimalističkim potrebama za najosnovnijim upravljanjem. S vremenom će sustavi biti sposobni prepoznati i naše namjere, tako da će u bliskoj budućnosti postojati sustavi kućnih instalacija bez potrebe za upravljanjem putem prekidača i slično.

 

 

 

 

_______________________________________________________

 




futurehome @ 23:51 |Isključeno | Komentari: 0
 

PLANIRANJE, PROJEKTIRANJE, IZVEDBA 

 

Dva osnovna problema kod planiranja i odabira modela naprednih kućnih sustava je neupućenost i nekoordiniranost. U mnogo slučajeva majstori „starog kova“ jednostavno ne prihvaćaju nove, napredne sustave bilo zbog male potražnje za njima, bilo zbog edukacije koju moraju proći kako bi usvojili nove sustave. Također, velika kočnica je i nekoordiniranost različitih grana uslužnih djelatnosti. Naime, napredni sustav se sastoji od nekoliko različitih tipova instalacija; postoje majstori koji su doslovno eksperti u svom području, ali problem nastaje kad moraju objediniti svoje sposobnosti sa ostalim područjima naprednih instalacija, koji donedavna ničim nisu bili povezani. Problem su i „majstori za sve“, koji pošto – poto sklapaju poslove obećavajući brda i doline, i na kraju kao produkt neupućenosti i nestručnosti dobivamo neki necjelovit sustav „koji je, dakako, najbolji na svijetu“.

Poučen iskustvom moram se na tren osvrnuti i na projektante; oni odrade svoj posao u skladu sa informacijama kojima raspolažu i koje dobivaju sa različitih izvora, od različitih izvođača radova. Projektanti su ljudi sa velikim teoretskim znanjem, i pod uslovom da prate razvoj instalacionih sustava njihov uradak je vrlo korektan. Ali, upravo radi zbrke i nepovezanosti informacija i nekoordiniranosti u pripremi naprednog sustava dolazi do projekata u kojima nedostaju pojedini funkcionalni elementi što iskustveno shvatimo tek kad je sustav ugrađen.

13123


Radi najefikasnijeg planiranja – budite uporni! Raspitajte se kod većeg broja projektanata i izvođača o svim mogućnostima i prednostima koje pružaju napredni sustavi instalacija. Uz prikaz stručnih, zamršenih i laiku neshvatljivih projekata zatražite i grafički prikaz sustava u 3D obliku (vidi sliku); istina da on košta, ali tako ćete steći predodžbu o onome u što ulažete nemalu investiciju i izvršiti moguće korekcije prije početka radova. Odaberite osobu od povjerenja koja razumije funkcioniranje sustava i postavite ga kao „ekstrakoordinatora“, to jest osobu koja će prikupljati informacije, objasniti vam prednosti svakog sustava i njihov način rada te vas na vama razumljiv način educirati o upravljanju sustavom. Nadalje, ta osoba će koordinirati razmjenu informacija između različitih timova zaduženih za projektiranje i izvedbu samih sustava, nadzirati ugradnju i biti nazočan puštanju u pogon, uhodavanju i ispitivanju sustava.

Problematičan zahtjev, zar ne? A što se tiče izvođača radova, odaberite samo provjerene izvođače sa iskustvom, pazeći pri odabiru da vam ne „uvale mačka u vreći“.  Obratite pozornost na mogućnosti servisiranja, i zatražite garancije na ugradnju i funkcioniranje sustava.

 

UPUTSTVO ZA UPOTREBU (RUKOVANJE) 

 

Uz svaki proizvod isporučuje se uputstvo za rukovanje. Sustav instalacija je kompliciran proizvod, a tek u iznimno rijetkim slučajevima se pri primopredaji dobiva uputstvo za upotebu. Doduše, ne bi trebali cjepidlačiti i tražiti uputstvo za jednostavnu dogradnju instalacije; potrebni podaci o instalaciji čitljivi su iz projektne dokumentacije.

Međutim, u slučaju napredne instalacije na koju se osobama nevičnim baratanju tehničkim novotarijama iznimno teško priviknuti, a uz to predstavlja i vrlo kompliciran završni proizvod, zatražite uputstvo za rukovanje. Vi niste stručna osoba da bi mogli savladati upravljanje instalacijom iz izuzetno komplicirane projektne dokumentacije.

Uputstvo mora biti krajnje jednostavno; mora sadržavati opis i funkciju svakog elementa te postupak u slučaju kvara. Što se tiče programiranja i naknadne promjene parametara u sustavu, za to je zadužena stručna osoba pa uputstvo za upotrebu ne treba sadržavati podatke te vrste.

Na slici je prikazan jednostavan prikaz malog dijela uputstva za rukovanje; pojednostavljen tlocrt prostorije sa prikazom rasporeda elemenata, te radi lakšeg snalaženja slikovni prikaz i numeričke oznake svakog elementa. Kratak opis slijedi nakon prikazane slike:

123123

                                   PROSTORIJA: BLAGOVAONA

                RASVJETA:

A – plafonjera, grlo E27, max. 60 W                    - 15

B – ugradbena armatura, grlo E14, max. 40 W     - 15

                PREKIDAČI:

1/1 - 1 Prekidač izmjenični glavne rasvjete A       -  15

1/1 – 2 Prekidač obični dekorativne rasvjete B      - 15

 

1/2 – 1 Prekidač za upravljanje roletama (lijeva)     - 28 

         (gornja tipka za podizanje, donja tipka za spuštanje, uputstvo za rukovanje priloženo)

1/2 – 2 Prekidač izmjenični glavne rasvjete A        - 15

1/2 – 3 Prekidač za upravljanje roletama (desna)    - 28

         (gornja tipka za podizanje, donja tipka za spuštanje, uputstvo za rukovanje priloženo)

 

Osjećam da bi se u ovim uputama snašao i najveći laik. Slikovni prikazi, brojčane i slovne oznake su jednostavni i razumljivi, opisi funkcija su sažeti i sadržavaju samo najbitnije upute; broj na kraju svakog reda označava broj osigurača navedenog elementa u razvodnom ormariću. Opaska u opisu „uputstvo za rukovanje priloženo“ ne odnosi se, naravno, na prekidač već na elektromotorni pogon za podizanje roleta. Naime, svaki električni uređaj ima garantni list i uputstvo za rukovanje; iste vam je izvođač dužan predati prilikom primopredaje instalacije. Nemojte zaboraviti da su moduli za izvedbu automatizacije skupi uređaji koji se obavezno isporučuju s uputstvom za rukovanje i garantnim listom; obavezno ih zatražite. Također zatražite detaljnu pismenu garanciju na učinjenu montažu instalacije uz navođenje garantnog roka i vremena obveznog osiguranja nabave rezervnih dijelova.

 

„GOSPODAR SITUACIJE“ 

 

U čemu je prednost napredne instalacije?

Za početak počujte kratku priču iz davnine: bijaše to u teška vremena naše mnogonarodne tvorevine kad su rasipničku krizu pokušali riješiti „stabilizacijom“. Toplo je kasnoproljetno jutro, elektroradiona na periferiji grada, i u njoj desetak drugova u radnim kombinezonima udarnički ispunjava dnevni zadatak – izradu elektroinstalacijske opreme. Kad odjednom idilu sunčanog jutra ispunjenog cvrkutom šarenih ptičica i opojnim mirisom rascvjetalog drveća burno prekine zapuhani i vidno ljutit šef! Zastane on nasred radione, pogledom preleti po drugovima i onako zadihan viknu najbližem do sebe: „uključi termoakumulacionu peć na maksimum“! Pogledasmo se u čudu misleći da toplina nadolazećeg ljeta vrlo nepovoljno utječe na našeg inače staloženog i smirenog šefa, kad on ispunjen nestrpljenjem ponovi: „uključi tu peć, i neka radi dan i noć, na maksimumu“! Šef je šef, u njega se ne sumnja jer je uvijek u pravu, i izvršismo mi njegovu naredbu. Tada on sjedne na rasklimani radionički stolac, duboko uzdahne i objasni nam…

Da ne duljim s prozaičnim opisivanjem, kvaka je bila u vijesti u novinama da će od narednog mjeseca sva domaćinstva u državi bratstva i jedinstva morati bratski pridonijeti mjerama stabilizacije i jedinstveno smanjiti potrošnju električne energije za 10%, što će se strogo kontrolirati i teško kažnjavati u slučaju neposluha. Šef nam je objasnio: na čemu da uštedimo 10%? Da radimo u mraku? Uz svijeće ili petrolejku? Da bušimo ručnom bušilicom? Radiona je radila na optimumu, točno onoliko prema potrebi. A smanjenje od 10% moglo bi se ostvariti jedino uz ukidanje nekog procesa za koji smo rabili električne uređaje. Ovako ćemo na umjetan ali praktičan način povećati potrošnju do narednog očitanja brojila. Koliko se sjećam, ideja o smanjenju potrošnje nije zaživjela u stvarnosti; umjesto nje dobili smo redukcije struje!

Priča druga. Mali marketinški nonsens: „ugradite napredni sustav elektroinstalacije jer ćete na taj način ostvariti uštedu u potrošku električne energije od 20%“! Ma dajte molim vas! Kakva ušteda, na čemu? Ako smo energetski osviješteni ionako smo već odavno ugradili štedne žarulje. Postojeći sustavi rade optimalno; iako postoji malo manevarskog prostora za uštedu, pitam se što bih morao promijeniti da uštedim 20%? Imam ugrađenu dirigiranu potrošnju, sustav rasvjete preko luksomata, senzore u hodnicima koji ne dozvoljavaju nepotreban rad rasvjete, centralno upravljanje dijela rasvjete, sva rasvjetna tijela su sa štednim ili LED žaruljama… Što od toga da isključim? Čega da se odreknem? Doduše, ljudi koji žive rasipnički i neekonomično ("po starom") ostvarit će uštede nakon ugradnje naprednih sustava, ali uz uslov da uz instalacije promijene i svoj način razmišljanja.

Koja je poanta ove dvije priče? Prije odgovora na to pitanje moramo razmotriti naš pristup naprednim instalacijama. Istina, svi težimo energetskoj učinkovitosti i uštedi, ali već samom ugradnjom naprednih sustava odabrali smo najoptimalnije i najučinkovitije rješenje! A ugradnjom npr. zemnog izmjenjivača topline uštede mogu biti još i veće.

Budimo iskreni i realni: osoba koja ulaže nekoliko desetaka pa i stotinjak  tisuća kuna u napredni sustav instalacija vjerojatno neće odobriti sakaćenje sustava kako bi ostvario uštedu od stotinjak kuna mjesečno. U mom slučaju – sustav grijanja spojen je na centralnu kotlovnicu i o uštedi i energetskoj učinkovitosti mogu samo sanjati! Ušteda pak od desetak posto na utrošku električne energije značila bi ili hladnu vodu u bojleru ili život u mraku i bez TV-a, za tridesetak kuna uštede?

Za ispunjenje uslova apsolutne energetske učinkovitosti moramo zadovoljiti sve kriterije prilikom pripreme za početak radova: planiranje termo – izolacije zidova, krova i temelja (jer bez izolacije temelja dobili ste dobro izolirane  zidove uronjene u hladnjak – zemlju), zatim kvalitetne stolarije koja zadovoljava sve kriterije izolacije i nepropusnog brtvljenja, planiranje ulaznih termo – zona (tj. povezanih prostorija prema ulazu u kojima se energija prilikom prolaska gubi kaskadno), naprednih instalacija i sustava i na kraju, kao jedan od najbitnijih faktora, promjene načina razmišljanja, tj. prilagodbe potpuno novom sustavu! Čemu svijest o energetskoj učinkovitosti ako zimi nekontrolirano grijemo prostorije a zatim, kad nam je prevruće, hladimo otvaranjem prozora?

Poanta ovih dviju priča i cjelovite priče o naprednim sustavima je funkcionalnost i jednostavnost! Naime, kad bi sve upravljačke elemente naprednih sustava (prekidače, utičnice, senzore, termostate, upravljačke jedinice…) posložili na stol jedne do drugih vjerojatno bi dobili izgled upravljačkog pulta Boeinga 747! Bez obzira na to, uhodani sustav je vrlo jednostavan za upravljanje, čak  znatno jednostavniji od klasičnih instalacija! Umjesto vas velik dio posla  čini automatizacija, rješavajući vas tako brige o sustavima na kojima ste morali vršiti stalne korekcije.

Automatizacija  i funkcionalnost uvod su u jedan komforniji način života, neopterećen stalnim regulacijama i brigom o sustavima, a jednostavnost i svestranost upravljanja tako opširnim i kompliciranim sustavom učinit će vaš svijet opuštenim i bezbrižnim, a kao osobu u čijim je rukama moć nadzora nad tim svijetom učiniti će vas neupitnim „gospodarom situacije“!

 

 

 

 

____________________________________________________________________________________

 




futurehome @ 19:12 |Isključeno | Komentari: 0
 

PODNI RAZVOD

 

U prostorijama velike površine kao što su kancelarijski ili radionički prostori priključenje uređaja na radnim stolovima predstavlja velik problem; potrebni su dugački i mnogobrojni produžni kablovi, što otežava kretanje prostorijom i predstavlja opasnost od spoticanja. Taj problem u potpunosti rješava podni razvod.

Podni razvod je izvedba električnih i telekomunikacijskih instalacija u podu. Razvod se vrši postavljanjem metalnih ili PVC kanala u pod (slika 1) prije završnog sloja (cementne glazure), dok se kao priključna mjesta koriste nadgradne (slika 2) ili ugradbene podne kutije sa priključcima (utičnicama – slika 3). Ugradbene podne kutije sa poklopcima ne predstavljaju prepreke pri normalnom kretanju prostorijom.

Prednosti podnog razvoda su velike: mogućnost ugradnje priključaka bilo gdje na podu prostorije, jednostavna nadogradnja i jednostavno održavanje. Jedini nedostatak sistema je komplicirana naknadna ugradnja u slučaju dovršene opremljenosti prostorije. No i u tom slučaju postoji rješenje – sustav dvostrukog poda. Naime, postoje materijali za naknadnu ugradnju u prostorije; u tom slučaju postavlja se nova podna površina nekoliko centimetara iznad postojeće (slika 4). Šupljina između njih služi za izvedbu instalacije podnog razvoda.

Moram spomenuti i parapetni razvod (slika 5). Izvodi se pomoću parapetnih PVC i metalnih instalacionih kanala (parapetnih panela) sa ugrađenim utičnicama. Ugrađuje se na zid uz pod ili na pod uza zid, s time da naknadna ugradnja u opremljen prostor ne predstavlja nikakvu poteškoću. U slučaju velike površine prostorije kanale je moguće i naknadno ugraditi po sredini prostorije; u tom slučaju prepreku za normalno kretanje predstavlja tek visina i širina kanala od nekoliko centimetara.

U stambenim prostorima podni razvod koristi se za sprovođenje instalacija do namještaja ili elemenata koji nisu postavljeni uza zid (kuhinjski elementi, multimedijalni sustav i sl.). U podni razvod može se uključiti i podna rasvjeta.

123123

 Elementi podnog razvoda

 

VATRODOJAVNI SUSTAV – SUSTAV ZA DOJAVU POŽARA 

 

Sustav za dojavu požara, kako mu i samo ime govori, ima za svrhu nadzor prostorija u kojima može doći do požara i prijenos informacije o požaru – uzbunjivanje pomoću sirene ili javljanje glasovne poruke putem klasične telefonske linije ili mobilne mreže dojavnom ili interventnom centru. U slučaju stambenog objekta dovoljna je ugradnja vatrodojavnog sustava čija je namjena uzbunjivanje u slučaju požara.

Vatrodojavni sustav sastoji se od nekoliko tipova detektora (slika 1), ručnog javljača požara (slika 3), vatrodojavne centrale i signalizacije (sirene za uzbunjivanje – slika 4).

Detektori se dijele na automatske detektore dima i topline te mogu biti ionizacijski (zastarjeli), optički, termički, kombinirani, laserski… Služe za detekciju dima ili porasta temperature i ugrađuje se u prostorije koje želimo zaštititi (kuhinja, kotlovnica, garaža, sobe…). U vatrodojavni sustav moguće je integrirati i ostale tipove detektora, kao što su detektori gradskog plina (slika 5), detektori ugljičnog monoksida (slika 2), pa čak i protupoplavni detektori. Detektori gradskog plina postavljaju se u kuhinju i kotlovnicu, dok se detektor ugljičnog monoksida postavlja u garažu, kotlovnicu i najnižu točku u objektu – podrum. Vatrodojavni sustav može biti opremljen i ručnim javljačima požara koji služe za ručno uključenje sustava i mogu se ugraditi u hodnik, kotlovnicu i slično.

Detektori su žičnim ili bežičnim načinom spojeni na vatrodojavnu centralu. U biti to je centrala koja obrađuje podatke sa senzora i u slučaju požara uključuje sirenu ili sustav dojave. Sirene se ugrađuju unutar objekta u hodnik i na vanjski zid objekta.

Postoji mnogo načina ugradnje vatrodojavnog sustava. Moj savjet je da ugradite neovisan vatrodojavni sustav, to jest sustav koji neće biti povezan sa ostalim sustavima, osim u slučaju napredne instalacije - domotronike. Tako će u slučaju nezgode ili havarije postojati manje šanse da ostali sustavi negativno djeluju na vatrodojavni sustav. Vatrodojavni sustavi u načelu nisu skupi, mnogi smatraju da su u stambenom objektu nepotrebni, ali… Požar se događa jednom u 1000 slučajeva, a sad koliko imamo sreće da nismo u tom nesretnom promilu…

21314555

Elementi vatrodojavnog sustava 

 

SUSTAV VODOOPSKRBE 

 

Što je sad ovo? Kakve veze ima vodovod sa elektroinstalacijama?

O, može imati, i te kakve. Čak i kanalizacija. Dokazat ću vam!

 

SUSTAV KOMBINIRANE VODOOPSKRBE 

 

Sustav kombinirane vodoopskrbe koristi dva ili više izvora vode: gradski vodovod, bunare i cijevi ukopane do vodonosnog sloja, cisterne (vodospremnike) za kišnicu, prirodne izvore vode…

Izvori vode kombiniraju se iz više razloga: zbog cijene vode iz gradskog vodovoda, kvalitete vode, namjene korištenja vode… Na slici 1 prikazao sam sustav kombinirane vodoopskrbe iz tri izvora; gradski vodovod, bunar i cisterna (vodospremnik) za kišnicu. Zašto? Krenimo redom.

56787

Sustav je spojen na gradski vodovod radi kvalitete vode za piće i kuhanje; iako je voda iz vodovoda najskuplja, obzirom na druge izvore najsigurnija je za konzumaciju. Stoga se dio vodovodne instalacije označen plavom bojom koristi za priključenje slavina – hladne vode.

S druge strane pak kišnica je najmekša voda i zbog najmanjeg sadržaja otopljenih minerala koji se talože na grijačima najpogodnija je za zagrijavanje. Stoga je crveni dio vodovodne mreže napajan iz vodospremnika spojen na vodovod kojim opskrbljujemo grijalice vode (bojlere).

Ako se ispod našeg stambenog objekta na razumnoj dubini nalazi vodonosni sloj, tada bušenjem bunara ili postavljanjem usisne cijevi dobivamo najekonomičniji izvor vode (na kišnicu se ne možemo osloniti radi mogućnosti dugih sušnih razdoblja). Voda iz bunara u ovom slučaju koristi se za ispiranje zahoda, zalijevanje… (označeno smeđom bojom).

Zašto baš tako? U principu sustav kombinirane vodoopskrbe može se izvesti i samo od dva izvora vode prikazanih na slici 1. Sistem je zamišljen kao najekonomičniji i najoptimalniji; u slučaju suše koristi vodu iz gradskog vodovoda, a u slučaju nestanka vode u gradskoj mreži koristi vodu iz ostalih izvora.

Voda iz cisterne i voda iz bunara cjenovno su najisplativije za korištenje; upitna je samo kvaliteta vode za piće, što je izbjegnuto napajanjem iz gradskog vodovoda. Voda iz bunara i voda iz cisterne moraju se na prikladan način filtrirati – očistiti od mehaničkih nečistoća.

Sustav funkcionira ovako: elektromotori hidrofora, elektroventili i tlačne sklopke hidrofora spojeni su na centralnu upravljačku jedinicu. Na nju je spojen i plovak s kontaktom za kontrolu ispražnjenosti vodospremnika (nije prikazan na slici, opisan će biti kasnije). U normalnoj situaciji hidrofori se napajaju svaki iz svog izvora; elektroventili 1 i 2 su zatvoreni. Elektroventil 4 je otvoren, radi dotoka vode iz gradske mreže. Elektroventili 1 i 2 odjeljuju sisteme tako da sistemi funkcioniraju neovisno. Zbog pada tlaka u slučaju nestanka vode u gradskom vodovodu nepovratni ventil 3 zatvara tok vode prema gradskoj mreži. Padom tlaka aktivira se tlačna sklopka 5 i prosljeđuje informaciju do centralne jedinice, koja otvara elektroventil 2 i omogućuje dotok vode iz bunara na granu vode za piće. Povećanjem pritiska u gradskoj mreži zatvara se elektroventil 2 i otvara elektroventil 4; stanje u sustavu vraća se u normalu.

Rad hidrofora spojenog na bunar kontrolira vremenska jedinica u centralnoj upravljačkoj jedinici; u slučaju duljeg rada elektromotora od predviđenog centralna jedinica smatra da je došlo do nestašice vode u bunaru, i isključuje hidrofor. Istog momenta (prema prioritetu koji je zadan upravljačkom jedinicom) uključuje elektroventil 1 ili 2 i tako sustav vode za ispiranje spaja ili na cisternu ili na gradski vodovod. Isti slučaj je i sa cisternom – kad se nivo vode smanji na minimum plovak sa kontaktom šalje informaciju centralnoj jedinici i sustav vodospremnika prespaja se na sustav bunara. Moram napomenuti da čitav sustav može biti napajan i iz samo jednog izvora vode.

Sustav djeluje potpuno automatski. Možda na slici izgleda komplicirano i skupo – uopće nije tako; vrlo brzo će se isplatiti. Ako imate mogućnost, ugradite vodospremnik (cisternu za kišnicu); nikad ne znate kakva će narednih godina biti situacija u opskrbi vodom, i koliko će opasti razina podzemnih voda. Na ovaj način osigurali ste, uz spremište vode pogodne za zagrijavanje, i sigurnosnu zalihu u slučaju dugotrajnijih nestašica. Napominjem da se na sustav za punjenje vodospremnika može ugraditi automatski sustav za ispiranje krovova (prirodnim putem – pomoću kiše. Ljudi uz more znaju o čemu govorim).

 

SUSTAV ZA ZALIJEVANJE (NAVODNJAVANJE) 

 

Ne, ne mislim o sustavu za zalijevanje - navodnjavanje poljoprivrednih površina; radi se o sustavu za navodnjavanje travnjaka i okućnice. Postoji mnogo vrsta sustava navodnjavanja. U našem je slučaju bitno da oni rade potpuno automatski – upravljani programatorima ili centralnom upravljačkom jedinicom.

Sustav cijevi za zalijevanje travnjaka stvaranjem umjetne kiše ili sustav cijevi za prizemno ili podzemno navodnjavanje spaja se preko elektroventila (slika 2) na vodovod. Radom ventila upravlja programator (slika 4) ili centralna upravljačka jedinica. Napredni sustavi navodnjavanja koriste različite tipove senzora radi uštede vode i najoptimalnijeg načina zalijevanja: senzore za kišu (radi isključenja navodnjavanja u slučaju oborina – slika 1), senzore za vjetar (navodnjavanje se isključuje kad brzina vjetra premaši zadanu vrijednost - slika 3), senzore protiv smrzavanja, senzore za određivanje vlažnosti tla…

Najekonomičniji izvor vode za zalijevanje je vodena crpka – hidrofor spojena na prirodni izvor vode (bunar, cijev do vodonosnog sloja…). Uz relativno niske troškove ugradnje troškovi zalijevanja iz prirodnog izvora biti će višestruko manji od troškova zalijevanja vodom iz gradskog vodovoda.

1234444

Elementi sustava za zalijevanje 

 

FONTANE, VRTNA JEZERCA, VRTNI POTOCI 

 

Fontane, vrtna jezerca (slika 1) i ribnjaci, vrtni potoci i ostali vlažni detalji stvar su naših ukusa, želja  i mogućnosti. Netko je zadovoljan i žuborenjem vode u serijski proizvedenoj betonskoj fontani; netko će pak ugraditi čitav mali ekosustav sastavljen od jezeraca, ribnjaka, potočića, fontana…

Zajedničko za sve vodene sustave je korištenje vodene crpke (jer bi napajanje iz gradskog vodovoda bilo krajnje neekonomično) i što su crpke na električni pogon. A kao takve mogu biti upravljive i iz centralnih upravljačkih jedinica, i raditi potpuno automatski.

234577

„Savršen“ sustav je samoodrživ i sastoji se od spomenutih crpki sa (slika 4) ili bez (slika 5) ugrađenog raspršivača – fontane. Ispod razine vode ugrađuje se i podvodna LED rasvjeta radi postizanja neponovljivih vizualnih efekata osvijetljene vodene površine. Također, ugrađuje se i sistem filtara vode sa električnom crpkom radi održavanja kvalitete vode, naročito ako ona služi kao stanište za akvarijske ribice. U tom slučaju se na pogodno mjesto ugrađuje dovod zraka sa prozračivača (slika 3) koji povećava razinu kisika u vodi. Radi skupljanja plivajućeg otpada poput lišća, uginulih kukaca i slično postavljaju se obirači (tzv. skimeri) za sakupljanje nečistoća (slika 6).

U jezerce se ugrađuju senzori – termometri kako bi nam dojavili ako se temperatura vode spusti ispod određene granice; time izbjegavamo smrzavanje vode ili uginuće vodenih stanovnika. Sustav upravljanja (u slučaju postojanja više fontana) oprema se i senzorom za kišu i senzorom za vjetar, kako bi upravljačka jedinica upravljala radom fontane ovisno o vremenskim uvjetima. Postoji mogućnost i automatske izmjene vode – dovod vode upravljan elektroventilom – kako bi voda u našem malom akva – parku uvijek bila čista i dobre kvalitete.  Postoje i senzori za ispitivanje kvalitete vode…

Možda izgleda malo pretjerano, ali vodeni svijet u vašem vrtu može postići nezaboravni dojam!

 

SLAVINE I KUPAONSKI PRIBOR SA ELEKTROMAGNETSKIM VENTILIMA 

 

Ovo ću spomenuti samo zbog izvedbe elektroinstalacije potrebne za rad slavina bez klasičnih ventila. Naime, postoji mnogo tipova upravljačkih panela za slavine, slavina, sustava za ispiranje zahodskih školjki i pisoara i tuš – kabina u kojima se istjecanje vode upravlja pomoću tipkala, senzora, prekidača ili programatora; protokom vode u tom slučaju upravlja se elektromagnetnim ventilima.

Za sve sustave tog tipa zajedničko je jedno: izvedba elektroinstalacije u skladu sa propisima. Naime, posebna pažnja mora se posvetiti zaštiti od udara električne struje; zato su strujni krugovi osigurani KZS sklopkama, spojevi moraju biti izvedeni po standardu za takav tip instalacije  a vodovodne cijevi i ostali metalni dijelovi spojeni na sustav za izjednačavanje potencijala! Tek u tom slučaju zadovoljeni su uslovi o sigurnosti elemenata vodovodne instalacije upravljanih električnom strujom.

24467

 

PROTUPOPLAVNI SUSTAV 

 

Protupoplavni sustav je preventivni sustav kućne instalacije. Služi za zaštitu od poplave i za signalizaciju nivoa vode. Sustav se dijeli na sustav za kontrolu nivoa vode i sustav za izbjegavanje poplave. Iako u nekim slučajevima nema jasno definirane granice između navedenih sustava, pokušat ću u kratkim crticama objasniti namjenu svakog od njih.

 

KONTROLA NIVOA VODE 

 

Kontrola nivoa vode vrši se u spremnicima u kojima se skuplja voda (pitka voda, kaljuža…). Kontrola nivoa vode nije stalna; naime, u ovom slučaju vrši se nadzor spremnika i signalizacija u slučaju ispražnjenja ili prepunjenosti. Kad dolazi do previsokog nivoa tekućine može doći do preljeva (poplave) pa tako i ovaj sustav možemo uvrstiti u protupoplavni sustav)

Osnovna namjena je nadzor cisterni i nadzor septičkih jama. U slučaju cisterne nadzire se nivo ispražnjenosti (kad se nivo vode spusti do dna). Naime, na dnu je ugrađen prekidač s plovkom (tzv. nivo sklopka – slika 2). Kad se u spremniku nalazi dovoljna količina vode, uzgon vode podiže plovak prema gore i razdvaja kontrolni kontakt u mehanizmu prekidača. Međutim, u slučaju pražnjenja plovak pada u vodoravan položaj i uključuje kontrolni kontakt u mehanizmu prekidača; na taj način pruža informaciju o padu nivoa vode u rezervoaru, uključuje crpku za punjenje ili slično.

S druge pak strane plovak sa kontaktom (slika 1) može poslužiti za kontrolu napunjenosti – prepunjenosti. Princip rada ovog prekidača je jednostavan: plovak slobodno visi na kraju kabla; kabel je na određenoj duljini pričvršćen na bočnu stjenku rezervoara. Kako nivo vode raste, počinje podizati plovak. Kada u odnosu na mjesto na kom je kabel pričvršćen na stjenku plovak dostigne određenu visinu, aktivira se kontakt i pruža informacija o prevelikom nivou vode u spremniku (slika 8). Na identičan način može se ugraditi i kontrola napunjenosti septičke jame.

Napominjem da kvaliteta nadzora ovisi o kvaliteti prekidača s plovkom; za ugradnju u septičke jame postoje plovci otporni na agresivne tekućine. Postoje i plovci za nadzor razine goriva.

5647

Elementi protupoplavnog sustava 

 

SUSTAV ZA IZBJEGAVANJE POPLAVE 

 

Sustav za izbjegavanje poplave služi za nadzor prostorija u kojima postoji opasnost od poplave (preljeva, puknuća cijevi), nadzor nivoa vode u kanalizaciji i za sprječavanje poplave.

Naime, sustav nadzora služi za signalizaciju u slučaju pojave vode. Za nadzor pojave vode služe gore opisani plovci ili senzori za detekciju pojave vode (slika 4). Postoje i hibridni sustavi za nadzor i sprječavanje poplave (slika 5 i 6)

Da bi opisao kako sustav djeluje, opisat ću nekoliko mogućih scenarija.

U prvom slučaju ugrađuje se protupoplavni nadzor u prostorijama u kojima su smješteni uređaji sa priključkom na vodovodnu instalaciju; kupaona, kuhinja, praonica i slično. U blizinu uređaja postavljaju se senzori za detekciju pojave vode (slika 4). Postoji mnogo vrsta senzora, no svi rade na istom principu – kad voda dođe do osjetilnog dijela  senzor daje informaciju nadzornom sustavu ili centralnoj upravljačkoj jedinici. Kao posljedica može se oglasiti signal opasnosti (alarm), a može doći i do istovremenog zatvaranja vodovodne instalacije elektromotornim ili elektromagnetnim ventilom ugrađenim na nju (slika 3). Tako dolazi do zatvaranja dotoka vode i sprječavanja poplave.

Drugi slučaj predstavlja velik problem objektima koji su na razini tla ili ispod njega. Naime, u slučaju velikih kiša dolazi do preopterećenja kanalizacijske mreže. Zbog porasta nivoa vode može doći do preljeva – istjecanja vode iz kanalizacijskih otvora (slivnika, zahodske školjke, sudopera…). Za sprječavanje takvih događaja služe automatske zaklopke – mehanički elementi za zatvaranje kanalizacijskih vodova. Međutim, pošto kanalizacijski vodovi odvode različite nečistoće, može doći do nakupljanja nečistoća na dijelovima zaklopke. U tom slučaju zaklopka ne funkcionira kako treba i dolazi do povratne cirkulacije otpadnih voda.

Da bi se to spriječilo ugrađuje se elektromotorna zaklopka (slika 6). Senzor upravljačke jedinice (slika 5) spojen je na zaklopku i kontrolira nivo vode u kanalizaciji. U slučaju povećanja nivoa vode daje naredbu zaklopki koja pomoću elektromotora zatvara kanalizacijski vod, i uz to uključuje signalizaciju. Kod pada nivoa vode zaklopka otvara kanalizacijski vod kako bi kanalizacija mogla normalno funkcionirati.

Nivo otpadnih voda može se kontrolirati i ugradnjom plovka s kontaktom (slika 8) na pogodno mjesto u kanalizacijski otvor (šaht); na taj način možemo dobiti informaciju o povećanju nivoa otpadnih voda i prije no što proradi ranije opisani automatski sustav sa zaklopkom.

46456


Posljednji slučaj predstavlja osiguranje od poplave najnižeg dijela stambenog objekta – podruma (slika 7). Naime, na pogodnom mjestu ili više njih u podrumu ugrade se slivni otvori. U slivne otvore ugradi se kontakt s plovkom i crpka za vodu, koja može biti potopna ili izvlačna (mora biti pogodna za rad ispod nivoa vode). Odvodna cijev povezana s crpkom izvodi se na pogodno mjesto van objekta, ali nikako u kanalizacijski otvor jer sustav služi i za otklanjanje posljedica prelijevanja kanalizacije. Sustav radi potpuno automatski; kad se slivni otvor počne puniti vodom, kontakt s plovkom uključuje pumpu koja počinje izbacivati vodu; kad izbaci svu vodu iz slivnika, plovak s kontaktom isključuje pumpu.

Bitna napomena: svi navedeni sustavi služe za prevenciju od poplave. Kao takvi rijetko obavljaju svoju funkciju – većinom su u stanju mirovanja. Zbog toga moramo redovito čistiti i provjeravati sustave, kako ne bi zbog nakupljenih nečistoća ostali izvan funkcije u slučaju potrebe.

 

SUSTAV ZA ZAŠTITU OD VREMENSKIH NEPOGODA

 

Kad sam prvi put čuo za korištenje mjerača brzine vjetra izvan sustava vremenskih stanica, to mi je zvučalo – prilično neobično, da se blago izrazim. No s vremenom sam uvidio da sustav za nadzor vremenskih neprilika može biti i te kako koristan u sustavima kućnih instalacija.

Jedan od najčešćih izvora štete izazvane vremenskim neprilikama je – otvoren prozor! Naime, otvoren prozor može postati krivac za nekoliko centimetara vode u prostoriji kad nismo kod kuće u slučaju nevremena! Također, podignuta roleta za vrijeme jake tuče može biti razlog razbijenog stakla na prozoru. Na sreću je tuča koja može prouzročiti štetu na prozorima vrlo rijetka, ali je ne smijemo podcijeniti.

Od čega štiti sustav? Sustav štiti od štetnih posljedica vremenskih neprilika (mehaničke štete od bure ili orkanskog vjetra, razbijanja prozora u slučaju tuče, te poplave u prostorijama u slučaju velike količine oborina) i od štetnih posljedica smrzavanja (vanjske nadzemne vodovodne instalacije – sustava navodnjavanja ili priključaka za vodu). Sustavi mogu biti za nadzor i upozorenje (alarm) ili sustavi za upravljanje. Ako je riječ o sustavu za nadzor tada on služi isključivo za pružanje informacije o početku opasnosti; zaštitne radnje moramo obaviti sami. Za razliku od toga sustav za upravljanje služi za nadzire i izvršavanje radnji zaštite. Nadalje ću opisivati isključivo sustave zaštite.

Sustav za zaštitu od kiše i vjetra kao izvor podataka (senzore) koristi senzore za kišu (slika 1 lijevo), zatim mjerače brzine vjetra (anemometre – slika 1 u sredini), ili kombinirane uređaje (slika 1 desno). Može koristiti i senzore za određivanje smjera vjetra (vjetrulje ili vjetrokaze) radi selektivne zaštite od vjetra.

Sustav zaštite od vjetra i oborina sa elektromotornim roletama je automatski sustav koji u slučaju kiše ili jakog vjetra automatski spušta rolete na prozorima. Zašto? Kao prvo, prozori upravljani elektromotorom još su uvijek rijetki, dok se rolete upravljane elektromotorom ugrađuju puno češće. U slučaju kiše i otvorenog prozora spuštena roleta spriječit će ulazak vode u prostoriju, dok u slučaju tuče spuštena roleta mehanički štiti prozorsko staklo; u slučaju jake tuče nošene vjetrom može doći do razbijanja stakla i stvaranja uslova za poplavljivanje prostorije. Ovako u najgorem slučaju strada samo lako zamjenljiva roleta, dok prozorsko staklo ostaje neoštećeno. U slučaju jakog vjetra sustav automatski spušta rolete kako bi zaštitio prostorije sa otvorenim prozorima od ulaska smeća nošenog vjetrom, ulaska kiše i slično. Napominjem da je zaštitna funkcija sustava najpoželjnija pri naglim promjenama vremena; koliko puta nam se dogodilo da smo na nekoliko sati otišli od kuće, a u međuvremenu je naše naselje poharalo nevrijeme! Kad se vratimo kući stravičan prizor: poplava u prostorijama, razbijeni prozori… Sustav za zaštitu od vremenskih nepogoda služi za izbjegavanje takvih neugodnih i opasnih scenarija.

U slučaju ugradnje prozora za elektromotornim upravljanjem (česti su kao krovni prozori) sustav vrši i automatsko zatvaranje prozora u slučaju kiše ili jakog vjetra.

312312

Sustav za zaštitu od smrzavanja (slika 2) služi za sprječavanje smrzavanja vode u vodovodnim instalacijama na otvorenom. Služi za zaštitu sustava za navodnjavanje i zalijevanje, za zaštitu nadzemnih priključaka vode i slično. Sustav se sastoji od vanjskog termostata, upravljačke jedinice i dva elektroventila: elektroventil Ev1 za propust vode u vanjsku vodovodnu instalaciju (taj ventil je stalno otvoren) i elektroventil Ev2 za ispust vode iz vanjske vodovodne instalacije (ventil je stalno zatvoren). U slučaju pada temperature vanjski termostat daje informaciju upravljačkoj jedinici, koja pak zatvara elektroventil Ev1 i otvara elektroventil Ev2; zaustavlja se dovod vode u vanjsku instalaciju i istodobno se omogućuje pražnjenje vanjske vodovodne instalacije odtokom vode u izljev. Sustav elektroventila mora se postaviti čim niže, kao najniža točka vanjske vodovodne instalacije (npr. u podrum, kako bi sva voda iz vanjske instalacije prirodnim padom istekla u ispust). Sustav nije reverzibilan – služi samo za jednokratno zatvaranje dovoda vode; vraćanje sustava u normalnu funkciju vrši se ručno, kako bi se spriječio nepotreban gubitak vode otekle pražnjenjem u ispust pri učestalim varijacijama u temperaturi.

U sustav za zaštitu od vremenskih nepogoda mogli bi uvrstiti i sustav za zaštitu od povratnih slivnih voda, koji je već ranije opisan. Postoji još mnogo tipova sustava za zaštitu od vremenskih nepogoda, koji nisu primjereni za naše vremenske uslove ili su jednostavno preskupi. Opisani sustavi, iako su preventivni, jednog dana mogu i te kako biti od koristi. Ma koliko čudno zvučao njihov naziv, razmislite o njima.

 

SUSTAV ZA ISPIRANJE KROVOVA

 

Za nas kontinentalce pomalo bizaran naslov, zar ne? No za stanovnike primorja koji koriste sustave za prikupljanje kišnice ovaj naslov je i te kako zanimljiv!

Naime, sustav za kišnicu započinje slivnom površinom. To može biti krov, više krovova, betonirani ili kamenom obloženi slivnici na tlu… Problem slivnih površina je taloženje nečistoća za vrijeme razdoblja bez kiše; nakon duljeg sušnog razdoblja za ispiranje slivne površine služi ručno upravljani sakupljač kišnice i smeća kojim početnu količinu kišnice sa nečistoćama odvodimo van iz cjevovoda. Punjenje vodospremnika vršimo kada procijenimo da je slivna površina čista.

Nedostatak ovog načina čišćenja slivne površine je u tome što moramo biti nazočni u vrijeme početka padalina; u slučaju naše odsutnosti ili će se nečistoće sliti u vodospremnik, ili će se brzo začepiti filtar, ili se vodospremnik uopće neće puniti – ovisno o podešenju sakupljača.

Sustav za automatsko ispiranje slivnih površina relativno je nepoznat i inovativan sustav, pogodan za samogradnju; koristi se prerađenim ventilacionim zaklopkama (slika 2) sa ugrađenim elektomagnetnim ili elektromotornim pogonom za otvaranje – zatvaranje zaklopke (slika 1). Na slici 3 prikazana je serijski proizvedena zaklopka s pogonom – cijena im nije pretjerana. Moramo paziti na mogućnost prilagodbe na sustav sakupljanja slivnih voda (zaštita od korozije, bez štetnih i opasnih materijala).

3213223

Drugi važan dio je senzor za količinu oborina (kišnice - slika 7). Sastoji se od posude i plovka sa kontaktom (nivo sklopke – slika 4). Senzor za količinu oborina je senzor koji upravlja sustavom; posuda sa plovkom se puni kad počne padati kiša. Za to vrijeme kišnica ispire slivnu površinu i zajedno s nečistoćama teče prema slivniku i cjevovodu, te kroz sustav zaklopki prema izljevu. Iskustvom i usporedbom odredimo koja količina padalina je dovoljna za ispiranje slivne površine. Kad količina padalina dostigne željenu vrijednost i ispere slivnu površinu, u posudi koju puni kišnica (slika 7) niveliramo plovak tako da se pri tom nivou vode kontakt u plovku aktivira! S time smo postigli da senzor za količinu oborina najoptimalnije vrši zadaću automatskog regulatora ispiranja slivne površine. Senzor za količinu oborina može biti posuda ljevkastog oblika postavljena na mjesto izloženo padalinama, a može se puniti i sa izljevne grane na slici 5, ili sa neupotrebljavanog dijela krova ili nadstrešnice. Bitno je da je volumen posude nešto veći od količine oborina koja ga puni do trenutka potpunog ispiranja slivne površine.

Na dnu posude nalazi se maleni otvor zaštićen rešetkastim filtrom kako bi tekućina lagano istjecala iz posude. Naime, u slučaju nedovoljne količine padalina sustav se ne bi aktivirao, ali bi nakupljena voda u posudi pri slijedećim padalinama mogla prerano uključiti sustav. Bušenjem malog otvora omogućuje se vrlo sporo pražnjenje posude. Postoji mogućnost ugradnje industrijskog senzora za kišu; potrebno ga je prilagoditi da radi kao senzor za količinu oborina.

Slivnik se preko cjevovoda i filtra za krupne nečistoće spaja na sustav zaklopki (slika 5 i 6). Zaklopka Ev1 (slika 5) je otvorena i vodi prema izljevu, dok je zaklopka Ev2 zatvorena i vodi prema pročistaču i dalje prema vodospremniku – cisterni. Doduše, sustav bi se mogao izvesti i bez zaklopke 2, no ona je tu radi mehaničkog zatvaranja vodospremnika za vrijeme suše. Radom sustava upravlja programabilni timer (slika 8) koji se može programirati za vrijeme od desetak sati naviše.

Kako sustav radi? Kad počne padati kiša puni se posuda senzora za količinu oborina (slika 7) količinom vode koja je potrebna za ispiranje slivne površine. (To znači da senzor nije vremenski već količinski; u slučaju obilnih padalina ranije će se aktivirati). Kada nivo tekućine dosegne željenu vrijednost podiže se plovak  i aktivira se kontakt nivo sklopke; aktivacijom kontakta aktivira se i timer (slika 8), koji pak zatvara zaklopku Ev1 i otvara zaklopku Ev2. Smjer kišnice preusmjerava se sa izljeva prema vodospremniku (slika 6).

13123132

Timer je podešen na interval koji je potreban od posljednjih oborina do nove potrebe ispiranja slivne površine; može se podesiti na dan, dva, tjedan, mjesec… već prema iskustvu. Ako je podešen na kraće vrijeme bolja je i kvaliteta vode – sustav češće ispire slivnu površinu. Nakon prestanka oborina i isteka podešenog vremena timer vrši suprotnu radnju – prebacuje položaj zaklopki u položaj prikazan na slici 5 i sustav je spreman za ispiranje slivne površine.

Najbitniji element sustava je senzor za količinu padalina i njegov ispravan rad; pri odabiru posude (koja može biti i od nekoliko decilitara, dovoljna za smještaj nivo sklopke i određenog volumena tekućine) najvažnija funkcija njeno je polagano pražnjenje; posebnu pažnju treba posvetiti otvoru za pražnjenje kako ne bi došlo do mehaničkog začepljenja. Vrijeme pražnjenja posude mora biti i nekoliko desetaka puta dulje od vremena punjenja. U slučaju čestih padalina i podizanja – spuštanja plovka neće se dogoditi ništa – timer će dobivati impulse i mjerenje vremena  počet će od početka. Sustav je zamišljen da se reaktivira tek nakon određenog vremena od prestanka posljednjih padalina!

Sustav radi potpuno automatski; ograničenje u radu predstavlja trajnost mehaničkih filtera i eventualne nečistoće u senzoru za količinu oborina. Sustav je pogodan za vikendice, apartmane, ali i za vodospremnike od nekoliko stotina tisuća litara vode. Na senzor za količinu oborina može se dograditi i dodatni sklop sa elektroventilom za automatsko pražnjenje nakupljene tekućine; senzor time postaje pouzdaniji jer prestaje bojazan od začepljenja izljevnog otvora. Na opisani sustav moguće je dograditi i UV sustav za sterilizaciju vode – time ćemo znatno poboljšati kvalitetu i zdravstvenu ispravnost pitke vode.




GROMOBRANSKA INSTALACIJA

 

Vidio sam nekoliko stambenih objekata u koje je „udario grom“. Od beznačajnih zacrnjenja sljemenika do potpuno raskrivenih dijelova krova, spaljenih električnih uređaja, potopljenih prostorija, izbijenih prozora itd. Ironično je da vlasnici objekata tek nakon udara groma postavljaju gromobransku instalaciju…

Gromobranska instalacija spada u tip preventivne instalacije; mala je vjerojatnost da će zatrebati, ali kad zatreba spašava nas od neizrecivih šteta.

Električna munja je pražnjenje između oblaka i tla. Udarom munje u nezaštićenu građevinu može doći do oštećenja, požara i trenutnog pregaranja električne instalacije i svih uređaja spojenih na nju! Međutim, do uništenja uređaja može doći i u okolnim objektima, zbog vrlo jakog magnetnog polja koje se širi oko točke udara i metalnim predmetima izaziva snažan indukcijski učinak! Naime, štete od munje možemo podijeliti u dvije skupine: štete od elektriciteta nastalog udarom munje, i neizravne štete nastale indukcijom. Napominjem da štete od indukcije mogu biti veće od štete nastale direktnim udarom! Da bi se zaštitili od neželjenih posljedica udara munje, ugrađujemo dvije vrste zaštite: vanjsku i unutarnju gromobransku instalaciju.

 

VANJSKA GROMOBRANSKA INSTALACIJA

 

Vanjska gromobranska instalacija ugrađuje se s vanjske strane objekta. Možemo je podijeliti na tri elementa: krovne hvataljke, gromobranski odvodi i uzemljenje (slika 1). Krovne hvataljke postavljaju se u obliku mreže po sljemenu i ivicama krova i služe za direktno preuzimanje električnog pražnjenja. Obično se izvode pomoću pocinčanih čeličnih traka. Važno je napomenuti da SVE metalne konstrukcije na objektu (antenski stupovi, oluci, limeni opšavi, metalne krovne konstrukcije, ograde balkona, snjegobrani i slično) MORAJU biti spojene na gromobransku instalaciju!

Gromobranski odvodi (vertikalni odvodi) služe za odvođenje električnog naboja iz hvataljki u uzemljenje. Kao gromobranski odvodi služe pocinčane čelične trake ili užad, a moguće je i spajanje čelične armature betonskih zidova na odvode. Uzemljenje se izvodi u obliku prstena od pocinčane trake ukopane u zemljište oko objekta ili smještene u temelju objekta (temeljni uzemljivač), ili u obliku metalnih šipki zabijenih u tlo, ili od ukopanih metalnih ploča. Uzemljenje mora biti kvalitetno povezano sa gromobranskim odvodima, kao i sa metalnim konstrukcijama oko objekta (ograde, metalne sjenice, metalni slivnici i slično). Gromobranska instalacija mora biti kvalitetno izvedena, stoga sve poslove oko projektiranja i montaže gromobranske instalacije prepustite stručnjacima.

123

 

UNUTARNJA GROMOBRANSKA INSTALACIJA

 

Zbog indukcije nastale prilikom udara munje javljaju se opasni naboji u metalnim konstrukcijama i instalacijama u objektu koji mogu uništiti električne i elektronske uređaje i nanijeti opasne ozljede u slučaju dodira. To su takozvane sekundarne posljedice, ali ponavljam da one mogu nanijeti mnogo veću štetu od samog udara munje! Za sprječavanje sekundarnih posljedica udara munje koristimo dvije vrste zaštite: izjednačavanje potencijala i prenaponsku zaštitu instalacije. Obje vrste zaštite spadaju u unutarnju gromobransku instalaciju.

Izjednačavanje potencijala već sam opisivao, no u ovom slučaju sve metalne konstrukcije u objektu (vodovodne instalacije, sistem centralnog grijanja, metalne konstrukcije, rukohvate, metalne ventilacione cijevi…) moraju se povezati sa uzemljenjem; time se inducirani naboji sigurno odvode iz objekta u okolno tlo.

Katodni odvodnici prenapona (slika 2) su uređaji koji inducirane naboje iz instalacije odvode u uzemljenje. Spajaju se između faznih vodiča i uzemljenja, i u slučaju povišenog napona (prenapona) istog trena postaju vodljivi i odvode višak napona kratko spajajući fazni vodič i uzemljenje.  Postavljaju se kaskadno – na ulaz energetskog voda (kućni priključni ormarić), zatim u razvodni ormarić, a mogu se postaviti i na dio instalacije koji napaja osjetljive uređaje. Katodni odvodnici prenapona ugrađuju se i na telekomunikacijske i antenske vodove. Zaštita optičkih priključaka nije potrebna.

2345

 

ZAŠTITA OSJETLJIVIH UREĐAJA – MULTIMEDIJALNI CENTAR, RAČUNALO

 

Kod zaštite osjetljivih uređaja, bilo da se radi o multimedijalnom centru (TV prijemnik, glazbena linija, DVD player…) ili računalu sa komponentama preporučam jedno pravilo: jedna faza, jedan osigurač, jedna utičnica! Naime, radi sprječavanja međufaznih proboja i prenapona sve uređaje koji su povezani audio kablovima, video kablovima, USB kablom… priključite na jednu utičnicu! Doduše, ne mora to biti jedna utičnica i paukova mreža produžnih kablova i razvodnika, već grupa utičnica na zidu jednim kablom spojena na razvodni ormarić i osigurana jednim osiguračem! Također, na tu liniju ugradite dva katodna odvodnika prenapona (tzv. odvodnici preostalog prenapona - DGT) i to jedan između faznog vodiča i uzemljenja a drugi između neutralnog (nultog) vodiča i uzemljenja. Utičnice spojite preko SPD prenaponskih modula (u biti to su prenaponski osigurači, jednostavni i jeftini moduli pogodni za modularnu ugradnju). Također ugradite katodne odvodnike prenapona i na završetke svih telekomunikacijskih i antenskih linija spojenih na štićene uređaje; na taj način postići ćete najveću moguću zaštitu  vaših skupocjenih uređaja!

 

LOGIČKI SUSTAVI

 

O logičkim sustavima teško je pisati radi njihove svestranosti i velikog spektra mogućnosti. Postoji nekoliko proizvođača logičkih sustava, opisati ću Siemensov sustav LOGO radi jednostavnog načina montaže i upravljanja.

Logički sustavi služe za upravljanje složenijim sustavima kućne instalacije, ili za više sustava istodobno. Sastoje se od univerzalnog logičkog modula (slika 1), modula za proširenje (slika 2), modula za komunikaciju (slika 3), dodatne opreme za povezivanje  i programa za upravljanje i programiranje.

Univerzalni logički modul (slika 1) je modul u kojem se vrši programiranje operacija. Postoji više vrsta logičkih modula, ovisno o zahtjevnosti upravljanja procesom; sa 6, 8 ili 12 ulaza i sa 4 ili 8 izlaza. Na ulaze se spajaju upravljački elementi – senzori, tipkala…, dok se na izlaze spajaju izvršni elementi ili trošila (rasvjeta, elektromotori, releji…). Za veće zahtjeve postoje moduli za proširenje, moduli za komunikaciju… Može se povezati i više logičkih modula u jednu cjelinu putem AS – Interfacea. Univerzalni logički modul može se programirati preko ugrađenih tipki, zatim spajanjem na računalo ili prijenosom programa putem memorijske kartice.

Područje primjene logičkih sustava uistinu je široko; upotrebljavaju se za upravljanje i automatizaciju sustava sa više potrošača i upravljačkih jedinica. Možemo ga upotrijebiti za centralno upravljanje unutarnjom rasvjetom, vanjskom rasvjetom, upravljanje automatskim vratima, roletama, ventilacijom, grijanjem, navodnjavanjem, solarnim sustavima, hibridnim zahtjevima… Za potrebe u kućanstvima gotovo da i nema uporabnih ograničenja.

Programiranje vrši stručnjak; na vama je da iznesete svoje zahtjeve, posavjetujete se o mogućnostima – ostalo će učiniti stručne osobe. Edukacija o upravljanju sustavom stvarno je minimalna i jednostavna – sustav u većini slučajeva radi potpuno automatski.

2345

Univerzalni logički modul

 

 

 

_______________________________________________________

 




futurehome @ 11:28 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, travanj 29, 2012

MODULI
 

 

Modularni sistemi prekidača, utičnica, priključaka i ostale instalacijske opreme jake i slabe struje.

  111

Sada idemo ozbiljno! Sjećate se LEGO kockica, kako ste se kao djeca trudili da iz gomile šarenih elemenata stvorite nešto prepoznatljivo? Paralela tom nostalgičnom sjećanju na djetinjstvo su modularni sustavi.

123123


Sustav se sastoji od ugradbenog mjesta – razvodne kutije koja može biti podžbukna, nadžbukna, podna ili stolna, zatim nosača elemenata na koji se učvršćuju elementi, samih elemenata (prekidača, utičnica…) i ukrasnog okvira ili maske. Za razliku od običnog prekidača ili utičnice, prilikom kupnje modularnog sustava svaki navedeni element kupujete posebno. Bez bojazni, modularni sustavi su standardizirani, te nabava istih ne bi smjela predstavljati nikakav problem!  Osnovno mjerilo za širinu je jedan modul (na primjer - jedan prekidač). Mjesta za ugradnju (razvodne kutije), nosači i maske izrađuju se u standardnim dimenzijama širine jednog, dva, tri, četiri, sedam, 14 i 21 modula, (postoje i sistemi 5, 6, 8… pa sve do 32), što znači da je to mjesto namijenjeno za ugradnju navedenog broja modula. Sami moduli (prekidači, utičnice…) se pak proizvode u širini jednog, dva ili tri modula, što znači da zauzimaju toliko mjesta prilikom ugradnje.

3123


Osnovna prednost modularnog sustava je ta što sami možete kombinirati module koje će stručnjak prema potrebi ugraditi na određeno mjesto, njihovu boju, boju i oblik maske i okvira… Sami moduli proizvode se u nekoliko boja – bijela, siva, srebrna, crna…, dok se okviri i maske proizvode u gotovo svim mogućim bojama, sa imitacijom drveta, metala, kože… Što se tiče estetike, broj kombinacija je beskonačan!

1231231


Grubo, možemo ih podijeliti u četiri kategorije: prekidači, utičnice, multimedija i sustavi upravljanja i kontrole uključujući i domotroniku. Idealni su za grupiranje priključaka, o čemu je već bilo riječi, za montažu većeg broja priključaka na manjoj površini, a i estetski su daleko ispred klasičnog sistema, upravo radi bezbrojnih mogućnosti kombinacija i oblika vidljivog dijela sistema.

No, tu postoji kvaka! Iako na prvi pogled nema  razlike u spajanju između osnovnih modularnih elemenata, kao što su prekidači i utičnice, i klasičnih elemenata, u nekim slučajevima razlike ipak postoje. Naročito u prekidačima koji su osvijetljeni, gdje se samo osvjetljenje prekidača može izvesti na nekoliko načina! Majstori starijeg kova koji su naletjeli na taj problem ili nisu vični novotarijama rado će vas pokušati nagovoriti na klasične prekidače i utičnice. Morate imati na umu da se modularnim sustavima mogu riješiti SVI mogući zahtjevi elektroinstalacija, uključujući i energetiku, telekomunikacije,  video – nadzor, kontrolu i nadzor prostorija, alarme, audio – sustave, i u poplavi sve većeg broja modula za specijalnu namjenu teško se snalaze i stručnjaci! Pogotovo u slučaju domotronike – povezivanja više različitih sustava u jednu cjelinu i stvaranje „inteligentne instalacije“ za „inteligentnu kuću“, za što je potrebno vrlo opširno znanje i iskustvo i iz elektroinstalacija jake i slabe struje, telekomunikacija, industrijske automatike, elektronike i informatike.

Sve u svemu, osobno dajem prednost modularnim sistemima, što zbog estetike, što zbog kvalitete, a što zbog vrlo širokog spektra primjene! U narednim postovima opisati ću primjenu modularnih sustava, kao i primjere sustava za koje bi stručnjaci donedavna tvrdili da su neizvedivi!

 

VRSTE (KATEGORIJE) MODULA 

 

Spomenuo sam već da postoji više vrsta modula. Sad ću ih ukratko pokušati opisati, tek toliko da vam stvorim predodžbu o svestranosti i prednostima ovog sistema.

123123

Na slici 1, s lijeva nadesno: klasičan prekidač, zatim „no touch“ prekidač – tipkalo koji se uključuje dodirom, nakon toga „no touch“ prekidač sa velikim indikatorm (osvjetljenjem), zatim prekidač sa osvjetljenjem (za natpise), klasični prekidač širine dva modula i na kraju dimer – regulator rasvjete. Prekidači se proizvode u širinama jednog, dva ili tri modula, većina ih ima mogućnost ugradnje osvjetljenja ili je osvjetljenje već ugrađeno tvornički. Moram napomenuti da se, za razliku od običnih prekidača sa integriranim osvjetljenjem, osvjetljenje modularnih prekidača može izvesti na više načina: da svijetle kad je prekidač ili sistem rasvjete isključen, da svijetle kad je prekidač uključen, da svijetle čitavo vrijeme, može se spojiti preko luksomata… Također valja napomenuti da se uključenje rasvjete može izvesti i sa tipkalima, senzorima, automatski vezano uz neki proces… Postoji i rješenje za regulatore rasvjete (dimere) sa mehaničkim potenciometrom ili na dodir, s tim da se rasvjeta sa regulacijom može izvesti i sa samo jednim regulatorom za velik broj rasvjetnih mjesta. Kod rasvjete sa regulacijom intenziteta osvjetljenja morate znati da je ona pogodna samo za klasičnu i halogenu rasvjetu.

123123


Na slici 2 prikazane su utičnice: „obična“ širine jednog modula i „šuko“ – sa uzemljenjem, širine dva modula. Modularno možete grupirati od jedne do 21 utičnice! Nakon utičnica dolazi primjer utičnice sa zaštitom, o čemu će kasnije biti riječi. Tu su i tri „uljeza“ – prekidač sa bravicom, infracrveni senzor i automatski osigurač, primjeri šarolikosti ugradbenih modula.

123132


Na slici 3 prikazan je priključak za antensku instalaciju, zatim priključnica za telefon, 9-pinska utičnica pogodna za informatičare, kućno zvono i vremenski prekidač („stubišni automat“).

123132


Na slici 4 dati su primjeri raznih oblika modula. Moram spomenuti da i kod određenog modula postoji više inačica istog, razlika je u dizajnu i tehničkim karakteristikama, stoga za pomoć u odabiru obavezno pozovite stručnjaka! S lijeva nadesno: tipkalo sa zvono s ugrađenim mikrofonom, ugradbena svjetiljka za rasvjetu npr. gazišta na stepenicama, akumulatorska svjetiljka (popularna „panik – lampa“) za privremenu rasvjetu u slučaju nestanka električne energije.

Slika 5 je samo mali isječak specijaliziranih modula. Ta kategorija je i najbrojnija, jer tu se nalaze moduli za kućne alarme i zaštitu, energetiku, automatiku, domotroniku… Na slici su prikazani programator za scenarije (o tome će biti riječi u postu „domotronika“), zatim čitač pametnih kartica – za sisteme zaštite, modul za otvaranje ulaznih vrata, kamera u boji…

Odabir modula je svakim danom sve veći. Savjetujem da prije odluke o sistemu instalacije koji ćete ugraditi u vaš stambeni prostor konzultirate sa stručnjacima, po mogućnosti stručnjacima sa iskustvom u takvim poslovima. Odaberite pouzdane proizvođače, koji možda jesu u startu malo skuplji, ali kod većine njih, vjerujte, cijena opravdava kvalitetu!

 

PRIMJENA MODULARNIH SISTEMA 

 

O „klasičnoj“ primjeni modularnih sistema smatram da ne treba puno pisati. Prekidači, utičnice… Osnovni instalacioni materijal koji je jasan svakome.  Ali… Uvijek postoji neka sitnica, neka informacija, ma koliko jednostavna i beznačajna bila, koja može dovesti do potpuno drugačijih odluka od onih sa kojima smo krenuli u rješavanje problema!  Za „svaki slučaj“, pružit ću nekoliko osnovnih primjera izvedbe modularnih sistema.

Svjestan sam da slike u prilozima nisu baš najidealnije vizualno rješenje, ali trudio sam se zadržati jednoobraznost (crni moduli i sivi okviri – maske) upravo radi fokusiranja na funkcionalnost, ostavljajući dizajn vama na odabir (pri čemu ćete se, vjerujte, pošteno namučiti).

131213132

Slika 1 gore. Četiri prekidača (širine jednog modula) u sistemu za četiri modula. Klasika. Ponavljam, možete odabrati sistem od jednog do sedam modula… Na slici 2 gore je primjer ugradnje dva prekidača (širine dva modula svaki) u sistem za četiri modula. Kombinacije prekidača su bezbrojne, u ovom slučaju klasični prekidač i regulator za jačinu rasvjete (dimer).

Slika 3 gore je prikaz modularnog sistema za kuhinjsku napu – okretni prekidač za ventilator i klasični prekidač za rasvjetu u napi.

Slika 4 je dokaz univerzalnosti modularnih sistema – sistem sa sedam raznovrsnih prekidača; dva regulatora (dimera), zatim dva obična prekidača, jedan dvostruki prekidač i dva prekidača sa osvjetljenjem. Kombinacije su bezbrojne!

Slika 5 potvrđuje gore navedenu tvrdnju – modularni sistem sa utičnicom i prekidačem! Pogodan je za male, pomoćne prostorije, koje rijetko koristimo i u koje, istini za volju, rijetko kad ugrađujemo utičnice. A onda nam jednog dana zatrebaju… Ovako smo „jednim udarcem ubili dvije muhe“.

Slika 6. Primjer grupiranja priključaka, sa pet utičnica. Smatram da slika govori sama za sebe.

I na kraju slika 7 gore. Ne, ne radi se o pretjerivanju, to je modularni sistem, recimo, za radionu, poslovni prostor… Idealan primjer koncentracije velikog broja potrebnih priključaka na maloj površini (u ovom slučaju deset utičnica i dvije uvodnice za kabel za trajni priključak).

Ako pak želite da vam instalacija bude nešto više od klasične „prekidač – utičnica – svjetlo“ primjene, objasnit ću vam nekoliko neobičnih, ali jednostavno izvodljivih primjera. 

13123

Na slici 1 prikazao sam izgled kupaonskog indikatora izvedenog modularno, dvopolnim prekidačima. S lijeva nadesno: prekidač za rasvjetu koji je širine dva modula, zatim prekidač za električnu grijalicu vode (bojler), slijedi prekidač za zidnu električnu grijalicu, zatim prekidač za priključak perilice rublja, pa prekidač za rasvjetu na kupaonskom bloku i na kraju prekidač za, recimo, jacuzzi. Na ovaj način su SVI strujni krugovi u kupaoni izvedeni preko dvopolnih prekidača, i ova izvedba je najsigurnija! Moram spomenuti da postoji široka paleta simbola i natpisa za prekidače.

Na slici 2 prikazao sam ranije opisanu stalnu (noćnu) rasvjetu, koju predstavlja LED svjetiljka na slici 2 lijevo, i spojena je preko luksomata. Na slici 2 desno nalazi se zanimljiv dodatak: akumulatorska svjetiljka TORCIA koja se uključuje u trenu nestanka električne energije, i svijetli nešto više od jednog sata. Zanimljivo kod nje što je jednostavnim pritiskom možete izvaditi iz ležišta, i tada se pretvara u – prijenosnu ručnu svjetiljku (zbog akumulatorske baterije ugrađene u nju). Zanimljivo, zar ne?

321123

Na slici 3 su dva detektora; detektor plina i detektor ugljičnog monoksida. U slučaju pojave plina ili ugljičnog monoksida oglasi se alarm, i električni ventil na plinskoj instalaciji automatski zatvara dovod plina! Sistem je provjeren i iznimno pouzdan, i o njegovoj prednosti ne treba puno govoriti!

Na slici 4 su dvije zanimljive utičnice! Lijevo je utičnica sa nadstrujnom zaštitom („automatskim osiguračem“), a desno je struja sa diferencijalnom zaštitom (popularan naziv „fidovka“). Pogodne su za ugradnju u kuhinju, ili u prostoriju za priključenje osjetljivih uređaja! Lijeva utičnica u slučaju kratkog spoja ili preopterećenja trenutno prekida strujni krug, a desna utičnica uz to reagira i kad, na primjer, električni uređaj dođe u kontakt s vodom, ili dođe do oštećenja izolacije kabla ili kućišta… U svakom slučaju vrlo koristan dodatak.

321231

Na slici 5 prikazan je modul pretrpan utičnicama! Konkretno, ovaj modul je namijenjen za priključak računala i njegovih komponenti, i služi za – uštedu električne energije! Naime, znamo da uređaji u „stand-by“ modu troše prilično električne energije. Ovaj modul izbjegava upravo taj scenarij; u crvenu utičnicu priključuje se računalo (ili „glavni“ uređaj) koji uključujemo i isključujemo ručno. U ostale utičnice priključuju se uređaji koji ovise o radu glavnog uređaja (u ovom slučaju monitor, pisač…) i nema smisla da su uključeni kad je glavni uređaj (računalo) isključen. U trenutku kad ručno isključimo računalo, sklop u modulu prepoznati će radnju i automatski će isključiti napajanje ostalih utičnica. Tako ćete, vjerovali ili ne, ostvariti znatne uštede u potrošnji električne energije!

Slika 6 je kućni audio sustav. Prikazan je jedan od najosnovnijih modela. Na slici 6 gore nalazi se prikaz upravljačkog modula zvan centralna jedinica, tj. modul koji se spaja izravno na audio – uređaj (CD player, računalo i sl.). Na slici 6 dolje nalazi se modul za lokalnu kontrolu, ugrađuje se u prostorije u koje želimo postaviti audio – sustav i spaja se na centralnu jedinicu. Svaki modul spaja se na ugradbene zvučnike (nisu prikazani na slici) ugrađene u zid. Broj prostorija koje želimo „ozvučiti“ ovim sistemom je neograničen. Prednost sistema je što svaki lokalni modul ima ugrađen mikrofon koji se uključuje pritiskom na tipku, i pomoću njega možemo komunicirati, tražiti izgubljenog ukućana…

132123

Slika 7 prikazuje priključno mjesto multimedijalnog centra i njegovu podžbuknu „vezu“ sa računalom, opisano u postu „grupiranje priključaka“ i „ostavština za budućnost“. Na slici se nalaze, s lijeva nadesno: antenski i satelitski priključak, zatim audio i video priključak prema računalu, zatim USB priključak, HDMI priključak i na kraju interesantan modul – dvostruka USB napojna jedinica (za punjenje mobilnih uređaja, MP playera…).

Na slici 8 prikazan je – sobni termostat i sat sa budilicom! Nemojte steći krivi dojam da se tu radi o „visoko razvijenoj tehnologiji“! To su tek dva obična i osnovna modula sa displayem, jednostavna za montažu i rukovanje, i sami za sebe ne spadaju u kategoriju naprednih kućnih instalacija. Da vas ne zbuni izgled…

 

UTIČNICE SA ZAŠTITOM 

 

Postoje obične utičnice i utičnice sa kontaktom za uzemljenje (šuko utičnice). Postoje i trofazne utičnice za priključenje velikih potrošača (štednjaka i sl.). Međutim, sada ću opisati utičnice sa mehaničkom zaštitom od slučajnog dodira, kao i posebne tipove utičnica.

Svi smo svjesni opasnosti od utičnica, naročito kod male djece; slučajno guranje metalnog predmeta u utičnicu može biti kobno! Stoga postoji nekoliko tipova uglavnom mehaničke zaštite utičnica od strujnog udara.

Najjednostavnija zaštita su zaštitni čepovi izrađeni od izolacijskog materijala. Jednostavno se umetnu u utičnice i sprječavaju bilo kakav dodir sa kontaktima utičnice. Vade se ili pomoću utikača (slika 1), ili izvlačenjem uz primjenu sile (kako ih djeca ne bi izvukla – slika 2) ili pak za to namijenjenim ključićem (slika 3). Predstavljaju zadovoljavajuću razinu zaštite, ali ovise o našoj zaboravljivosti; ako ih nakon upotrebe ne umetnemo u utičnicu, utičnica ostaje nezaštićena.

Na slici 4 prikazan je standardan način zaštite kontakata utičnice pomoću izolacionih zaklopki koje prekrivaju kontaktne otvore (zelene pločice vidljive u provrtima za kontakte utikača); zaklopke se pomiču u stranu tek umetanjem utikača, i bez njega ih je relativno teško pomaknuti u stranu. To su utičnice sa stalnom zaštitom od dodira, jer se prilikom vađenja utikača iz utičnice zaklopke vraćaju na mjesto. Na slici 5 prikazana je utičnica sa zaštitom od dodira i sa zaštitom od slučajnog priključenja; naime u tu utičnicu jedino se može priključiti posebni utikač sa ugrađenim klinom (slika 6). Služi za priključenje uređaja namijenjenih samo za tu utičnicu (idealna za montažu izvan objekta – bez posebnog produžnog kabla susjedi neće moći priključiti miješalicu za beton ili električni roštilj za vrijeme vašeg ljetovanja).

Slike 7, 8 i 9 prikazuju utičnice u boji. Iako ne postoji univerzalni standard za boje utičnica, u ovom slučaju boja označava stupanj zaštite i izvor napajanja. Tako narančaste utičnice (slika 7) predstavljaju utičnice napajane preko zaštitnog transformatora. Crvene utičnice (slika 8) su utičnice napajane iz uređaja za konstantno napajanje (UPS), dok su zelene utičnice (slika 9) sigurnosne utičnice s posebnom zaštitom (npr. napajane iz KZS sklopke, tromog osigurača i sl.). Koriste se većinom u radionama i poslovnim prostorima, no nema ograničenja za njihovu upotrebu u kućanstvima.

Slika 10 predstavlja utičnicu za zaštitnim transformatorom (transformatorom za galvansko odvajanje prijenosnog omjera 1:1). Iako je snaga uređaja ograničena na 15 - 20 W, izvedba utičnice pruža sigurnost pri rukovanju uređajem jer su strujni krugovi gradske mreže i strujni krug uređaja galvanski odvojeni zaštitnim transformatorom. Isključivo su namijenjene za električne brijaće aparate.

Slika 11 predstavlja utičnicu sa mehaničkom i nadstrujnom zaštitom (automatski osigurač). Postoji mnogo izvedbi kombiniranih utičnica sa mehaničkom i električnom zaštitom. Najsigurnija zaštita pak je – nepostojanje utičnice! Naime, postoji nekoliko modela kablovskih uvodnica za modularne sustave; kabel se provuče kroz otvor i fiksno spoji unutar razvodne kutije, dok se uvodnica montira u kombinaciji sa ostalim modulima. Jedini nedostatak takvog priključenja je nemogućnost brzog otpajanja uređaja; potrebno je demontirati uvodnicu i izvršiti otpajanje unutar razvodne kutije. Pogodna je za spajanje uređaja koje nećemo micati (kuhinjskih grijalica vode, ploča za kuhanje…), a naročito je pogodna za spajanje većih potrošača (termoakumulacionih peći, štednjaka i sl.). U svakom slučaju, razmislite o ugradnji utičnica sa zaštitom.

31321

Utičnice sa zaštitom 

 

MODULI U SPAVAĆOJ SOBI 

 

Sjećajući se davne podjele radnog dana na osam sati rada, osam sati društveno – političkih aktivnosti i osam sati odmora sa dodatkom učinka globalizacije u vidu prekovremenog rada, rada vikendom i slično, ispada da pola vremena provedenog u stambenom objektu utrošimo na boravak u krevetu.

U jastuke, madrace i posteljinu uložit ćemo nemalu svotu kako bi nam boravak u spavaonici bio udoban; koliko nam komfora pruža instalacija?

Pogledajte zidove u spavaćoj sobi; utičnica za noćnu lampicu, utičnica za sat sa radio – budilicom i prekidač za svjetlo kraj vrata. I uz malo sreće prekidač kraj kreveta. A da ne spominjem spoticanje po noći do prekidača…

Idemo razmotriti scenarij „moderno“ opremljene spavaće sobe. Prikazani prekidači i moduli ugrađuju se na zid kraj uzglavlja, i preporučljivo je da budu u dohvatu iz ležećeg položaja. Slika 1 – element napredne instalacije u većini spavaonica starijeg datuma; prekidač izmjenične linije za uključenje glavne rasvjete, izveden klasično. Na slici 2 prikazana je moderna inačica napredne sobne instalacije: prekidač izmjenične linije glavne rasvjete, dvostruki prekidač za noćne lampice i prekidač za upravljanje elektromotornim roletama! Hvalevrijedno, no da li je to krajnji domet?

Da ne kujem hvalospjeve o modulima, pogledajte slike i prosudite prema nahođenju. Na slici 3prikazan je isti slučaj kao na slici 2, ali izveden pomoću modula (prikazi modula su uprošćeni).

Slika 4 je identična slici 2 i 3 – prekidač za rasvjetu, dvostruki prekidač za noćne lampice i upravljač za rolete, uz dodatak četvrtog modula – prekidača za uključenje  špura spavaća soba – hodnik – kupaona. Moduli su izuzetno pogodni za kombinirano (grupno) upravljanje rasvjetom.

Slika 5 je istovjetna slici 4, uz dodatak sobnog programibilnog termostata. Mogućnosti kombinacija i namjena modula su ogromne – ovisi o mašti, potrebama i mogućnostima. Naime, kraj kreveta možemo ugraditi i portafonsku jedinicu (da ne ustajemo iz kreveta ako trgovački putnik zvoni pred vratima), modul za upravljanje audio – sustavom, prekidače za prigušenu rasvjetu, tzv. dimere (spavaća soba ne služi samo za spavanje, zar ne?), zatim panik – tipke sustava za zaštitu od provale, dojavljivače nadzornih sustava…

Postoji mogućnost izvedbe završetka instalacione cijevi ili ugradnje razvodne kutije na zid neposredno iznad poda, na mjestu koje će biti sakriveno od pogleda stranicom kreveta. Na skrovito ali pristupačno mjesto na krevetu ugradi se nadgradna kutija sa prekidačkim modulima: fleksibilnim kablom spaja se preko ugrađenog izvoda sa instalacijom sobne rasvjete. Tako možete riješiti upravljanje rasvjetom u spavaćoj sobi iz kreveta, sa prekidačima skrivenim od pogleda  za koje samo vi znate gdje se nalaze.

I za kraj slika 6 – prikaz modula sa istim funkcijama kao i moduli na slici 5, ali izveden za upravljanje scenama u sustavu napredne kućne instalacije (vidi post „Domotronika“).

32132123132

Moduli u spavaćoj sobi 

 

NEPREKIDNO NAPAJANJE 

 

Iako bi ovu temu mogao svrstati u bilo koju kategoriju elektroinstalacija, odlučio sam opisati primjer planiranja i ugradnje djelomičnog sustava neprekidnog napajanja izvedivog u modularnoj tehnici. Naime, znamo što je UPS (Uninterruptible Power Supply), uređaj za neprekidno napajanje na koji spajamo računalo i služi za održavanje rada računala prilikom nestanka električne energije (barem toliko da arhiviramo nespremljene podatke i isključimo računalo).

Postoji nekoliko podjela UPS uređaja. Opisat ću samo najosnovnije. Prema načinu skladištenja električne energije dijele se na uređaje sa integriranim akumulatorima (akumulatorske baterije smještene su u sam uređaj) i na UPS uređaje sa vanjskim akumulatorima (koje se dimenzioniraju prema UPS uređaju i spajaju na uređaj pomoću za to predviđenih spojnica - klema). Također postoje UPS uređaji pogodni samo za napajanje računala, i UPS uređaji sa čistim sinusnim naponom pretvarača kojima se mogu napajati i svi ostali uređaji, a naročito su pogodni za pogon elektromotornih pumpi u sustavima centralnog grijanja.

UPS uređaj se priključuje na napon gradske mreže, a svi uređaji za koje želimo da ostanu pod naponom u slučaju nestanka električne energije priključuju se na UPS uređaj. U slučaju nestanka električne energije ti uređaji i dalje ostaju u funkciji zahvaljujući pretvaraču koji se napaja iz akumulatorske baterije. Duljina trajanja takvog rada ovisi o kapacitetu baterije – akumulatora, i ukupnoj snazi (potrošnji) uređaja priključenih na UPS.

Proizvode se za snage od nekih 200 W naviše, s tim da su za primjer koji ću opisati pogodni UPS uređaji od 1000 W do 2000W.

Zamislimo scenarij: imamo stambeni objekt sa nekoliko prostorija, stubištem i centralnim grijanjem na kruta goriva (što i nije tako bitno, jer se na sustav neprekidnog napajanja može priključiti bilo koji sustav centralnog grijanja, izuzev električnog). U tom objektu imamo nekoliko računala (može se raditi i o poslovnom prostoru, na primjer). Često dolazi do ispada u opskrbi električnom energijom, a svjesni smo veselja kad  se u tom trenu nepovratno izbriše naš cjelojutarnji uradak!

Rješenje za izbjegavanje problema je ugradnja više UPS uređaja, za svako računalo posebno, kao i izvora neprekidnog napajanja za crpku centralnog grijanja. Također, ugrađuju se i svjetiljke za rasvjetu u slučaju nužde…

Problem se može riješiti i ugradnjom jednog središnjeg sustava neprekidnog napajanja za neprekidno napajanje navedenih uređaja. Ovaj sustav, naravno, najbolje je planirati prije adaptacije ili novogradnje, jer zahtjeva nešto opsežnije radove pri izvedbi električne instalacije. Krenimo redom:

U za to pogodnu prostoriju (podrum, kotlovnica) u koju ćemo smjestiti UPS uređaj i akumulatorske baterije ugradimo priključak na gradsku mrežu (slika 1, bijela utičnica). Sa istog mjesta postavimo dio električne instalacije koji će služiti za neprekidno napajanje uređaja (kablovi za utičnice računala, kablovi za rasvjetu u slučaju nužde, kabel za napajanje sistema centralnog grijanja). Priključimo UPS uređaj na napon gradske mreže i na instalaciju za neprekidno napajanje… i to je to! Sustav neprekidnog napajanja spreman je za rad.

Na slici 4 prikazana je uprošćena šema spajanja UPS uređaja. Plavom bojom označen je dio sustava pod naponom gradske mreže, a crvenom bojom označen je sustav neprekidnog napajanja. Preporuka je da izvedete nadstrujnu zaštitu (montažu osigurača) za strujne krugove neprekidnog napajanja kako ne bi došlo do kvara na UPS uređaju u slučaju kratkog spoja (UPS uređaji imaju riješenu zaštitu od kratkog spoja, ali na taj način odvajate strujne krugove kako bi u slučaju kvara na jednome od njih ostali mogli funkcionirati). Na instalaciju neprekidnog napajanja ugrađene su utičnice (crvene utičnice na slici 2 – preporučujem da u sustav neprekidnog napajanja ugradite utičnice drugačije boje od standardnih), rasvjeta za nuždu (slika 3 dolje, što se izvodi ugradnjom modula sa LED osvjetljenjem) i sustav centralnog grijanja. Poželjna je ugradnja prekidača u strujne krugove utičnica i rasvjete za nuždu kako bi se ti strujni krugovi u slučaju dužeg nestanka električne energije mogli isključiti iz sustava neprekidnog napajanja i time omogućiti sporije pražnjenje akumulatora i dulji rad sustava centralnog grijanja.

Na slici 4 ljubičastom sam bojom dodao šemu spajanja kontrole neprekidnog napajanja; u normalnom radu relej RJ je u privučenom stanju i svijetli zelena žaruljica S2 (slika 3, gornji modul). U slučaju nestanka električne energije relej R1 otpušta, gasi se zelena a pali crvena žaruljica. Pošto znamo da je došlo do nestanka električne energije, crvena žaruljica daje nam informaciju o radu UPS uređaja; kad se ugasi, znači da je UPS uređaj prestao s radom. Međutim, kod ponovnog „dolaska“ električne energije crvena žaruljica i dalje svijetli. To nam je znak da je došlo do prekida u opskrbi električnom energijom (recimo u vrijeme kada nismo bili kod kuće). Relej se u osnovno stanje vraća kratkim pritiskom na tipku T1 (slika 3 u sredini).

Postoji i mogućnost selektivnog priključenja čitave električne instalacije na UPS uređaj („selektivno“ u ovom slučaju znači spajanje cjelokupne instalacije izuzev velikih potrošača poput električnih grijalica, električnog štednjaka, perilice za rublje…), a može se ugraditi i sustav neprekidnog napajanja u kombinaciji za generatorom („agregatom“), alternativnim izvorima energije…

Na slici 1, s lijeva nadesno: bijela utičnica - priključak na gradsku mrežu (za priključenje UPS uređaja), zatim kablovska uvodnica za spajanje pretvarača UPS uređaja sa instalacijom za neprekidno napajanje, slijede dva modula sa prekidačem i nadstrujnom zaštitom (automatskim osiguračem) za uključenje – isključenje utičnica i rasvjete za nuždu (vidi sliku 4). U ovom slučaju sam kombinirao prekidač P1 i osigurač izvode se integrirano u jednom modulu (automatski osigurač), isto kao i prekidač P2. S desne strane na slici 1 nalazi se modul rasvjete za nuždu sa LED diodom.

Na slici 2 prikazane su dvije crvene utičnice spojene na instalaciju neprekidnog napajanja. Služe za priključenje npr. računala i monitora. Treća utičnica je spojena na gradsku mrežu. Modul desno istovjetan je modulu rasvjete za nuždu na slici 1.

Na slici 3 prikazani su moduli za kontrolu neprekidnosti napajanja – modul sa kontrolnim žaruljama (gore) i modul – tipkalo (u sredini - vidi ljubičastu šemu  na slici 4, opisano ranije) i modul rasvjete za nuždu. Da vas ne zbuni, grupa modula na slici 3 postavljena je okomito.

Značenje slike 4 opisao sam u tekstu ranije.

Mogućnosti za izvedbu neprekidnog napajanja su mnogobrojne. Dobro razmislite o slučaju u vašem objektu, potrebama za neprekidno napajanje, i raspitajte se kod stručnjaka o modelu i snazi UPS uređaja. Prilikom adaptacije ili novogradnje sustav se vrlo jednostavno ugrađuje, kasnije se može vrlo lako zamijeniti novim, a njegove prednosti i pogodnosti su mnogobrojne!

1231

Moduli i način izvedbe instalacije neprekidnog napajanja 

 

RASVJETA U SLUČAJU NUŽDE 

 

Eto zanimljive izvedbe rasvjete u slučaju nužde (panik – rasvjete). 

213123

Na slici 1 prikazane su tri LED svjetiljke na donjoj strani visećih kuhinjskih elemenata. Na slici 2prikazana je grupa modula (sastoji se od dva prekidača) za uključenje rasvjete. Ništa neobično, rekli bi, ali…

Lijevi prekidač na slici 2 uključuje svjetiljke S1 i S3, dok desni uključuje svjetiljku S2. Napominjem da je kombinacija svjetiljki proizvoljna; može se raditi o bilo kojem mjestu ugradnje svjetiljki (prostoriji),kao i njihovom broju.

Međutim, u slučaju nestanka napona u gradskoj mreži, gase se svjetiljke S1 i S3, dok svjetiljka S2 svijetli i dalje! Istodobno se na desnom prekidaču pali mala crvena signalna lampica, koja je dotad bila ugašena. Kako taj sklop radi?

Na slici 3 lijevo vidi se klasičan spoj rasvjete preko prekidača. O tome ne treba puno govoriti. Rasvjeta u slučaju nužde podijeljena je u tri zone: zona 1 je upravljiva rasvjeta napajana iz uređaja za neprekidno napajanje (UPS). Zona 2 je rasvjeta u slučaju nužde izvedena svjetiljkama za slučaj nužde (panik – lampama), samo što se one uključuju tek kad se isprazne akumulatorske baterije u uređaju za neprekidno napajanje (UPS). Zona 3 su klasične svjetiljke u slučaju nužde – pale se u momentu nestanka napona u gradskoj mreži.

Zona 1 je nama najzanimljivija zona. U normalnim uvjetima svjetiljke (S2) i prekidači (P2) funkcioniraju kao obična rasvjeta. Možemo ih uključivati i isključivati po želji. Međutim, u slučaju nestanka napona u gradskoj mreži rasvjeta zone 1 i dalje funkcionira normalno – napaja se preko pretvarača UPS uređaja iz akumulatorskih baterija. I dalje s njom rukujemo kao i sa ostalom rasvjetom. Jedina razlika je u signalnim svjetiljkama (tinjalicama, „lampicama“) na prekidačima za rasvjetu zone 1 (Ti na slici 3, ili crvena lampica desnog prekidača na slici 2); u trenu nestanka napona otpušta relej R1 i uključuje napajanje iz UPS – a za signalne lampice na prekidačima; na taj način znamo da su prekidači i dalje u funkciji, vidimo ih po mraku, ali znamo i to da se rasvjeta koju uključujemo tim prekidačima napaja isključivo iz sistema neprekidnog napajanja (UPS). Važno je spomenuti da pri odabiru svjetiljki za zonu 1 pripazite na njihovu snagu (potrošnju); najidealnije su LED svjetiljke, no mogu se upotrijebiti i štedne žarulje. Vrijeme rada UPS – a ovisi o ukupnoj potrošnji svih priključenih potrošača.

Zona 2 su klasične svjetiljke u slučaju nužde (panik – lampe) sa vlastitim napajanjem za nuždu (punjivim baterijama). No u ovom slučaju one se uključuju tek kad uređaj za neprekidno napajanje (UPS) prestane s radom zbog ispražnjenog akumulatora. S time smo dobili još nekoliko sati rasvjete u slučaju dugotrajnijeg nestanka električne energije. Za tu vrstu rasvjete pogodni su LED moduli za nuždu, koje možemo izvaditi iz kućišta i koristiti kao ručne svjetiljke! Opaska: svjetiljke u zoni 2 ne predstavljaju opterećenje za UPS uređaj.

Zona 3 su klasične svjetiljke u slučaju nužde spojene na klasičan način; prilikom nestanka električne energije automatski se uključuju, a duljina rada ovisi o kapacitetu punjivih baterija.

Koja je prednost sustava prikazanog na slici 3? Ako u svaku prostoriju ugradimo svjetiljku i prekidač i spojimo ih na napajanje zone 1, u slučaju nestanka električne energije dio rasvjete i dalje će funkcionirati normalno – možemo je proizvoljno uključivati i isključivati tako dugo dok radi UPS uređaj. Zatim, rješenjem sa zonom 2 dobivamo i rasvjetu za slučaj dugotrajnijeg nestanka električne energije; svjetiljke zone 2 ugrađujemo u hodnike, zahod, dnevni boravak, općenito u prostorije u kojima najviše boravimo. Svjetiljke zone 3 pak ugrađujemo samo u hodnike i stubišta, odnosno na mjesta u kojima nemamo riješenu rasvjetu zone 1, a u slučaju mraka kao posljedice nestanka električne energije predstavljaju potencijalnu opasnost od padova i spoticanja (slika 5).

23444445

Evo još jednog zanimljivog načina spajanja rasvjete u slučaju nužde(slika 4); stalna (noćna) rasvjeta spojena na uređaj za neprekidno napajanje (UPS). Naime, ako na pogodna mjesta (u hodnike, prolaze, stubišta – slika 5) ugradimo modularne LED svjetiljke koje se uključuju preko luksomata (svjetlosne sklopke) kad vani padne mrak, zašto ne bi tu rasvjetu iskoristili i kao rasvjetu u slučaju nužde? Napajanje luksomata jednostavno spojimo na UPS uređaj, i stalna noćna rasvjeta i dalje će obavljati svoju zadaću. U slučaju pak nestanka električne energije napajanje rasvjete preuzima pretvarač u UPS uređaju, i one nastavljaju svijetliti; jedini uslov je da je vani pao mrak. Po danu, kad ne svijetli stalna noćna rasvjeta, neće se uključiti niti rasvjeta u slučaju nužde; uključit će se tek u sumrak, prema podešenju na luksomatu. Tako u slučaju dugotrajnog nestanka električne energije nećemo bespotrebno prazniti akumulatorske baterije UPS uređaja. 

 

MODULARNA INSTALACIJA U RADIONI 

 

Zašto u mnogo slučajeva po zidovima raznoraznih radiona vidimo nadžbuknu električnu instalaciju? Odgovora može biti više, no pokušat ću navesti samo neke: zakonski propisi za izvedbu takvog tipa instalacije u specifičnom slučaju, gradnja radioničkog prostora bez namjene, proširenje instalacije…

Osvrnut ću se na drugi razlog – gradnja radioničkog prostora bez namjene. Naime, mnogo objekata namijenjenih za radione grade se kao objekti za najam, ili kao univerzalni radionički objekti bez neke specijalizirane namjene. U tom slučaju izvodi se osnovna električna instalacija poput rasvjete, utičnica, komunikacija… Kad se odredi namjena radioničkog prostora, prije montaže strojeva i opreme izvodi se proširenje električne instalacije prema zahtjevima i potrebama, što je u slučaju nadžbukne instalacije vrlo jednostavno izvedivo! Nadžbukna instalacija je pogodna za radioničke prostore upravo radi jednostavne montaže i jednostavne dogradnje.

Instalacija se sastoji od metalnih ili PVC instalacionih kanala i cijevi, nadžbuknih razvodnih kutija i nadžbuknih prekidača, utičnica i tome slično. Postoji čitav spektar proizvoda namijenjenih toj vrsti instalacije. Elementi nadžbukne instalacije ugrađuju se jednostavnim pričvršćenjem na zid pomoću umetaka (tipla) i vijaka. Napominjem, instalacija u radioni mora biti planirana i izvedena stručno, kako bi izbjegli mogućnost neželjenih i opasnih situacija.

Zašto modularna instalacija? U biti elektroinstalacija za modularne priključke potpuno je jednaka klasičnoj izvedbi nadžbukne elektroinstalacije, samo se umjesto pojedinačnih nadžbuknih utičnica i prekidača ugrađuju nadžbukne kutije za montažu modula. U te se pak kutije ugrađuju moduli prema vlastitim željama i potrebama. Prednosti su: modularnost, raznovrsnost i mogućnost kombiniranja različitih tipova modula, ugradnja priključaka koji ne postoje u klasičnoj izvedbi za nadžbuknu ugradnju, te koncentracija tj. grupiranje – na manjoj površini moguće je ugraditi veću količinu priključaka.

Kutije za ugradnju modula izvode se u mnogo varijanti  sa i bez poklopaca, najčešće sa stupnjem zaštite IP40 i IP55 (označavanje stupnja mehaničke zaštite i zaštite od vode), za ugradnju od jednog do 21 modula (neki modeli omogućuju i ugradnju većeg broja modula), jednostavno se montiraju i jednostavno se zamjenjuju u slučaju oštećenja.

Postoji i čitav niz dodatne opreme namijenjene za ugradnju u modularne kutije, kao što su industrijski priključci, tipke za upravljanje, moduli za signalizaciju…

Na slici sam prikazao nekoliko nadžbuknih kutija za ugradnju modula, kao i izgled kutija sa modulima. Mogućnosti modularnog sistema gotovo su neograničene!

131224

 

 

 

 

____________________________________________________________________________________

 




futurehome @ 11:32 |Isključeno | Komentari: 0
subota, travanj 28, 2012

ŠTO JE DOMOTIKA (DOMOTRONIKA)?
 

 

Domotika ("novi" naziv) ili domotronika ("stara" riječ) je nov i potpuno drugačiji sustav izvedbe i povezivanja instalacionih sustava. Jednostavno rečeno,SVI sustavi instalacija u stambenom objektu (rasvjeta, utičnice, grijanje, klimatizacija, video – nadzor, protuprovalni sustav, video – interfon, audio – sustav, telekomunikacije, pa čak i vodovodne instalacije, ukratko svi električni  i ostali sustavi na koje se mogu ugraditi elektroventili, elektromotori ili senzori…) povezuju se u jedan sustav tvoreći integriranu cjelinu. Iako je sustav relativno nepoznat, upravo je on osnova za izvedbu „inteligentne kuće“.

Sredinom osamdesetih godina (u doba "motronike" i "domotronike"...) radili smo na instalaciji gdje je investitor želio imati nadzor nad svim tada dostupnim sustavima sa jednog mjesta; u tu namjenu smo dijelove instalacije i uređaje ugradili u glomazan upravljački pult koji pak je bio smješten u posebnoj prostoriji, „komandnoj sobi“. Danas upravljačka jedinica koja upravlja svim sustavima u kući tek je nešto veća od prosječnog mobilnog uređaja…

Kako sustav radi? U osnovi radi se o automatizaciji i centralnom nadzoru  svih sustava koji su do sada bili samostalni i nepovezani. Osnova sistema je centralna upravljačka jedinica, na koju su spojeni upravljački moduli (prekidači), izvršni moduli (releji), nadzorni moduli (senzori), moduli za međupovezivanje , napojni moduli…  Centralna upravljačka jedinica može biti jedna ili više njih, a moguće je upravljanje i preko mobilnog uređaja, računala… I da sad izbjegnemo nepotrebno nabrajanje funkcija kompliciranim tehničkim rječnikom, krenimo redom! (Pazite da ne pomiješate upravljačke jedinice i upravljačke module – imaju sličan naziv). Kao primjer će mi poslužiti sustav proizvođača VIMAR .

Zamislite, na primjer, vašu spavaću sobu. Na zidovima su prekidači, ugradili ste one skupe rolete sa elektromotorom, soba ima grijanje, klimatizaciju… Krenete navečer na spavanje, ulazite u sobu, pritisnete na jednu od četiri tipke prekidača kraj ulaznih vrata… i događa se čudo! U tom momentu pali se rasvjeta u sobi, spuštaju se rolete, zatim se uključuje diskretno svjetlo iznad kreveta, audio sustav počinje sa izvedbom vaše omiljene glazbe, uključuje se alarmni sustav, pali se noćna rasvjeta ugrađena u zidove u hodniku … I TO SVE PRITISKOM NA JEDNU TIPKU! Da, da, dobro ste pročitali, pritiskom na jednu tipku! A na samo tom prekidaču imate još, na primjer, tri tipke, koje mogu uključiti ili isključiti bilo što, kako vam je drago…

131231


Da vas ne zamaram tehničkim detaljima kako funkcionira sustav, dovoljno je reći ovo: na zidove se postavljaju upravljački moduli to jest prekidači (tipke - slika 2 prikazuje izgled modula a slika 3 prikazuje izgled ugrađenog modula - prekidača), a kraj trošila (svjetiljke, elektromotora…) izvršni moduli, tj. moduli koji uključuju ili isključuju željeni potrošač. Međutim, oni nisu izravno povezani kablovima pod naponom gradske mreže, već su povezani preko dva obična vodiča (BUS linije - slika 1). Putem BUS linije koja služi za prijenos informacija povezani se svi moduli u jednu cjelinu. Ovaj sistem povezivanja znatno pojednostavljuje ugradnju, jer spajanje modula na BUS liniju vrši se nasumice, nije bitan redoslijed spajanja modula.  Kabel sa naponom gradske mreže postavlja se direktno iz razvodnog ormara na izvršni modul, koji pak može biti ugrađen neposredno uz trošilo (opet jedna prednost – nema više šume kablova oko prekidača, razvodnih kutija…). Pritiskom na tipku vi ustvari ne uključujete trošilo, već dajete naredbu izvršnoj jedinici da učini ono za što je taj prekidač programiran (programiranje funkcija vrši se u centralnoj upravljačkoj jedinici), tj. da pošalje naredbu izvršnom modulu da uključi trošilo. Znam da je za laike i ovo objašnjenje zbunjujuće, ali ne morate se brinuti radi toga; kad jednom ugradite sistem, uvidjet ćete da je sistem vrlo jednostavan za rukovanje, čak puno jednostavniji od klasične instalacije!!!




SCENE I PRILAGOĐENI PROGRAMI

 

Novi pojam vezan uz naprede sustave zove se SCENA! Naime, scena je skup radnji koji želite da se dogodi kad pritisnete određenu tipku! Tako, na primjer, scena može biti jednostavna – ako želite da se pritiskom na prekidač uključi rasvjeta u sobi i hodniku, preko složenijih – na primjer kad netko pozvoni kraj ulaznih vrata da se uključi rasvjeta i stiša glazba u kućnom audio – sustavu, do kombiniranih, gdje je broj kombinacija ograničen samo vašom maštom! Taj sustav doslovno može izvršiti sve ono što možete zamisliti!

Pošto su napredni sustavi zamišljeni radi pojednostavljenja upravljanja sustavima instalacija, scene su pojednostavljeni načini upravljanja elementima instalacija kojima u klasičnim sustavima upravljamo pojedinačno. Zamišljene su za kombinirano upravljanje rasvjetom, elektromotornim pogonom roleta, zavjesa i prozora, upravljanje sustavom grijanja i hlađenja, audio – sustavom, protuprovalnim sustavom i sl. Srž upravljanja pomoću scena je mogućnost kombinacije višestrukih uključenja ili isključena pritiskom na samo jednu tipku. Najčešće scene su „ulazna“ i „izlazna“ scena. Naime, većina potrebe za upravljanjem instalacijama javlja se prilikom ulaska ili izlaska iz prostorije. Ulazna scena (prva tipka) može biti uključenje rasvjete, spuštanje elektromotornih roleta i pojačanje nivoa grijanja ili klimatizacije. Druga tipka može biti „izlazna“ scena – gašenje svjetla, spuštanje roleta (ako nisu spuštene), smanjenje intenziteta grijanja… Upotrebom  modula i scena možemo postići gotovo neograničen broj mogućih kombinacija. Stoga je prije ugradnje poželjno izraditi kvalitetan scenarij – skup željenih radnji pojedinih scena. Zatražite iskustvene savjete i pomoć stručnjaka!

Prilagođeni programi su programi kojima određujemo samostalan rad pojedinih elemenata. Tako je moguće postaviti programe za izvršenje radnji i funkcija u određeno vrijeme (npr. jutarnje isključenje protuprovalnog sustava, gašenje noćne rasvjete, podizanje roleta, uključenje audio – sustava, uključenje zalijevanja…).  Operacije suprotne od jutarnjih mogu se programirati za automatsko izvršavanje uvečer. Također, moguće je programirati funkcije sustava pri ostvarenju nekog od zadanih uslova (npr. spuštanje roleta i zatvaranje prozora u slučaju kiše, zatvaranje vodovodne instalacije, isključenje pojedinih strujnih krugova i oglašavanje alarma u slučaju puknuća vodovodne cijevi…).

Iz opisanog zaključujemo da se u naprednom sustavu upravljanje instalacijama svodi na optimalni minimum, dok se pomoću prilagođenih programa naš dom pretvara u sredinu u kojoj napredni sustav samostalno obavlja većinu funkcija kako bi nam osigurao komforan i opušten stil života.

13123

Primjeri funkcija modula:

1 Uključenje / isključenje glavne rasvjete

2 Scena: uključenje rasvjete, spuštanje roleta, pojačanje nivoa grijanja / scena: isključenje rasvjete, smanjenje nivoa grijanja

3 Uključenje / isključenje glavne rasvjete

4 Podizanje roleta / spuštanje roleta

5 Scena: uključenje rasvjete, spuštanje roleta, pojačanje nivoa grijanja, uključenje audio - sustava / scena: isključenje rasvjete, smanjenje nivoa grijanja, isključenje audio – sustava, uključenje rasvjete na hodniku

6  Uključenje / isključenje rasvjete u hodniku

7 Scena: uključenje rasvjete u hodniku, na stubištu i u hodniku na prvom katu / scena: isključenje rasvjete u hodnicima i na stubištu

8 Scena: uključenje rasvjete u hodniku, ispred ulaznih vrata, na nogostupu i ispred garaže / scena: isključenje rasvjete u hodniku, ispred ulaznih vrata, na nogostupu i ispred garaže

 

PREDNOSTI NAPREDNOG SUSTAVA

 

Najznačajnija prednost napredne kućne automatizacije je međuovisnost i povezanost različitih sustava. Osnovna značajka sustava automatizacije je velika fleksibilnost, jednostavno rukovanje i mogućnost jednostavne promjene u funkcijama nekog sustava bez ikakvih fizičkih preinaka. Na primjer, ako želite da jedan prekidač više ne uključuje rasvjetu u sobi, već želite da uključuje rasvjetu na hodniku, dovoljno je samo rekonfigurirati („preprogramirati“) funkciju tog prekidača u centralnoj upravljačkoj jedinici, i nova funkcija prekidača je istog trena dostupna, i to bez ikakvog fizičkog prespajanja vodiča, demontaže ili zamjene prekidača, otvaranja poklopaca razvodnih kutija itd. U krajnjoj liniji, dotični prekidač možete rekonfigurirati i za bilo koju drugu funkciju, npr. kao tipku za promjenu glasnoće zvučnog sustava, podizanje roleta, otvaranje vrata…

Možda ne upada u oko na prvi pogled, ali uz pojednostavljenje upravljanja elementima sustava  bit kućne automatizacije je mogućnost automatskog upravljanja grijanjem, klimatizacijom, ventilacijom i ostalim sustavima kao i njihovo povezivanje kroz centralno upravljanje i razmjenu informacija. Tako, na primjer, jednom podešen sustav centralnog grijanja i klimatizacije ne zahtjeva upravljanje; informacije potrebne za funkcioniranje dobiva putem senzora, parametre za rad iz centralne jedinice a informacije o načinu rada može primati iz scena. Napominjem da postoji mogućnost automatskog načina rada svih kućnih instalacijskih sustava!

1231


Osnova kućne automatizacije je centralna upravljačka jedinica (može biti jedna ili više njih). Izvodi se kao modularni uređaj sa ekranom i krajnje pojednostavljenim i razumljivim funkcijama i služi za upravljanje i nadzor nad cjelokupnim sustavom. Važno je spomenuti da i svaki podsustav može imati svoju upravljačku jedinicu.

1321231


Sustav kućne automatizacije može se sastojati od mnogo zona (podsustava), gdje na primjer svaka prostorija može biti jedna zona (podsustav). protuprovalni sustav, kućni audio sustav, sustav grijanja i klimatizacije… su sustavi djeljivi na zone, a povezani su u jednu funkcionalnu cjelinu preko centralne upravljačke jedinice. Broj sustava i zona kojima može upravljati upravljačka jedinica je praktički neograničen (iako ima ograničenja, ona su daleko iznad naših potreba).  U nastavku navodim osnovnu podjelu sustava kućne automatizacije:

SUSTAV KUĆNE AUTOMATIZACIJE 

-          Sustav upravljanja automatizacijom 

-          Sustav rasvjete i upravljanja priključcima 

-          Sustav kontrole utroška električne energije 

-          Protuprovalni sustav 

-          Sustav tehničke zaštite 

-          Zvučni (audio) sustav i multimedija 

-          Video i nadzorni sustav 

-          Video sustav za kontrolu ulaza 

-          Sustav za kontrolu pristupa

-          Sustav komunikacije i upravljanja sustavom

-          Sustav upravljanja klimatizacijom i grijanjem

-          Sustav upravljanja ventilacijom

-          Sustav rezervnog napajanja…

Zaključak: prednosti opisanog sustava su (uz fleksibilnost i mogućnost kontrole i upravljanja svim sustavima s jednog mjesta) automatizacija - mogućnost djelomične ili potpune automatizacije (tj. programiranog načina rada) pojedinih sustava, jednostavno upravljanje, zatim kontrola potrošnje električne energije, a i sam sustav kao takav ostvaruje uštedu u potrošnji. Nedostaci pak su, nažalost, neupućenost, zatim cijena koja je znatno viša od klasične instalacije, uz to tu je i vrlo zahtjevno i detaljno projektiranje i na kraju mali broj stručnog osoblja koji rade na ovim sustavima. Jer, nemojte zaboraviti, mi smo zemlja u kojoj „svi znaju sve“, a sistemi kućne automatizacije ne mogu se naučiti preko kataloga i uputa za rukovanje…

Sve u svemu, kad zbrojimo prednosti i riješimo se nedostataka, domotronika je grana budućnosti, grana koja će polako ali sigurno ući i u naše domove!

134

Uprošćen prikaz  sistema kućne automatizacije:

1. centralna upravljačka jedinica;

2. kontrolna jedinica (senzor);

3. upravljački moduli;

4. upravljačka jedinica 

5. izvršne jedinice.

 

UPRAVLJANJE I AUTOMATIZACIJA

 

Nakon uvoda u kojem sam vas na što jednostavniji način pokušao uvesti u svijet naprednih kućnih instalacija, moram malo stati na loptu. Zašto?

Naime, domotronika je sustav koji može funkcionirati kako god zamislimo i u kojemu gotovo ništa nije nemoguće! Ali, to je sustav radi kojeg treba promijeniti dosadašnje ustaljene navike; ako ugradimo sustav samo radi izgleda i osakaćene automatizacije centralnog grijanja a da pri tom sustav operativno prilagodimo klasičnom upravljanju, nismo učinili ništa! Ugradili smo preskup sustav i ugradnjom dobili vrlo, vrlo malo.

Da bi djelovanje sustava bilo jasnije, moramo ga podijeliti na dva načina rada: upravljanje i automatizaciju. Upravljanje je skup svih radnji kojima upravljamo djelovanjem pojedinih elemenata, podsustava ili sustava u cjelini. Upravljanje možemo podijeliti na programiranje rada sustava i ručno upravljanje funkcijama (elementima) sustava.

Programiranje i uhodavanje sustava ne treba nas brinuti; to vrše stručne osobe prilikom i nakon montaže. Naša je briga da izrazimo svoje želje i prihvatimo savjete stručnjaka u vezi operacija koje vršimo prilikom upravljanja sustavom. Ručno upravljanje (manipulacija) su naredbe koje putem upravljačkih modula dajemo centralnoj upravljačkoj jedinici kako bi izvršila željenu radnju. Zbog mogućnosti kreiranja scena upravljanje sustavom biti će puno jednostavnije nego kod klasičnih instalacija. Naime, upotrebom scene jednim pritiskom na tipku može se istodobno izvršiti više operacija.

S druge strane, automatizacija sustava upravlja dijelovima sustava kojima smo kod klasičnih instalacija upravljali sami („ručno“). Tako npr. sustavi centralnog grijanja, klimatizacije i ventilacije mogu biti u potpunosti autonomni, tj. funkcionirati bez potrebe za ručnim upravljanjem. Radi toga je prije ugradnje potrebno razmotriti naše želje i navike kao i mogućnosti sustava, odabrati i ugraditi nadzorne elemente (senzore, termostate), odabrati tip automatizacije, međuovisnosti i prioritete i na koncu prema listi prioriteta i međuovisnosti izvršiti programiranje i precizno ugađanje sustava; u tom slučaju potreba za našim posezanjem u rad sustava svodi se na minimum.

Također se može izvršiti hibridizacija upravljanja sustavima (pojednostavljenje upravljanjem više sustava jednom operacijom); tako se npr. uključenjem protuprovalnog sustava istodobno uključuje i protupožarni sustav, zatim sustav grijanja prima informaciju o našoj odsutnosti i prilagođava sustav za štedni način rada i slično.

Automatizacija je vrlo kompliciran način upravljanja procesima u sustavima; za izvedbu kvalitetne šeme međuovisnosti, prioriteta, uslovnosti, logičkih funkcija i upravljanja pri pripremi projekta potrebno je angažirati stručnjaka iz područja automatike; procesi automatskog upravljanja iznimno su zahtjevni kako za projektiranje tako i za izvedbu (odabirom i povezivanjem elemenata i programiranjem rada sustava). Najidealnija četvorka za pripremu automatizacije su projektant koji razumije rad sustava, zatim elektroinstalater, energetičar i automatičar uz uvjet da jedan od njih može izvršiti programiranje i uhodavanje sustava. U suprotnom se javlja potreba i za angažmanom informatičara (za industrijske procese).

Budimo realni: napredni sustavi automatizacije iznimno su skupi i komplicirani za projektiranje! Potreban je angažman stručnjaka koji će vam moći objasniti rad sustava, i uzimajući u obzir vaše sugestije ugraditi sustav i kvalitetno ga uhodati. Jer, čemu ugradnja sustava automatizacije ako ćete i dalje svakodnevno upravljati centralnim grijanjem okrećući regulator termostata…




RASVJETA




 12344443

Prikaz klasične i napredne instalacije.

Slika 1 – uprošćen prikaz klasične instalacije – rasvjeta se uključuje pritiskom na prekidač.

Slika 2 – uprošćen prikaz napredne instalacije – pritiskom na upravljački modul (tipku) 1 daje se informacija putem BUS linije centralnoj upravljačkoj jedinici 2, koja pak  prosljeđuje informaciju putem BUS linije izvršnom modulu (releju) 3 za uključenje rasvjete.

Sustav rasvjete je osnovni sistem u domotronici. Da vas ne zbuni donja slika sa prikazom grupâ modula – nije tako jednostavno kako izgleda. Prikazao sam samo upravljačke module, bez izvršnih modula i šeme spajanja, jer smatram  da je to u ovom momentu nepotrebno. Pokušavam samo objasniti osnove i princip rada sustava, i to najjednostavnijim, laičkim rječnikom.

2132


Sistem se sastoji od tri grupe upravljačkih modula; grupa 1 kod ulaznih vrata, grupa 2 negdje na prigodnom mjestu iznad kreveta ili sjedeće garniture, i grupa 3 kraj prozora. Grupa 1 sastoji se od tri upravljačka modula sa po dvije tipke svaki (gore i dolje). Napominjem da se ne radi o prekidačima iako liče na prekidače i imaju sličnu funkciju, već o tipkalima koji se nakon otpuštanja pritiska vraćaju u osnovni položaj; njihova funkcija nije određena kod ugradnje, već se određuje na centralnoj upravljačkoj jedinici. Funkcije modula, s lijeva nadesno: modul za podizanje – spuštanje roleta, zatim modul za uključenje – isključenje glavne rasvjete i na kraju modul sa dvije tipke za scene. Na primjer pritiskom na gornju tipku pale se svjetla i spuštaju rolete istodobno, a pritiskom na donju tipku gase se svjetla i istodobno podižu rolete na oba prozora. Odabir funkcija pojedinih tipki i scena možete podesiti kako vam drago!

Grupa modula 2 smješta se negdje iznad kreveta ili sjedeće garniture. Sastoji se od centralne upravljačke jedinice u kojoj se podešavaju funkcije sustava, slijedi modul za upravljanje roletama, zatim modul za uključenje – isključenje glavne rasvjete, do njega je modul za uključenje – isključenje rasvjete iznad kreveta, sa regulacijom (dimer), i na kraju modul sa dvije tipke za scene. Te scene mogu biti isti kao i u grupi modula 1, a mogu biti i potpuno različiti…

Grupa modula 3 sastoji se od dva upravljačka modula za rolete, po jedan modul za svaku roletu, kako bi mogli odvojeno upravljati roletama. Slijedi modul za glavnu rasvjetu i na kraju modul za scenu, koji u ovom slučaju može biti paljenje vanjske rasvjete, rasvjete na balkonu, uključenje navodnjavanja u vrtu…

Prikazani su samo moduli za kontrolu rasvjete i roleta na elektromotorni pogon. U scenarije se mogu dodati sve ostale funkcije, kao što su upravljanje utičnicama, grijanje, klimatizacija, rasvjeta ostalih dijelova objekta, uključenje ili isključenje vanjskih uređaja spojenih preko utičnica…

Iz navedenog vidimo da je upravljanje rasvjetom zamišljeno na potpuno drugačiji način od onog na koji smo navikli do sada. Istina, i dalje je prisutna mogućnost individualne regulacije rasvjete, no bit automatizacije je povezivanje rasvjete u sustav ostalih instalacija i pojednostavnjenje rukovanja. Naime, rasvjeta prostorije može biti izvdena sa grupnim uključenjem i pojedinačnim isključenjem ili obratno. Nadalje uključenje rasvjete može biti uvjetovano drugačijim parametrima u odnosu na klasičnu (npr. gašenje rasvjete u slučaju uključenja nekih uređaja, selektivno uključenje rasvjete u ovisnosti o vanjskoj rasvjeti i stanju u sustavu, uključenje rasvjete uvjetovano veličinom potrošnje energije i slično).

Da bi kreirali optimalnu scenu moramo sagledati naše navike, potrebe i dosadašnji način upravljanja instalacijom za svaku prostoriju posebno, kao i generalno za čitav sustav. Na taj način možemo eliminirati višestruke operacije koje pomoću scene svodimo na jednu. Moramo imati na umu da scena ne mora biti ograničena na samo jednu prostoriju ili samo jedan dio stambenog objekta; u scenu za upravljanje rasvjetom možemo bez problema uključiti bilo koju upravljivu funkciju bilo koje prostorije u bilo kojem sustavu! 

Moj savjet je da tipkala prekidačkih modula iskoristite za upravljanje scenama, uz tek pokoju individualnu operaciju glavnih dijelova sustava (npr. uključenje glavne rasvjete). Individualno upravljanje elementima sustava idealno se može vršiti daljinskim upravljanjem.

Iako u ovom poglavlju govorimo samo o rasvjeti i elektromotornim roletama, bitno je spomenuti da sustav rasvjete ne smijemo shvaćati kao strogo zaseban sustav; zbog mogućnosti koje nam pružaju scene na rasvjetu moramo gledati kao dio cjelovitog sustava, i prilikom projektiranja pokušati iz sustava izvući maksimum.

123123

Upravljanje rasvjetom, elektromotornim roletama i grijanjem

  1. Upravljanje rasvjetom, scena
  2. Upravljanje rasvjetom, upravljanje elektromotornim roletama
  3. Upravljanje rasvjetom i scenama
  4. Upravljačka jedinica sa termostatom
  5. Napojna jedinica
  6. Upravljač elektromotornih roleta
  7. Upravljač za rasvjetu
  8. Upravljač pumpe za centralno grijanje
 

ZVUČNI (AUDIO) SUSTAV

 

Kad pričamo o audio – sustavu prvo što nam pada na pamet su linije sa zvučnicima, CD i MP3 playeri, pojačala, fm prijemnici… No, u naprednim kućnim sustavima zvučni sustav dobiva sasvim novu dimenziju, potpuno drugačiji oblik od onih na koje smo navikli.

Naime, kućni audio sustav izvodi se modularno, i povezuje se sa ostalim sistemima napredne kućne instalacije. Razlika od klasičnih sistema je u tome što se sustav može ugraditi u sve prostorije, ima do 4 različita izvora koji rade istodobno i mogu se pojedinačno emitirati u jednoj ili više prostorija prema želji, može služiti za komunikaciju a postoji mogućnost integracije sa ostalim sustavima.

Sustav je zasnovan kao podjela na zone. Svaka zona, kojih može biti do 30, samostalan je podsustav u kojem neovisno o drugim zonama vršite regulaciju glasnoće, odabir jednog od četiri izvora, promjenu pjesme koja se emitira… Svaka zona može se neovisno spojiti na sustav automatizacije i uključiti u scene. Tako npr. možete zonu iskoristiti kao alarm – budilicu, na način da se glazba uključi u određeno vrijeme (i usput uključiti svjetlo u kupaoni, podići rolete…).

Savjet: svaku prostoriju u objektu u kojoj boravite kreirajte kao jednu zasebnu audio - zonu. U svaku zonu ugradite upravljački modul i zvučnike, te upravljanje audio zonom uvrstite u scene. Najjednostavnija opcija za uvrštenje u scenu je npr. isključenje audio zone prilikom gašenja rasvjete u prostoriji - scena za napuštanje prostorije.

1234

Uopćeno, sustav možemo podijeliti u nekoliko kategorija. Prva kategorija su izvori zvuka: moduli sa dva RCA audio-ulaza, modularni FM tuner – radio prijemnik, zatim stanica za priključenje iPoda ili iPhonea, te mikrofonski moduli za selektivne ili opće pozive. Druga kategorija su moduli za prijem zvuka u svakoj zoni i njegov prijenos prema pojačalu ili upravljačkim modulima. Treća kategorija su upravljački moduli, kojima vršimo regulaciju glasnoće, uključenje zone… Naredna kategorija su zvučnici, koji mogu biti modularni ili za vanjsku ugradnju, i na kraju moduli za kontrolu i napajanje, te pojačala. Upravljanje sistemom moguće je i preko centralne upravljačke jedinice, ili lokalnih upravljačkih jedinica.

Teško je u nekoliko riječi opisati tako opširan sustav. Mogućnost modularne izvedbe daje nam neograničen broj kombinacija za povezivanje sistema, a višestruka mogućnost upravljanja po zonama i centralnog upravljanja čini taj sistem, iako u osnovi vrlo jednostavan, specifičan za svaki stambeni objekt. Projektiranje ovog sustava, za razliku od ostalih, iznimno je jednostavno, kao i ugradnja jer se moduli povezuju preko BUS linije. Slijedi prikaz jedne od mnogobrojnih mogućnosti izvedbe audio - sustava.

123123

Izvedba audio sustava

  1. Modul za razdvajanje zvučnog sustava
  2. FM tuner
  3. Docking station za iPod / iPhone
  4. RCA ulaz
  5. Upravljanje sustavom – uključenje, glasnoća, promjena; pojačalo 2x1 W
  6. Upravljanje sustavom – uključenje, glasnoća, promjena; pojačalo 2x1 W
  7. Interkom
  8. Pojačalo 2x10 W
  9. Zvučnik 3 W
  10. Zvučnik 10 W
 

PROTUPROVALNI SUSTAV

 

U užem smislu tog naziva zamišljamo klasični alarm sa senzorima i dojavljivačem – sirenom. U naprednim instalacijama protuprovalni sustav je sustav zaštite sa znatno većim brojem funkcija za ostvarenje zaštite čitavog objekta i prostora oko njega. Uz to ovaj sustav služi i kao sustav zaštite (tehnički alarm), koji se povezuje na detektore za otkrivanje plina, detektore za otkrivanje poplave (slika 6) i slično.

Jedna od prednosti ovog protuprovalnog sustava je što se može podijeliti na zone. Objekt koji nadziremo može se razdijeliti na do 30 zona kontrole, koju možemo, prema potrebi, svaku za sebe uključiti ili isključiti. Tako, na primjer, kad boravimo u stambenom objektu, možemo uključiti samo protuprovalni alarm na terasi, hodniku i u podrumu… Kad pak izlazimo iz kuće možemo uključiti protuprovalni sustav u čitavom objektu. Također, možemo generalno uključivati – isključivati sustav na centralnoj upravljačkoj jedinici, zatim pojedinačno u svakoj zoni, kao i preko daljinskog upravljača ili mobilnog telefona, a svaka zona može se uvrstiti i u scene.

Savjet: protupoplavni sustav kreirajte kao zasebnu zonu za kuhinju i zasebnu zonu za kupaonu. Na taj način možete upravljati protuprovalnim zonama ostavljajući protupoplavne zone da funkcioniraju neometano. Protupožarni sustav izvedite kao odvojen podsustav sa vlastitim napajanjem i senzorima; centralnoj upravljačkoj jedinici omogućite informaciju o stanju protupožarnog sustava radi uzbunjivanja radnji zaštite u slučaju požarne opasnosti.

Osnova protuprovalnog sustava je upravljačka jedinica (slika 1) za protuprovalni sustav, koja upravlja radom cijelog sustava te omogućuje konfiguraciju i dijagnostiku sistema. Spaja se na centralnu upravljačku jedinicu, a sa ostalim elementima povezana je BUS linijom. Za upravljanje sustavom služe modularne tipkovnice (slika 2), aktivatori (slika 3) - čitači transponerskih ključeva (ključeva za radiofrekvencijsku identifikaciju) i transponderskih kartica (slika 5) te daljinski upravljači (slika 11). Sistem može biti opremljen sa 28 transponderskih ključeva ili kartica.

Protuprovalni sustav povezuje se preko modula na magnetske ili elektromehaničke kontakte za zaštitu vrata, roleta i prozora (slika 5), zatim na udarne senzore za zaštitu staklenih površina, mikrovalne ili infracrvene senzore koji otkrivaju promjene u prostoru (slika 7) i infracrvene zaštitne šinje. Povezivanje se može izvesti preko BUS linije ili bežično (slika 12). Zanimljive su infracrvene zaštitne šinje (lijevo i desno na slici), koje se montiraju jedna nasuprot druge na dovratnike, prolaze, hodnike… Izrađuju se u duljinama od 56 cm do 200 cm, i mogu se postaviti unutar ili izvan objekta na udaljenosti 15 odnosno 10 metara. Prednost im je što čine neprohodan zaštićeni pojas između njih po čitavoj svojoj duljini.

Za informaciju o aktivaciji sustava služe sirene koje mogu biti za unutarnju (slika 8) ili vanjsku ugradnju (slika 9). Sustav je neovisan o vanjskom napajanju jer ima vlastito pomoćno napajanje preko akumulatorskih baterija.

Sustav se povezuje na pozivnik, modul koji u slučaju aktiviranja alarma automatski poziva do 8 telefonskih brojeva (slika 10), ili GSM pozivnik koji služi za dojavu alarma ili upravljanje sustavom putem mobilne mreže.

Opisao sam glavne značajke protuprovalnog sustava. Najvažnija osobina je njegova jednostavna ugradnja zbog jednostavnog nasumičnog povezivanja preko BUS linije. Zbog modularnosti možemo zaštititi sve prostorije u i oko objekta različitim tipovima senzora. No zbog te svestranosti potrebno je vrlo precizno projektiranje radi mnogobrojnih elemenata koji sačinjavaju ovaj sustav.

2314

Elementi protuprovalnog sustava

 

KONTROLA OPTEREĆENJA

 

Modul za kontrolu opterećenja  služi za kontrolu opterećenja i sprječavanje preopterećenja.

Modul se ugrađuje u razvodni ormarić i spaja preko mjernog (strujnog) transformatora na energetski vod koji želimo kontrolirati (bez ulaska u sistem napajanja, jer je takav spoj bezkontaktan). Princip rada je jednostavan. Modul se spaja preko BUS linije na centralnu upravljačku jedinicu. Preko mjernog transformatora prima informaciju o trenutnoj potrošnji, i u slučaju preopterećenja može se konfigurirati isključenje od jednog do osam priključaka u instalaciji, kako bi se spriječilo isključenje napajanja električne instalacije zbog aktivacije limitatora. Za isključenje strujnih krugova služe moduli – releji (aktuatori), na koje su priključene npr. utičnice većih potrošača, a informaciju o isključenju istih dobivaju preko BUS linije od centralne upravljačke jedinice.

Iako se ovaj sustav sastoji od samo jednog modula i mjernog transformatora (mala „kockica“ 4x4x2 cm, da ne bi pomislili da se radi o nekoj ogromnoj spravi), izuzetno je bitan element sustava, stoga sam mu dodijelio čitavo poglavlje. Napominjem da se mjerni transformator ugrađuje u sustav uz prisustvo nadležnog predstavnika distributera električne energije.

 

VIDEO SUSTAV ZA KONTROLU ULAZA (PORTAFON)

 

Portafon, interfon… popularni su sustavi za kontrolu ulaza u stambeni ili poslovni objekt. Pomoću ugrađenog video – sustava vidimo tko se nalazi pred vratima, a pomoću audio – sustava možemo komunicirati s tom osobom. Također možemo i otvoriti vrata opremljena elektromagnetnom bravom.

Osnovne komponente portafonskog video sustava su kontrolna jedinica sa monitorom (kojih može biti više, u više prostorija), zatim jedinice koje se ugrađuju kraj ulaznih vrata, dodatnih tipkala za zvono ili interfonskih jedinica, osvjetljenja ulaznih vrata i stubišta (hodnika), sistema otvaranja vrata, zvona, dodatnih komunikacijskih jedinica, nadzornih kamera i modula za povezivanje sa ostalim sustavima kućne automatizacije u integriranu cjelinu.

Prednost sustava je u dvožilnom (BUS) povezivanju modula, bez upotrebe koaksijalnih kablova i sl. Postoji mnogo načina izvedbe portafonskog sustava, od jedne vanjske jedinice i nekoliko unutarnjih pa sve do 15 vanjskih i 200 unutarnjih jedinica!

Princip rada sustava je jednostavan, identičan standardnim portafonskim sustavima, osim što u slučaju kućne automatizacije postoji mnoštvo novih dodatnih  mogućnosti. Kraj  ulaznih vrata ugrađuje se pozivni panel - jedinica opremljena kamerom u boji, mikrofonom, zvučnikom i tipkom za zvono. Unutarnje jedinice su upravljačke jedinice sa ekranom i interfonske jedinice sa mikrofonom. Na sistem se mogu povezati i dodatne video – kamere (na primjer za kontrolu prostorija, nadzor male djece…) i dodatni sistemi za javljanje i otvaranje vrata, rasvjeta okućnice, stubišta, hodnika, kontrole itd. Postoji mogućnost i unutarnje komunikacije između jedinica sustava.

Neću puno pisati o ovom sustavu, iako bi se o njemu moglo pisati najviše; preporuka su sugestije i precizno planiranje sustava od strane stručne osobe sa iskustvom!

231233

Elementi portafonskog sustava

 

GRIJANJE, KLIMATIZACIJA I VENTILACIJA

 

Sustavi grijanja, klimatizacije i ventilacije mogu se ugraditi kao neovisni sustavi sa zajedničkim upravljanjem putem centralne jedinice, a mogu se integrirati u jedan sustav (grijanje i klimatizacija putem ventilacije). To su sustavi koji mogu raditi potpuno automatski; jedina informacija koju zahtijevaju je naša prisutnost ili odsutnost, kako bi mogli prilagoditi režim rada našem boravku u prostoriji ili objektu. Proces upravljanja sustavima (uključenje, prisutnost) može se uvrstiti u scene. Područje grijanja – hlađenja može se podijeliti na nekoliko neovisno upravljanih zona. Princip automatskog rada sustava grijanja, klimatizacije i ventilacije opisan je pod naslovom „Integracija; centralno upravljanje“.




OSTALI SUSTAVI

 

Video nadzor, CCTV – TV sustav zatvorenog kruga je integrirani sustav za video i audio nadzor. Sustav se sastoji od CCTV modula na koji se može spojiti do 9 kamera, a povezuje se sa ostalim sustavima. Služi za video i audio – nadzor (potrebna je pažnja za zadovoljavanjem zakonskih uvjeta o privatnosti) putem unutarnjih i vanjskih kamera i mikrofona, uz mogućnost snimanja (pohrane) i spajanja na kućni multimedijalni sustav.

Rasvjeta za nuždu – izvodi se pomoću modularnih LED svjetiljki za osvjetljenje u slučaju nužde – nestanka električne energije prvenstveno hodnika, stepeništa i prolaza, kao i ostalih prostorija. Sistem ima vlastito napajanje iz akumulatorskih baterija, i kontrolira se preko centralne upravljačke jedinice.

Kontrola pristupa – o tome sistemu sam već rekao poneku riječ; služi za siguran i fleksibilan pristup krugovima za upravljanje sistemom pomoću transponderskih (radiofrekventnih) ključeva i kartica. Uz to služi i kao sustav za pristup prostorijama pomoću pametnih (smart) kartica koje mogu biti programirane za više načina rada (trajne, privremene, s ograničenim pristupom…).

Komunikacija – upravljanje preko Windows Media Centra. Sistem kućne automatizacije može se priključiti na računalo pomoću modula  i upravljati svim sustavima putem aplikacija za Windows Media Centar. Također postoje aplikacije za upravljanje sustavima pomoću mobilnog telefona. Software se isporučuje sa modulom za spajanje računala na BUS liniju.

 

MODULI ZA UGRADNJU U RAZVODNE ORMARE, OSTALI UREĐAJI I PRIBOR

 

1342

Pod ostali pribor spada instalacioni materijal (iako bi ga mogli uvrstiti u osnovni pribor) kao što su ugradbene razvodne kutije, instalacione cijevi, kablovi za visoki napon… Postoji više vrsta instalacionog materijala: za ugradnju pod zid, za ugradnju na zid, ugradnju na otvorenom i u vlažne prostorije… Odabir tog materijala ovisi o mjestu i načinu ugradnje, i sličan je običnom instalacionom materijalu, pa nećemo o njemu puno pričati. Spomenuo bih samo dvožilni kabel namijenjen za BUS linije, kao i spojni pribor za njega (spojnice itd. - slika 2).

Ne smijemo smetnuti s uma da je velik dio instalacije kućne automatizacije sakriven od pogleda nakon ugradnje. Na vidljivo mjesto ugrađuju se upravljačke jedinice, tipkala, senzori, zvučnici i rasvjeta, dok sve ostalo može biti neprimjetno. Značajan dio tog sakrivenog dijela sustava imaju moduli koji se ugrađuju u razvodne ormariće (slika 1), i nisu baš malobrojni: napojne jedinice i ispravljači, kontrolni i upravljački moduli, moduli za povezivanje različitih sustava, video – moduli (slika 5), releji…  Zatim, tu su i baterije i uređaji za pomoćno napajanje (slika 3), sistemi za specifičnu montažu modula (slika 6), elektromagnetni i mehanički kontakti (slika 4), senzori… U ponudi je i široka paleta različitih programa za kontrolu i upravljanje sustavom (slika 7).

 

PROJEKTIRANJE I UGRADNJA SUSTAVA

 

Projektiranje sustava vrlo je zahtjevno i mora biti izvedeno promišljeno i precizno. Naime, kao što ste vidjeli sustav se sastoji od mnogobrojnih modula i uređaja, kao i funkcija koje moramo detaljno predvidjeti. Sam način ugradnje instalacije nije kompliciran, kabliranje je jednostavno, ali problem predstavlja brojnost i raznovrsnost modula.

Naime, za većinu ljudi ovaj način izvođenja instalacije predstavlja novost. Ne radi se više o klasičnoj instalaciji, već o objedinjenju elektrotehnike, elektronike, automatike i informatike. Potreban je širok spektar znanja da bi se savladalo funkcioniranje sistema i da bi se moglo izvršiti kvalitetno projektiranje. Jer, ne radi se samo o tehničkom znanju o funkcioniranju sistema, potrebno ga je objediniti sa iskustvenim znanjem, upravo radi predviđanja funkcija koje nisu navedene u tehničkoj dokumentaciji, ili ih se jednostavno ne sjetimo prilikom projektiranja. Tako, na primjer, nigdje nisam našao savjet o spajanju ventilatora u zahodu na sustav rasvjete; u naprednom sustavu izvedba je vrlo jednostavna odabirom scene za uključivanje ventilatora u trajanju 10 – ak minuta nakon što u zahodu ugasimo svjetlo. Samo jedan minoran primjer, ali bi nam mogao pasti na pamet već kad bude instalacija dovršena…

Sustav je pogodniji za novogradnju nego za adaptaciju, jer prilikom adaptacije relativno malo postojeće instalacije možemo efikasno iskoristiti za prenamjenu u napredni sustav. Osim razvodnog ormara i kućnog priključnog ormarića, možemo iskoristiti eventualno dio ožičenja za napajanje utičnica i rasvjetnih tijela. Savjetujem da prilikom adaptacije ugradite potpuno novu instalaciju.

Ugradnja sustava je, za razliku od klasične instalacije, vrlo jednostavna. Napominjem da se instalacija sastoji od dva dijela: energetskog (napojnog ili visokonaponskog) dijela i upravljačko – kontrolnog (niskonaponskog) dijela zvanog BUS linija. Kod izvedbe instalacije za BUS liniju potrebno je ugraditi ugradbene kutije u zid i spojiti ih „iz jedne u drugu“, tj. međusobno povezati samo jednom instalacionom cijevi kroz koju će se provesti dvožilni BUS vodič. Podsjećam da se moduli mogu spajati na BUS liniju bez nekog određenog reda; dovoljno ih je tek nasumce povezati na BUS liniju. S druge strane pak izvršni moduli (aktuatori, releji) koji izvršavaju naredbe sa upravljačke jedinice i uključuju – isključuju potrošače mogu se postaviti bliže potrošačima i spojiti na BUS liniju i visokonaponsku mrežu. Time smanjujemo ugradnju visokonaponskih kablova u objektu.

213123132123

 

 

 

_____________________________________________________________________________

 

 

futurehome @ 11:35 |Isključeno | Komentari: 0
 

DALJINSKO UPRAVLJANJE

 

Iako se daljinsko upravljanje putem IC daljinskog upravljača može izvesti i u klasičnom i u naprednom sustavu, nekako mi upada u oko primjena daljinskog upravljanja u naprednim sustavima automatizacije. Naime, daljinskim upravljanjem moguće je upravljati rasvjetom, intenzitetom rasvjete, podizanjem roleta, scenama… Ukratko, postoji mogućnost upravljanja većinom funkcija naprednog sustava. Međutim, napredni sustavi su zamišljeni zbog pojednostavljenja upravljanja; pri upravljanju rasvjetom, roletama i sl. težnja je prebačena na mogućnost kreiranja scena. Na taj način postižemo smanjenje broja upravljačkih elemenata (modula) koje ugrađujemo na zid.

Međutim, daljinsko upravljanje možemo prilagoditi upravljanju pojedinačnim elementima scene; scenom grupnog uključenja rasvjete i spuštanja roleta upravljamo putem modula na zidu, dok daljinskim upravljanjem možemo vršiti pojedinačno upravljanje rasvjetom i svakom elektromotornom roletom zasebno. Daljinskim upravljačem, naravno, možemo upravljati i scenama.

213123

Na slici 1 prikazan je modul – prijemnik za priključenje na BUS liniju, a na slici 3 daljinski upravljač sa 14 parova upravljačkih tipki. Slika 2 daje nam izgled „klasičnih“ modula za ugradnju u klasičnu modularnu instalaciju. Daljinsko upravljanje je idealno  za ugradnju u hibridne instalacije.

U svakom slučaju razmislite o izvedbi daljinskog upravljanja, naročito u prostorijama u kojima najviše boravite (dnevni boravak i sl.).

 

PRILAGOĐAVANJE NAPREDNIH SUSTAVA

 

Pitanje: mogu li se u napredni sustav koji želimo ugraditi priključiti postojeće sklopke, senzori i slično? Odgovor: mogu. Može li se naprednim sustavom izvesti automatizacija procesa koji ne spadaju u domenu kućnih instalacija? Odgovor: može.

Napredni sustavi zamišljeni su kao sustavi na koje se mogu prilagoditi svi postojeći sklopovi (tipkala, sklopke, prekidači, senzori, mjerni uređaji…) ili sklopovi drugih proizvođača. Na taj način se pojednostavljuje ugradnja naprednih sustava jer su u stanju ispuniti i one zahtjeve koji nisu predviđeni rješenjima i proizvodnim programom određenog proizvođača. Tako na primjer u napredni sustav mogu se priključiti i vatrodojavni sustavi, vodoopskrbni sustavi, sustavi navodnjavanja, industrijski procesi…

1231231

Za prilagodbu služe moduli – sučelja i upravljački moduli – releji (aktuatori - vidi sliku). Modularna sučelja prepoznaju stanja kontakata određenog uređaja ili senzora i putem BUS linije prosljeđuju ga u centralnu upravljačku jedinicu na daljnju obradu. Na taj način možemo u sustav priključiti postojeća tipkala, kontakte i slično. Promjenom stanja na postojećim kontaktima sustav putem sučelja prima informaciju i na osnovu nje upravljačka jedinica određuje daljnju radnju.

Postoje sučelja za kontakte pod naponom (koji su spojeni na izmjenični napon 220 V ili istosmjerni/izmjenični napon od 12 do 24 V – slika 2), te sučelja za klasične sklopke ili tipkala (slika 3 desno).

Izvršne jedinice (slika 3 lijevo) su modularni releji, koji putem BUS linije dobivaju informaciju o uključenju – isključenju. Postoje moduli od jednog radnog pa sve do četiri preklopna kontakta.

213123

Na slici 1 prikazana je klasična šema spajanja trofaznog motora na tlačnu sklopku (npr. za crpku vodoopskrbnog sustava – hidrofor). Slika 3 prikazuje nam prilagodbu za upravljanje crpke centralnom upravljačkom jedinicom (nije prikazana na slici); na kontakt tlačne sklopke priključi se sučelje za kontakte pod naponom (slika 2) ili sučelje za klasične kontakte (slika 3 desno). Centralna jedinica preko sučelja prima informaciju o stanju tlačne sklopke. U slučaju pada tlaka u vodoopskrbnom sustavu tlačna sklopka prebaci kontakt što sučelje razazna i putem BUS linije šalje informaciju upravljačkoj jedinici. Ona pak slijedom određenog programa putem BUS linije uključuje izvršnu jedinicu (relej – slika 3 lijevo) pomoću koje se elektromotor spaja na mrežu i pokreće vodenu crpku. Kod porasta tlaka u vodoopskrbnom sustavu navedeni proces isključuje rad elektromotora i vodene crpke. Primjenom modula umjesto klasičnih sklopnih elemenata sustav i dalje funkcionira automatski, s tim da se u proces mogu uključiti i brojni drugi čimbenici.

Napredni sustav može služiti i za upravljanje industrijskim i automatskim procesima. Naime, centralne upravljačke jedinice mogu se programirati za upravljanje i praćenje procesa putem opisanih sučelja i izvršnih modula, te modularnih senzora i upravljačkih i izvršnih jedinica namijenjenih za ugradnju u napredne sustave. Na slici 5 prikazao sam prilagodbu spoja upravljanja elektromotorom. To je klasični spoj „zvijezda – trokut“ (prikazan na slici 4: tipka 1 uključuje elektromotor, tipka 2 prebacuje spoj „zvijezda – trokut“, tipka 3 isključuje elektromotor) izveden modulima upravljanim centralnom upravljačkom jedinicom. Naime, umjesto klasičnih tipkala koristi se modul sa tri tipke (UM1), koji putem BUS linije prosljeđuje informaciju centralnoj upravljačkoj jedinici. Ona pak putem izvršnog modula IM1 upravlja uključenjem elektromotora, dok putem modula IM2 upravlja spojem „zvijezda – trokut“. Sustav može raditi i automatski, bez upravljanja tipkama, ovisno o podešenjima u upravljačkoj jedinici.

12323

Napominjem da se sustav može primijeniti za sve zahtjeve, a njegovom hibridizacijom sa logičkim jedinicama gotovo da nema područja gdje se ne može primijeniti.

 

OSTALA PODRUČJA PRIMJENE – „MARITRONIKA“ 

 

Sustav kućne automatizacije primjenljiv je i na ostalim područjima. Postoji sustav automatizacije namijenjen isključivo za opremanje plovila.

Iskreno sumnjam da ću ugraditi ovaj tip instalacije na jahtu koja košta više nego čitava moja ulica, ali nikad se ne zna. Sustav domotronike („maritronike“) izašao je iz faze testiranja i već se na široko ugrađuje.

U principu to je sustav napredne kućne automatizacije prilagođen za ugradnju u plovila; može raditi na različitim naponima (12 V, 24 V, 120 V…) a moduli su izvedeni sa zaštitom od vlage, vibracija i soli. Osnova sustava je i dalje centralna upravljačka jedinica (slika 1). Sustav se ugrađuje u kabine i na palubu u obliku kontrolnih (upravljačkih) modula (slika2) s time da je zamišljen za uporabu daljinskog upravljanja a radi jednostavnijeg rukovanja maksimalno koristi scene. Stoga se na plovilo ugrađuje relativno mali broj modula, ali oni upravljaju velikim brojem funkcija (rasvjetom, zastorima, žaluzinama, ventilacijom, audio i video sustavom…).

Sustav se ugrađuje na luksuzne jahte, a moguće ga je proširiti i ugraditi na sva plovila, uključujući i kruzere. No, to je već neka druga priča…

13123

Moduli za ugradnju u plovila 

 

SUSTAVI BUDUĆNOSTI - INTERAKTIVNA KUĆA 

 

Ideja za ovaj sustav došla je, nećete vjerovati, sa željeznice! Naime, prije dolaska vlaka u stanicu prometnik pritisne tipku željenog kolosijeka, a automatika učini ostalo: prekontrolira zauzetost pruge, postavi skretnice i na kraju uključi signale za željeni put vožnje.

Sustavi napredne kućne automatizacije olakšali su nam upravljanje kućnim sustavima; automatizacija je preuzela brigu o funkcijama a scene su smanjile potrebu za upravljanjem. Međutim, da li nam je kućna automatizacija ostavila prostora za daljnje pojednostavljenje? I što bi se moglo pojednostaviti?

Idemo razmisliti o sustavu automatizacije u budućnosti: zamislite se u stambenom prostoru koji je u stanju prepoznati vaš stil života, dnevnu rutinu i namjere! Mislite da je to teško ostvarivo i zahtijeva složene procese i upravljanje računalima? Naprotiv, navedeni sustav može se izvesti lako dostupnim elementima koji odavna postoje na tržištu. Istina, radi se o još naprednijem sustavu kućne automatizacije, toliko naprednom da je i upravljanje istim postalo nepotrebno!

Iako zvuči pomalo fantastično sustav je u osnovi jednostavan: dogradnja sustava kućne automatizacije sastoji se od brojača – modula koji prate popunjenost prostorije, zatim drugačijim rasporedom senzora, dodatnim kontrolnim jedinicama, izuzetno malim brojem prekidača i drugačijim i složenijim načinom konfiguriranja.

123354345


Interaktivni sustav zamišljen je kao potpuno automatiziran sustav u kojem se i upravljanje rasvjetom i ostalim upravljivim elementima svodi na minimum! Naime, mreža senzora prati naše kretanje po objektu, prati uslove u i oko objekta, prepoznaje naše radnje i shodno tome vrši upravljanje dijelovima instalacija kojima smo do sada morali upravljati ručno (rasvjeta, scene…). Kako? Jednostavnim odabirom upravljačkog programa s obzirom na doba dana i naš položaj.

Da razložim: predvečer ulazimo u dnevni boravak. Vani je pao mrak i našim ulaskom automatski se uključuje rasvjeta, i audio – sustav. Međutim, želimo gledati TV, uključimo ga daljinskim upravljačem, i u tom trenu gasi se glavna a uključuje dekorativna rasvjeta, audio sustav se isključuje… Dosta nam je gledanja TV – a, izlazimo iz dnevnog boravka, svjetlo u hodniku se uključuje, i nakon nekog vremena gasi se svjetlo u dnevnom boravku i isključuje se TV prijemnik. Odlazimo u spavaću sobu, uključuje se rasvjeta u sobi, gasi se rasvjeta u hodniku, liježemo u krevet, pritišćemo tipku namjere „Idem spavati“ i… gasi se rasvjeta u sobi, uključuje se protuprovalni sustav, gasi se i sva rasvjeta i uređaji u prostorijama u kojima nisu prisutni djeca ili supruga… I što je najvažnije, sustav ne reagira na kućne ljubimce, osim ako u kući ne obitava kakvo ždrijebe ili poni…

Naime, čitavo popodne i večer izvršili smo samo dvije radnje upravljanja: uključenje TV prijemnika i uključenje namjere „Idem spavati“. Interaktivni sustav je ostale radnje obavio sam!

Ne, nemojte misliti da je do sad opisano nemoguće; ponavljam, sustav se može već danas ugraditi i pustiti u pogon!

Kao što sam naveo, sustav prepoznaje naše namjere! Međutim, postoje namjere koje sustav ne može prepoznati a zahtijevaju složene radnje upravljanja instalacijama. Zbog toga se unutar objekta postavlja nekoliko grupa modularnih prekidača koji ne služe za uključenje rasvjete ili scena, već za iskazivanje namjere sustavu upravljanja koji na osnovu toga vrši željenu pripremu i upravljanje sustavom. Tako npr. namjere mogu biti „idem spavati“, „ustajem iz kreveta“, „idem se tuširati“, „idem pripremati jelo“, „čekaj me“ i „zanemari sve naredbe“.

Idemo opisati jedan dan u interaktivnoj kući! Ujutro se budimo. Ako je u sobi mrak pritišćemo tipku namjere „ustajem iz kreveta“. Sustav prepoznaje doba dana i ovisno o tome ili uključuje rasvjetu ili podiže rolete. Ako pak nas je probudila budilica (integrirana u sustav), podižu se rolete, uključuje se audio – sustav, ustajemo iz kreveta, odlazimo u hodnik… U kuhinji nas čeka topla voda u električnom čajniku kao i ugodna glazba iz audio – sustava, koji vodi brigu o ostalim ukućanima… Oblačimo se i izlazimo iz kuće, sustav isključuje protuprovalnu zaštitu u prostorijama kroz koje se krećemo, otvara nam ulazna vrata i zatvara ih za nama…

Vrativši se s posla prislanjamo transponderski ključ na modul za otvaranje vrata, koja se sama otvaraju, ulazimo u osvijetljen hodnik jer je vani već pao mrak i kako se krećemo po prostorijama tako nas prati rasvjeta, dolazimo u kuhinju, podgrijavamo večeru i pritišćemo tipku namjere „idem se tuširati“.. Sustav uključuje zagrijavanje kupaone ako je hladno, odlazimo na tuširanje, izlazimo iz kupaone, sustav isključuje grijanje i uključuje ventilaciju… i da dalje ne nabrajam, nadam se da ste shvatili funkcioniranje sustava; potrebno je tek dva – tri puta dnevno pritisnuti tipku namjere, a sustav sve ostalo učini sam prateći naše kretanje.

Sustav je zamišljen za praćenje svih članova kućanstva i praćenje njihovih navika; ako npr. vaša supruga nije ušla u spavaću sobu a vi ste otišli na spavanje, sustav prepoznaje da „netko fali“ ali i zna gdje se nalazi! U tom slučaju, nakon nekog vremena, sustav shvati da je supruga već odavno trebala otići na spavanje ali je vjerojatno zaspala u dnevnom boravku! Stoga se uključuje rasvjeta, audio – sustav ili bilo koja druga funkcija koju je zloban suprug namijenio za takvu situaciju!

Ponavljam: sustav uvijek zna koliko je ukućana u kojoj prostoriji. Sustav djelomično zna i što radimo (prateći uređaje koje uključujemo) i što želimo (putem tipke namjere). Shodno tome i programima koje smo odredili za svaku situaciju (u principu radi se o scenama) vrši upravljanje uređajima i dijelovima sustava. Naravno, postoji i mogućnost ručnog upravljanja scenama i svakim elementom instalacije zasebno, ali bi za tu namjeru namijenio daljinski upravljač u svakoj prostoriji. Postoji i mogućnost jednostavnih glasovnih naredbi.

Sustav vam možda zvuči komplicirano ali uvjeravam vas da nije tako. Uz minimalnu potrebu za upravljanjem sustav bi vam omogućio maksimalan komfor i udobnost obiteljskog života. Nadam se da će sustav jednog dana zaživjeti u praksi.

 

 

_______________________________________________________________________________ 




futurehome @ 00:14 |Isključeno | Komentari: 0
 

RASVJETA

 

Opisali smo vrste modula i njihovu namjenu. Ispričali smo nekoliko priča o elektroinstalacijama, podijelili nekoliko savjeta, i sad je vrijeme da postavimo opisano u prostor! U zamišljenom objektu prikazanom na slici 1 prikazat ću vam raspored ugradnje modularnih elemenata, način njihovog spajanja i opis funkcija koje obavljaju. Na slici 2 prikazano je povezivanje modula sa slike 1 na izvor napajanja i trošilo; pokušao sam nacrtati jednopolnu instalatersku šemu, no shvatio sam da bi laicima bila potpuno nerazumljiva i neshvatljiva! Stoga sam (neka mi struka ne zamjeri)  odlučio prikazati način povezivanja pomoću sličica!

Module (prekidače, utičnice…) i trošila označio sam brojevima i slovima; plavim brojevima i slovima označena su trošila, crvenim slovima označeni su moduli. Na slici 1 prikazan je raspored ugradnje grupa modula po prostorijama, dok je na slici 2 prikazana jako pojednostavljena spojna šema. Strujne krugove ću objašnjavati počevši od oznake trošila na slici 2.

123132

123132

1 – rasvjeta u kuhinjskoj napi i osvjetljenje radne površine. Rasvjetom se upravlja izmjenično – križnom linijom 11 – 12 – 13 – 14 – 15. Zašto toliko prekidača? Za početak – radi funkcionalnosti! Ako već ugrađujemo novu instalaciju smatram da bi funkcionalnost trebala biti u prvom planu! Stoga je poželjno podrobno razmotriti situaciju u svakoj prostoriji, vrijeme zadržavanja u njoj, naše navike i potrebe za upravljanjem instalacijama. Kuhinja je svakako „najprometnija“ prostorija jer se u njoj puno krećemo, konstantno mijenjamo djelovanje pa tako i potrebu za rasvjetom i slično. S druge strane, moduli su jeftini, zauzimaju malo prostora, a i utrošak vodiča ili kablova je neznatno veći. Stoga dobro razmislimo o vašim navikama i potrebama prije ugradnje.

Prekidač 11 nalazi se iznad radne plohe i služi za upravljanje rasvjetom radne plohe, kao i prekidač 13 koji se nalazi u blizini kuhinjske nape. Pošto se rasvjeta radne površine može izvesti niskopotrošnim LED svjetiljkama, a u većini slučajeva radnu površinu koristimo prilikom kuhanja, stoga sam povezao rasvjetu u napi i rasvjetu radne površine (prikazane samo jednim simbolom rasvjete – brojem 1) kao rasvjetu sa zajedničkim uključenjem. Prekidač 12 nalazi se uz kuhinjski prozor; pošto smo zamislili da prozor gleda prema ulici, bilo bi poželjno smo u stanju isključiti rasvjetu radne površine (i kuhinje i dnevnog boravka) u slučaju da želimo neopaženo proviriti kroz prozor. Možda vam to zvuči čudno ili nepotrebno, ali znatiželja je neki put jača od nas… Prekidač 14 je „glavni“ prekidač za kuhinju; pomoću njega uključujemo rasvjetu radne plohe prilikom ulaska u kuhinju, ili (češće) isključujemo rasvjetu kad izlazimo iz nje. Istovjetno značenje ima i prekidač broj 15, koji služi kao „centralni“ prekidač za svu rasvjetu kuhinje i dnevnog boravka. Najčešće ćemo ga koristiti prije izlaska iz boravka u hodnik, u slučaju da smo zaboravili isključiti rasvjetu radne površine prije izlaska iz kuhinje.

Vidimo da je raspored prekidača namijenjen smanjenju kretanja radi upravljanja rasvjetom; kuhinja je idealno mjesto za takav tip instalacije zbog raznovrsnosti potreba za rasvjetom.

2 – centralna rasvjeta kuhinje. U kuhinji je najizraženija potreba za kvalitetnom rasvjetom, stoga predlažem ugradnju više razmaknutih svjetiljki na strop. Kuhinjskom rasvjetom upravlja najviše prekidača: prekidač 11 na radnoj površini i prekidač 13 kraj nape su „antistresni“ prekidači – idealni su za situaciju u kojoj kuharica ne želi prekidati posao i odšetati do glavnog prekidača kako bi uključila rasvjetu kuhinje! Izvedbom prikazanom na slici 1 prekidači su uvijek negdje nadohvat ruke (zamislite da gledate utakmicu a supruga vas zamoli da ustanete iz naslonjača i uključite svjetlo u kuhinji, pa mi recite da li sam u pravu kad tvrdim da su navedeni prekidači „antistresni“?). Prekidači 12 i 16 su „znatiželjni“ prekidači; prekidač 16 može biti i nadohvat ruke iz naslonjača što rješava neželjene slučajeve opisane maločas. Prekidač 15 je, naglasili smo već, centralni prekidač dnevnog boravka i kuhinje. Pomoću njega (slika 1) pojedinačno upravljate rasvjetom kuhinje, radne površine i dnevnog boravka.

3 – rasvjeta dnevnog boravka. 12 i 16 već opisani „znatiželjni“ prekidači, uz što mogu biti i prekidači „za zaštitu od komaraca“ ako u sumrak otvorite prozor radi prozračivanja. (Možda komaraca i nema, ali osjetljiva supruga sigurno će navesti komarce kao razlog za gašenje svjetla). Prekidač 15 je centralni prekidač, dok prekidač 17 služi za gašenje rasvjete prilikom odlaska na terasu.

4 – rasvjeta terase. Prekidačima 17 i 18 upravljamo rasvjetom terase; nema smisla ugraditi rasvjetu na terasu ako ne ugradimo i vanjski prekidač (18). Namjena mu, uz klasično uključenje – isključenje može biti i „znatiželjni“ i „antistres“ i „antikomarac“ prekidač…

5 – rasvjeta u spavaćoj sobi. Nema potrebe za puno objašnjavanja, osim da se izmjenični prekidač 21 postavlja kraj vrata, a izmjenični prekidač 22 nadohvat ruke uz uzglavlje kreveta.

6 – „špur“ spavaća soba(5)  – hodnik (8) – kupaona (K). Pritiskom na prekidač 22 istodobno se uključuje rasvjeta u sobi, hodniku i kupaoni. Služi za pojednostavljenje drijemežnih noćnih posjeta WC – u. Istim prekidačem se navedena rasvjeta i isključuje.

7 – rasvjeta dječje sobe. Prekidač 31 je glavni prekidač, prekidač 32 je – rezerva u slučaju prenamjene. Naime, soba može služiti i za druge namjene, a pošto je blizu ulaznih vrata, prekidač je idealan za „znatiželjnu“ namjenu!

8 – rasvjeta hodnika. Prikazana je izmjenično – križna linija sa prekidačima postavljenim kraj svakih vrata; 42 dnevni boravak, 43 spavaća soba, 44 kupaona, 41 dječja soba i 45 ulazna vrata. Na taj način značajno pojednostavljujemo upravljanje rasvjetom hodnika.

9 – vanjska rasvjeta pred ulaznim vratima. Upravlja se prekidačima 45 (u hodniku) i 46 (vanjski prekidač) te „znatiželjnim“ prekidačem 32. U slučaju zvonjave na vratima u sitne noćne sate prekidačem 32 možemo uključiti vanjsku rasvjetu (9), i isključiti osvjetljenje sobe (7).

Napa se upravlja modulom 13 smještenim u blizinu nape zajedno sa prekidačima za rasvjetu kuhinje i radne površine. Elektromotorne rolete upravljaju se prekidačima kako prikazuje slika 2.

Dao sam tek nekoliko malih savjeta na što treba obratiti pažnju prilikom projektiranja instalacija; iako neke situacije zvuče smiješno i nepotrebno, svakako razmislite o njima. Navedena dogradnja nije pretjerano skupa, a sve njene prednosti uvidjet ćete kad započnete sa korištenjem.

 

RASVJETA U SLUČAJU NUŽDE – AUTOMATSKO UPRAVLJANJE RASVJETOM

 

Rasvjeta u slučaju nužde automatski se uključuje u trenu nestanka napona u gradskoj mreži. Svjetiljke mogu biti sa vlastitim napajanjem ili napajane iz uređaja za neprekidno napajanje (UPS – a). Slučaj 1 na slici 2 izveden je upotrebom modularnih svjetiljki za nuždu sa vlastitim izvorom pomoćnog napajanja (punjivim baterijama). Slučaj 2 – 4 su ugradbeni moduli – klasične LED svjetiljke.

123123

12313

U slučaju 1 (crni moduli 1 i 2) rasvjeta u slučaju nužde radi samostalno, i to samo za vrijeme nestanka električne energije. Slučaj 2 (bijeli moduli 3 i 4) je prikaz automatske (noćne) rasvjete upravljive putem luksomata – svjetlosne sklopke; u sumrak luksomat automatski uključuje rasvjetu, dok je u zoru isključuje. U slučajevima 1 i 2 možemo odabrati ili ugradnju rasvjete u slučaju nužde (slučaj 1) ili noćnu rasvjetu (slučaj 2), ili pak možemo ugraditi obje varijante (što, naravno, povećava broj ugradbenih modula). Međutim, možemo odabrati ili slučaj 3 ili slučaj 4; u tom slučaju NE UGRAĐUJU SE moduli prikazani u slučaju 1 ili 2.

Slučajevi 3 i 4 su slučajevi kombinirane rasvjete: noćna rasvjeta upravljiva putem luksomata i rasvjeta u slučaju nužde napajana iz UPS – a. Rasvjeta se uključuje u sumrak, a isključuje u zoru. No u slučaju nestanka električne energije noćna rasvjeta i dalje svijetli jer se napaja iz uređaja za neprekidno napajanje (UPS – a); u tom slučaju postaje rasvjeta za slučaj nužde. U bilo kojem slučaju uključenjem rasvjete upravlja luksomat kako se rasvjeta u slučaju nužde ne bi nepotrebno uključila po bijelome danu. Napominjem da se rasvjeta za nuždu u slučaju 1 uključuje pri nestanku električne energije bez obzira na doba dana.

Slučaj 4 je poboljšani način noćne rasvjete; naime, svjetiljke pod brojem 3 namijenjene su za cijelonoćnu rasvjetu (hodnik, okućnica), dok se svjetiljke pod brojem 4 isključuju u vrijeme podešeno u vremenskoj sklopki – timeru. Pošto u sobama i kuhinji nema potrebe za kontinuiranom rasvjetom tokom cijele noći, ona se uključuje u sumrak (putem luksomata) a isključuje u određeno doba noći putem timera. Postoji mogućnost i ručnog isključenja noćne rasvjete pod brojem 4 pomoću prekidača broj 5.

Na uređaj za neprekidno napajanje mogu se priključiti i crvene utičnice (6). One služe za priključenje računala. U slučaju nestanka električne energije računala nastavljaju sa neprekinutim radom. Crne utičnice spojene su na standardnu elektroinstalaciju.

Svjetiljka broj 2 je svjetiljka za slučaj nužde, ali se može izvaditi iz kućišta i postati ručna prijenosna svjetiljka! Savjetujem da je ugradite bez obzira na vrstu rasvjete koju odaberete.

Opisao sam samo nekoliko mogućnosti izvedbe automatske rasvjete i rasvjete za nuždu (panik rasvjete). U svakom slučaju razmislite o ugradnji nekoliko svjetiljki; ako već ne želite automatsku rasvjetu i rasvjetu za nuždu u prostorijama u kojima boravite, ugradite je na stubište; to je potencijalno opasno mjesto ako za vrijeme prolaska stepenicama iznenada ostanete u mrklom mraku.

 

ZVONO

 

12313

U većini slučajeva instalacija kućnog zvona sastoji se od tipkala (Ti – slika 5) ugrađenog kraj ulaznih vrata i zvona (7 – slike 3 i 5) smještenog negdje u hodniku. Poboljšanje navedene instalacije zamislio sam kroz tri slučaja (vidi slike 3 i 5): slučaj 1 prikazuje dva dodatna zvona smještena u dnevni boravak i spavaću sobu. Često se dogodi slučaj da zbog buke ili tvrdog sna ne čujemo zvonjavu zvona u hodniku; na ovaj način povećali smo čujnost zvona. No u slučaju još tvrđeg sna ili slušanja glazbe pomoću slušalica ne pomažu nam ni dodatna zvona; slučaj 2 je rješenje za taj problem! Naime, paralelno zvonima u dnevnom boravku i spavaćoj sobi dodane su LED svjetiljke, koje zasvijetle u trenutku pritiska na taster zvona. Bljeskanje tih svjetiljki sigurno ćemo zapaziti, pogotovo u polumraku.

Slučaj 3 je namijenjen upravljanju dodatnim zvonima putem slobodnog kontakta dirigirane potrošnje; ona je aktivna u vrijeme niže tarife („jeftine struje“) između 22:00 i 8:00 sati. Za vrijeme niže tarife možemo uključiti ili isključiti rad dodatnih zvona, ovisno o odabranom kontaktu dirigirane potrošnje. U slučaju dnevnog rada pomoćna zvona su u funkciji samo po danu, a u slučaju noćnog rada zvona su u funkciji samo po noći. Na taj način prilagođavamo rad pomoćnih zvona našim potrebama i navikama.

 

UTIČNICE I RASVJETA – POBOLJŠANJA

 

Kao prvi savjet naveo bih ugradnju utičnica (slika 6 – 1) pokraj svih vrata sa unutarnje strane prostorija. Naime, utičnica pokraj vrata gotovo nikad se ne prekriva namještajem i uvijek je pristupačna za priključenje uređaja koji nam povremeno trebaju: usisivač, električni alat, punjači baterija… Također bi preporučio ugradnju barem jedne utičnice u hodnik, kao i nekoliko utičnica uz krevet u spavaćoj sobi (idealne za punjače mobilnih uređaja). Razmislite i o ugradnji neiskorištene trofazne utičnice!

12313

231231

Slučaj 1 na slici 6 i 7 prikazuje dirigiranu potrošnju – priključke za električnu grijalicu vode (bojler) u kupaoni i u kuhinji, te utičnicu za npr. električnu grijalicu u dječjoj sobi. Izvedbom dirigiranog upravljanja velikih potrošača električne energije moguće je ostvariti značajne uštede (zbog rada navedenih uređaja samo za vrijeme niže tarife). Na dirigiranu potrošnju moguće je priključiti sve velike potrošače – termoakumulacionu peć, perilice, pećnice…

Slučaj 2 prikazuje slučaj posebnog upravljanja instalacijama – u ovom slučaju vanjskih utičnica (3). Naime, vanjske utičnice predstavljaju opasnost od „krađe“ struje za vrijeme naše odsutnosti; zaštita takvih utičnica putem prekidača u objektu ovisi o našoj zaboravljivosti. Zbog toga je puno sigurnije izvesti upravljanje vanjskim utičnicama pomoću prekidača sa bravom (4). Naime, postoji nekoliko tipova prekidača: sa vađenjem ključa u uključenom položaju i sa blokiranjem ključa u uključenom položaju. U drugom slučaju za vrijeme rada priključaka ne možemo izvaditi ključić iz bravice; primorani smo isključiti prekidač kako bi ključić izvadili iz brave i pospremili na sigurno. Na taj način može se izvršiti zaštita bilo kojeg dijela instalacije.

Slučaj 3 je skup modula za uštedu električne energije (5); naime, strujni senzor kontrolira potrošnju uređaja priključenog na narančastu utičnicu. U trenutku gašenja dotičnog uređaja strujni senzor putem releja isključuje napajanje crnih utičnica i uređaja priključenih na njih. Sklop je pogodan za priključenje računala sa komponentama, TV prijemnika sa komponentama i slično.

Slučaj 4 je prikaz modula za daljinsko upravljanje rasvjetom ili elektromotornim roletama pomoću daljinskog upravljača. Moduli za upravljanje rasvjetom ili roletama mogu se upravljati i ručno pomoću ugrađene tipke. Moguć je spoj klasičnih prekidača i modula za daljinsko upravljanje u izmjenične i križne linije. Na slici 6 pod brojem 6 prikazana je grupa modula za upravljanje rasvjetom u dnevnom boravku i na terasi, broj 7 je upravljanje rasvjetom kuhinje, rasvjetom radne površine i roletama u kuhinji, dok su pod brojem 8 prikazana dva modula za upravljanje roletama u dnevnom boravku. Daljinskim upravljačem moguće je upravljati sa 14 modula.

Slučaj 5 (9) je prikaz centralnog upravljanja rasvjetom: grupa prekidača nalazi se u hodniku blizu ulaznih vrata. Izvedeni su kao izmjenični prekidači u izmjenično – križnim linijama prostorija čijom rasvjetom upravljaju. Osvjetljenje prekidača izvodi se paralelno sa rasvjetom – na taj način prilikom izlaska iz objekta znamo da li je rasvjeta u prostorijama isključena. U slučaju rada rasvjete jednostavno je isključimo na prekidaču centralnog upravljanja rasvjetom.

Slučaj 6 su dva IC senzora (10) ugrađena na nasuprotnim zidovima hodnika. Služe za automatsko uključenje rasvjete u momentu našeg prolaska hodnikom. Mogu se podesiti za rad od nekoliko sekundi što je sasvim dovoljno za prolazak; u slučaju duljeg zadržavanja senzori reagiraju tako dugo dok se krećemo. Moguće je izvršiti i regulaciju osjetljivosti kako se ne bi uključili za vrijeme osvjetljenja hodnika dnevnom svjetlošću. Vrlo su praktični i pouzdani, ali u slučaju ugradnje na stubište podesite vrijeme rada na nekih tridesetak sekundi, kako ne bi ostali u mraku krećući se stepenicama.

Slučaj 7 (11) je prikaz IC senzora za uključenje vanjske rasvjete.

Poboljšanja ima bezbroj! Pokušao sam smjestiti u prostor samo neke ideje koje su već ranije bile opisane, ili će biti opisane u kasnijim poglavljima. Razmotrite ih detaljno, i bez žurbe; nakon puštanja električne instalacije u pogon i najbolja ideja mogla bi postati beskorisna!

 

MULTIMEDIJA I REZERVNE INSTALACIJE

 

Instalacije slabe struje (antenska, telefonska, optički kablovi…) standardne su instalacije u svakom domu, i tu ne treba puno pričati. Možda samo da spomenem: priključke na antenski sustav i telefonsku liniju obavezno ugradite u više prostorija kao što su dnevni boravak, spavaća soba, radna soba, hodnik itd. Naime, ako ne izvedete završnu montažu priključnih modula, instalacije su ipak u funkciji i spremne su za upotrebu.

12313

Međutim, zbog potreba kasnijih adaptacija i dogradnji učinite slijedeće: ugradite rezervnu instalacionu cijev (zelena boja – slika 8) između telekomunikacijskog priključnog mjesta (TK) i glavnog antenskog razvoda (ANT). Dotična cijev neka ima odvojak prema razvodnom ormaru (RO) i po kuhinjskom zidu sa kuhinjskim elementima (vidi „Kuhinja“); na taj način osigurali ste prolazna mjesta za kasnija kabliranja u slučaju dogradnje. Također postavite cijev između multimedijalnog centra i računala, ako nisu jedno do drugog; iako su RCA utičnica i USB utičnica povezane kabelom (narančasti kablovi između računala i multimedijalnog centra), na taj način ste osigurali prolaz za naknadna kabliranja.

Što se tiče surround priključaka, postavite kablove u zid od multimedijalnog centra i priključnica za zvučnike (četiri priključka u dnevnom boravku). Na taj način izbjegli ste smještaj kablova po podu, ispod tepiha, zabijanjem čavlićima i slično.

Što se tiče energetskog dijela instalacije postavite rezervne instalacione cijevi (crvena boja na slici 8) između razvodnog ormara (RO) i dvorišnog zida, zatim učinite prsten oko hodnika od prazne instalacione cijevi povezane sa razvodnim ormarom, jednu cijev postavite na kuhinjski zid gdje će biti smješteni kuhinjski elementi a preporučuje se i postavljanje rezervne cijevi u kupaonu. U slučaju katnice postavite praznu cijev između razvodnog ormara i katnog razvoda. U slučaju dogradnje radovi na postavljanju novih kablova biti će svedeni na minimum. Nemojte zaboraviti učiniti kvalitetnu foto – dokumentaciju o izvedenim radovima!

LEGENDA:

-          Rezervna instalaciona cijev

-          Rezervna telekomunikacijska i multimedijalna cijev

-          Telefonska linija

-          Antenska instalacija

-          Surround i audio instalacija

 

ELEKTRONSKI MODULI

 

Ulazimo u opis najsvestranije skupine modula – elektronskih modula za upravljanje i nadzor. Iako su moduli znatno složeniji od ranije opisanih, još uvijek se nalazimo u području klasičnih (modularnih) instalacija.

13123

3123

12313

Pod brojem 1 i 2 na slikama 9 i 10 prikazani su detektori plina i ugljičnog monoksida (CO). Zajedno sa elektromagnetnim ventilom koji se ugrađuje na plinovod (3) sačinjavaju tehnički alarm za nadzor pojave opasnih plinova u prostoriji. U slučaju istjecanja plina javlja se zvučni alarm u svim prostorijama u kojima su ugrađene modularna zvona – zujalice (5). Iako detektori imaju ugrađen zvučni alarm, dodavanjem (vrlo glasnih) zujalica u prikazan sustav tehničke zaštite višestruko povećavamo čujnost alarmnog sustava. Prilikom uključenja zvučnog alarma elektromagnetni ventil (3) istodobno zatvara dovod plina u plinsku instalaciju kuhinje. Na slici 4 prikazan je detektor dima; u slučaju požara služi za uključenje zvučnog alarma. Naravno, postoji i mogućnost povezivanja sa elektromagnetnim ventilom za zatvaranje plinovoda. Napomena: plinski i CO senzori ugrađuju se što bliže podu prostorije, dok se požarni alarm ugrađuje što bliže plafonu.

Od broja 6 do broja 9 prikazani su moduli sa displejima. Broj 6 je elektronski termostat sa regulatorom ventilatora za upravljanje klimatizacijskim uređajem. Iako je moguće izvesti regulaciju grijanja i hlađenja putem jednog termostata, postoje namjenski termostati (i načini povezivanja) isključivo za upravljanje klimatizacijom; na taj način ostvaruje se preciznija i kvalitetnija regulacija temperature u prostoriji tijekom ljetnih mjeseci. Pod brojem 7 i 8 lijevo prikazani su elektronski termostati sa timerom za upravljanje grijanjem; jedan se nalazi u dnevnom boravku (glavni termostat na kom se podešava tjedni režim rada grijanja) i termostat (8) ugrađen u spavaćoj sobi. Programiranje termostata (a samim tim i rada centralnog grijanja) prepustite stručnoj osobi.

Pod brojem 8 desno prikazan je – sat sa budilicom, dok je brojem 9 označen timer za upravljanje dirigiranom potrošnjom.

Broj 10 je modul za vremensko uključenje rasvjete. U ovom slučaju služi za vremensko uključenje ventilatora u kupaoni. Može se podesiti za vrijeme rada do nekih desetak minuta, što je sasvim dovoljno za prozračivanje kupaone (češće se upotrebljava za ventilaciju zahoda). U ovom slučaju rad ventilacije započinje pritiskom na tipku ugrađenu na modul ili tipkalom postavljenim uz WC školjku i spojenim na modul.

Pod brojem 11 prikazana je zaštitna utičnica sa zaštitnim (izolacijskim) transformatorom, namijenjena isključivo za priključenje električnog brijaćeg aparata.

Na slici 11 prikazan je centralni audio – sustav; sastoji se od centralne jedinice (12) na koju se priključuje izvor zvuka putem RCA konektora, zatim lokalnog (kontrolnog) modula (13) i zvučnika. Centralni audio – sustav razmješten je po čitavom objektu; podešavanje glasnoće moguće je u svakoj prostoriji zasebno. Zbog ugrađenih mikrofona audio – sustav može idealno poslužiti za međukomunikaciju.

Sa elektronskim modulima (elektronskim jedinicama) završavamo opisivanje sustava elektroinstalacija izvedenih pomoću modula. Nadam se da ste uvidjeli prednost i široko područje namjene modularnih elemenata. Ako ste u nedoumici odabira između klasične i modularne instalacije, svakako odaberite modularnu; prije ugradnje posavjetujte se sa stručnim osobama, razmislite o poboljšanjima u odnosu na korištenje dosadašnjih instalacija i vjerujte mi, biti ćete iznimno zadovoljni novim mogućnostima i estetikom ugrađenih modularnih elemenata.

 

UGRADNJA MODULA – PITANJA I ODGOVORI

 

123123

Pitanje prvo: da li je materijal za ugradnju (instalacioni materijal)  identičan za sve vrste modula? Odgovor je: ne. Ugradbeni materijal dijeli se na ugradbene (razvodne) PVC kutije koje se mogu ugraditi u i na zid. U principu su univerzalne, ali samo u okviru jednog proizvođača. Materijal za montažu modula (okviri za montažu modula i ukrasne maske – slika 1) univerzalan je samo u okviru jedne linije (serije) proizvoda. Pri nabavi materijala potrebno je posvetiti pažnju ispravnom odabiru montažnih elemenata.

13123

Pitanje drugo: mogu li se moduli ugraditi na vanjske zidove? Odgovor je: mogu. Vanjska ugradnja modula vrši se u posebne nadžbukne i podžbukne kutije sa poklopcem sa izvedbom zaštite IP55 (slika 2). Jedino ograničenje za ugradnju modula je minimalna radna temperatura – neki moduli ne smiju se izlagati temperaturi manjoj od točke smrzavanja.

1231231

Pitanje treće: Može li se modularnim elementima opremiti katni razvodnik? Odgovor je: može! Naime, u slučaju udaljenosti dijela instalacije (kat, podrum, potkrovlje, garaža…) izbjegavanje mnogostrukog kabliranja izvodimo izvedbom lokalnih (katnih) razdjelnika (razvodnih ploča i ormarića). No, ako smo pristalica jednoobraznosti i želimo izbjeći vizualno odstupanje tipskog razvodnog ormarića, u tom slučaju možemo ugraditi razdjelnik sa modularnim elementima (slika 3). Postoji više tipova zaštitnih modula (nosača rastalnih osigurača, automatskih osigurača i kombiniranih zaštitnih sklopki) koje bez problema i sukladno sa propisima možemo iskoristiti kao lokalnu zaštitu dijela instalacije.

Na slici sam prikazao modularni element sa 6 modula: KZS sklopka 10A/10mA te 5 automatskih osigurača od 10 i 16 A.

13123

Pitanje četvrto: mogu li se moduli ugraditi u klasičan razvodni ormarić (sa DIN nosačem – šinjom)? Odgovor: mogu! U ponudi su posebni adapteri (vidi sliku 4) za ugradnju modula u klasične razvodne ormariće i ploče. Pomoću njih ugradnja je vrlo jednostavna i omogućuje znatno veću funkcionalnost razvodnih ormarića.

123123

Pitanje peto: mogu li se za BUS linije upotrijebiti obični kablovi? Odgovor je: nikako! Upotrijebite samo originalne kablove (slika 5). O njima ovisi ispravan rad sustava, ali i garancijski uslovi. Originalni kablovi nisu skupi, namijenjeni su isključivo za tu namjenu i moja je preporuka da u ni u kojem slučaju ne ugrađujete kablove drugih proizvođača!

13123

Pitanje šesto: može li se signalna rasvjeta na prekidačima izvesti na više načina? Odgovor: može. U većini slučajeva signalne žaruljice u nekoliko boja prodaju se odvojeno i umeću u module za vrijeme montaže (slika 6). Signalizacija se može izvesti kao neprekidna rasvjeta, zatim rasvjeta samo kad je prekidač uključen, rasvjeta samo kad je prekidač isključen, a može se izvesti i signalna rasvjeta preko luksomata, UPS – a…

13123

Pitanje sedmo: može li se ugraditi linija sa regulatorom intenziteta osvjetljenja (dimerom) sa uključenjem na više mjesta? Odgovor je: može. Postoje dvije moguće izvedbe: sa dimerom izvedenim kao klasična izmjenična ili križna linija s tim da se početni izmjenični prekidač zamijeni dimerom (slika 7 gore). Druga izvedba je regulacija sa uključenjem pomoću neograničenog broja tipkala, s tim da se regulacija vrši na MASTER (glavnom) dimeru (slika 7 dolje). U tom slučaju može se dodati i neograničen broj SLAVE (izvršnih, tj. pomoćnih) modula na koje se priključuju ostale svjetiljke. U slučaju automatizacije ugrađuju se posebni namjenski moduli za regulaciju intenziteta osvjetljenja.

123

Pitanje osmo: mogu li se modularni elementi ugraditi na stol? Odgovor je: mogu. Na slici 8 prikazane su kutije za stolnu montažu modula. Namijenjene su za ugradnju prekidača, utičnica, nadzornih jedinica i sl. Idealne su za kancelarijske i veće poslovne prostorije. 

 

 

 

 

_____________________________________________________________________________

 




futurehome @ 00:06 |Isključeno | Komentari: 0
petak, travanj 27, 2012
 

USPOREDBA INSTALACIJA

 

Idemo zamisliti stambeni objekt: prizemnica sa tri sobe. Želja nam je opremiti prostorije elektroinstalacijama, vodeći računa o prosječnim zahtjevima obzirom na vrstu materijala i način izvedbe. Razmotrit ćemo tri tipa instalacija; klasičnu instalaciju, modularnu instalaciju i naprednu instalaciju. Sustav grijanja i klimatizacije je klasičan – plinski protočni bojler smješten je u kupaoni, dok se klima – uređaj nalazi u dnevnom boravku. Kuhinja je opremljena standardnim uređajima (ugradbena pećnica, kombinirana ploča za kuhanje, perilica suđa, hladnjak i beztlačni bojler od 10 litara ispod sudopera. Perilica rublja smještena je u kupaoni. Ponavljam da se radi o prosječnim izvedbama instalacija. Krenimo redom:

 

KLASIČNA INSTALACIJA

 

Osnovni tip instalacije za ispunjenje osnovnih zahtjeva i potreba. Na slici 1 prikazan je raspored elemenata po prostorijama u skladu sa načinom izvedbe ovog tipa instalacije – jednostavnost i (nerijetko) ušteda na materijalu. Na slici 2 prikazana je vrlo uprošćena jednopolna šema radi dobivanja dojma o količini utrošenog elektromaterijala. Upravljanje centralnim grijanjem (42 - priključak) izvedeno je upotrebom elektronskog termostata (44) s ručnim podešavanjem željene temperature. Upravljanje klima – uređajem nije prikazano (upravlja se daljinskim upravljačem). Prozori nisu opremljeni elektromotornim podizačima roleta.

23123123

123121234

Iz prikaza je čitljivo da se radi o najosnovnijem opremanju prostorija. To je najrašireniji tip elektroinstalacije, naročito u starijim objektima.

KARAKTERISTIKE:

TIP: instalacija sa klasičnim prekidačima i utičnicama

PROJEKTIRANJE: najosnovnije, „u hodu“

STRUČNO OSOBLJE: elektroinstalater, idealno za sivu ekonomiju

PREPORUKA: ugradnja većeg broja utičnica

UGRADNJA: jednostavna; elementi su ugrađeni i spojeni u priključnim (razvodnim) kutijama φ 60

UHODAVANJE: nepotrebno

RUKOVANJE: klasično, individualno

AUTOMATIZACIJA: minimalna, ovisna o tipu ugrađenog termostata.

MOGUĆNOSTI: vrlo ograničene

ENERGETSKA UČINKOVITOST: ovisna o navikama; minimalna mogućnost uštede

ESTETIKA: neuglednost; relativna kratkotrajnost kvalitetnijih modela na tržištu

KOMFOR: nepoznanica

OPĆI DOJAM: instalacija za zadovoljenje potreba, idealna za uštedu na materijalu

PREDNOST: cijena, jednostavnost, brza ugradnja

MANA: neupadljivost, komplicirana izvedba različitim elementima u slučaju potrebe za automatizacijom

VRIJEDNOST MATERIJALA: ≈ 1 jedinica (referentna vrijednost za usporedbu sa ostalim tipovima instalacija).

U vrijednost materijala uključeni su elementi koje vidite na slici i montažne (razvodne) kutije u koje su ugrađeni elementi. Instalacioni materijal, razvodne kutije, razvodni ormarić i vrijednost ugradnje NISU uračunati u vrijednost materijala.

 

MODULARNA INSTALACIJA

 

Slike 3 i 4 predočavaju nam izgled instalacije izvedene modularnim elementima. Da vas ne zbuni, moduli su prikazani bez ukrasnih okvira. Broj priključnih mjesta malo je veći nego u slučaju klasične instalacije, ali je uočljivo grupiranje priključaka. Upravljanje centralnim grijanjem i dalje se vrši pomoću termostata (18), ali u ovom slučaju radi se o poboljšanom tipu termostata sa mogućnošću programiranja režima rada.

1231213

123123

Rolete su na elektromotorni pogon; upravljanje roletama obavlja se ručno – pomoću prekidača. Ugrađena je i rasvjeta u slučaju nužde (20, 29, 35, 42) u prostorijama u kojima se najčešće boravi. Također je ugrađen i interfonski sustav (19, 28, 46) za komunikaciju i otvaranje ulaznih vrata.

Obzirom na mogućnosti modularne izvedbe različitih sustava, prostorije su opremljene skromno; postoji mogućnost dogradnje protuprovalnog sustava i tehničkog alarma, audio – sustava, daljinskog upravljanja…

KARAKTERISTIKE:

TIP: instalacija sa modularnim prekidačima i utičnicama, mogućnost ugradnje modula za širok raspon djelovanja

PROJEKTIRANJE: ovisno o potrebama, u rasponu od jednostavnog do izuzetno složenog

STRUČNO OSOBLJE: ovisno o opsegu instalacije – elektroinstalater, energetičar

PREPORUKA: kvalitetna razrada projekta; u slučaju složenog energetskog sustava angažman automatičara

UGRADNJA: jednostavna; elementi se ugrađuju u namjenske instalacione kutije

UHODAVANJE: minimalno

RUKOVANJE: klasično, ali olakšano; mogućnost grupnog upravljanja

AUTOMATIZACIJA: minimalna, ovisna o tipu ugrađenog termostata; mogućnost djelomične ili potpune automatizacije individualnih sustava

MOGUĆNOSTI: ovisno o tipovima ugrađenih elemenata

ENERGETSKA UČINKOVITOST: mogućnosti uštede ovisno o načinu izvedbe i upravljanju energetskim instalacijama

ESTETIKA: nekoliko modela modula, ali neograničen izbor ukrasnih okvira

KOMFOR: daleko ispred klasične instalacije, mogućnost grupiranja i umrežavanja te samostalnog rada energetskih instalacija

PREDNOST: estetika, grupiranje elemenata

MANA: potreba precizne ugradnje četvrtastih instalacionih kutija

OPĆI DOJAM: estetski dotjerana instalacija s velikim mogućnostima;

VRIJEDNOST MATERIJALA: ≈ 6,5 jedinica (6,5 puta veća vrijednost od klasične instalacije).

Iz navedenog vidimo da je modularna instalacija po mogućnostima i estetici daleko ispred klasične instalacije! Ali, to ima svoju cijenu te je modularna instalacija nekoliko puta skuplja od klasične; ako se posveti pažnja energetskoj učinkovitosti, investicija je i te kako isplativa.

 

NAPREDNA INSTALACIJA

 

Dobro došli na nepoznato područje! Napredna instalacija je modularna instalacija, moduli su izgledom i načinom ugradnje identični ali po funkcionalnosti potpuno različiti od klasičnih modula. Napredna instalacija obuhvaća sve tipove kućnih instalacija i upravlja djelovanjem istih sa jednoga mjesta. Zamišljena je za automatizaciju upravljanja sustavima i pojednostavljeno rukovanje uz mogućnosti koje u klasičnim i modularnim instalacijama nisu izvedive: scene, globalno upravljanje, minimalne potrebe za upravljanjem, grupiranje funkcija… Ukratko, to je sasvim nov način izvedbe instalacija za čiju je ugradnju potrebno podrobno upoznavanje i konzultacija sa stručnjacima. No nakon ugradnje i kratkotrajne edukacije rukovanje naprednom instalacijom postaje iznimno jednostavno.

12313

21313123

Na slici 5 i 6 prikazani su sustavi za kontrolu utroška električne energije, protuprovalni sustav sa tehničkim alarmom (automatsko zatvaranje vode u slučaju poplave i plina u slučaju istjecanja), napajanje u slučaju nužde i jedinice za upravljanje sustavom. Protuprovalni sustav podijeljen je po zonama pa postoji mogućnost djelomičnog uključenja pojedinih zona.

1231231

123123

Slike 7 i 8 prikazuju „klasični“ dio instalacije – utičnice, telefonske priključke i antenski sustav. Bitno je naglasiti da sustav nadzire potrošnu i u slučaju preopterećenja automatski iskapča velike potrošače iz sustava.

23131

123123

Slike 9 i 10 prikazuju audio – sustav koji je podijeljen na zone prema prostorijama; sastoji se od 3 izvora (RCA priključak, FM tuner i iPhone), i individualno je upravljiv u svakoj zoni. Prikazani su i elementi portafonskog sustava.

12313123

123123

Na slikama 11 i 12 prikazan je sustav upravljanja rasvjetom i roletama; bitno je reći da na svakoj grupi prekidača postoji mogućnost za kreiranje scena. Funkcijama sustava, kao i scenama moguće je i upravljanje putem daljinskog upravljača.

1231231

Slika 13 prikazuje module za ugradnju u razvodni ormar.

KARAKTERISTIKE:

TIP: modularna instalacija sa centralnim upravljanjem

PROJEKTIRANJE: izuzetno komplicirano, mogući promašaji zbog nepoznavanja mogućnosti sustava

STRUČNO OSOBLJE: elektroinstalater, energetičar, automatičar, projektant, informatičar

PREPORUKA: precizna razrada procesa automatizacije

UGRADNJA: jednostavna, ali dugotrajna radi velikog broja elemenata

UHODAVANJE: potrebni stručnjaci, komplicirano

RUKOVANJE: izuzetno jednostavno, većina sustava radi bez potrebe za rukovanjem

AUTOMATIZACIJA: osnovna karakteristika sustava; mogućnosti potpune automatizacije svih sustava uključujući i velik dio rasvjete

MOGUĆNOSTI: neograničene

ENERGETSKA UČINKOVITOST: ovisna o stupnju automatizacije; mogućnost maksimalne energetske učinkovitosti

ESTETIKA: ista kao i kod modularnih instalacija, no zbog velikog broja modula sa monitorima u boji vrlo privlačna

KOMFOR: maksimum

PREDNOST: jednostavno rukovanje, preciznost u radu, pouzdanost, širok spektar funkcija, automatizacija

MANA: izuzetno visoka cijena, komplicirano projektiranje, neiskorištenost mogućnosti sustava radi neupućenosti

OPĆI DOJAM: napredna instalacija za napredan stil života

VRIJEDNOST MATERIJALA: ≈ 32 jedinice.

Što još reći o naprednim instalacijama? Iako je izvedba tog tipa instalacije izuzetno skupa, njena prednost sastoji se u minimalizaciji potreba za upravljanjem. U slučaju globalnih scenarija (spuštanje roleta u sumrak, isključenje kompletne rasvjete sa jednog mjesta i slično) te kvalitetno postavljene automatizacije (diferencijalni termostati, ispravno postavljeni senzori…) napredna instalacija najbolji je odabir za stil života u skladu s vremenom u kome živimo.

 

NAPREDNA INSTALACIJA – POTPUNA AUTOMATIZACIJA

 

Napredne instalacije moguće je izvesti na beskonačan broj načina; u prethodnom odlomku opisao sam „klasičnu“ izvedbu napredne instalacije prilagođenu plinskom kombiniranom protočnom bojleru (ujedno i peći za centralno grijanje) i klima – uređaju u dnevnom boravku. Nadalje ćemo opisati princip potpune automatizacije naprednog energetskog sustava. Za tu svrhu „premjestit“ ćemo plinski bojler i klima – uređaj u posebnu prostoriju (kotlovnicu); jedinu prostoriju koja nedostaje na prethodnim slikama. Uz to su i svi prozori opremljeni elektromotorima za otvaranje – zatvaranje. Raspored prostorija kao i velika većina instalacija ostati će identični prethodnoj situaciji.

Za početak moramo razmotriti energetsku situaciju – uređaje za održavanje topline i klimatizaciju smještene u kotlovnicu. Osnova energetskog sustava je kontinuirana ventilacija. Sustav se sastoji od ventilacije sa rekuperatorom i prijenosnikom topline, centralnom jedinicom za klimatizaciju i kombiniranim plinskim bojlerom. Ulaz svježeg zraka prolazi kroz zemni prijenosnik topline (vidi „Kontinuirana ventilacija stambenog prostora“).

21323123


Sustav radi na slijedeći način (vidi sliku 1): peć za centralno grijanje zagrijava vodu koja pak zagrijava zrak u prijenosniku topline. Zagrijani zrak tjeran rekuperatotom odlazi u prostorije gdje zagrijava prostor; ohlađeni zrak loše kvalitete izlazi iz prostorije i prolazeći kroz rekuperator dodatno zagrijava ulazni zrak. Na ulaznu granu ventilacionog sustava spojen je antialergijski filtar.

Ventilacijom se upravlja programiranim vremenskim sljedovima pomoću centralne jedinice. Za vrijeme djelovanja ventilacije zagrijavanje prostorija vrši se kroz ventilacioni sustav (peć zagrijava zrak u prijenosniku topline), dok se za vrijeme mirovanja ventilacionog sustava grijanje iz peći preusmjerava na radijatore. Podno grijanje uključuje se neovisno o sustavu – uključenjem scene za pripremu kupaone za upotrebu.

213123


Najveći prioritet energetskog sustava ima tehnički alarm (slika 2); u slučaju detekcije istjecanja plina sustav za tehničku zaštitu uključuje alarm, zatvara dovod plina i isključuje grijanje. Postoji mogućnost istodobnog otvaranja prozora (pokretanih elektromotorom) i uključenja najvećeg stupnja ventilacije radi prozračivanja prostorija i sprječavanja havarije uslijed istjecanja plina. Međutim, ako uz detekciju plina istodobno proradi i protupožarni alarm, prema drugom stupnju prioriteta zatvaraju se prozori, zatvara se protupožarna zaklopka i zaustavlja se rad ventilacijskog sustava. U slučaju požara sustav može isključiti i kompletnu elektroinstalaciju pri čemu će se automatski uključiti rasvjeta za nuždu.

Iz opisanog vidimo da najveći prioritet imaju sustavi zaštite – tehnički alarm i protupožarna zaštita. Sljedeći stupanj prioriteta imaju prozori; pri uključenju ventilacionog sustava automatski se zatvaraju svi prozori; u slučaju ručnog otvaranja prozora isključuje se ventilacija i grijanje se kratkotrajno prebacuje na sustav radijatora. Sustav se može programirati da u slučaju ručnog otvaranja prozora oglasi alarm („smetnju“) ili da nakon nekog vremena zatvori prozor i pokrene slijed ventilacionog grijanja.

Pošto su sljedovi ventilacije uzrokovani vremenskim podešenjem a grijanje podacima sa termostata, u vrijeme isključenja ventilacionog sustava grijanje se prebacuje na sustav radijatora.

Zašto je to tako? Sustav je zamišljen za ostvarenje naoptimalnije energetske učinkovitosti; na ovaj način izbjegava se istodobno zagrijavanje (ili ventilacija) prostora i rasipanje energije kroz otvoren prozor. Kasnije ću vam u poglavlju „ventilacija“ objasniti kako radi dvosmjerni ventilacijski sustav.

121313


Prema šemi prioriteta i uslovnosti (slike 2 i 3) vidimo da sustav automatizacije uzima u obzir i kuhanje ili rad kuhinjske nape. To se može postići dvojako; u kuhinji su postavljena dva termostata i služe za očitanje vertikalne diferencije. Ako se razlika u temperaturi prostorije na visini jednog metra i u blizini plafona poveća iznad određene vrijednosti a kuhinjska napa nije uključena, postoji mogućnost automatskog uključenja kuhinjske nape; navedeni slučaj se obično događa prilikom kuhanja sa isključenom napom. Međutim, centralna jedinica u isto vrijeme može uključiti i ventilacioni sustav kako bi se spriječilo stvaranje podtlaka zbog rada nape.

U slučaju uključenja nape (bez obzira na godišnje doba) u kuhinji će se u odnosu na ostale nepovezane prostorije pojaviti podtlak. To se može detektirati diferencijalnom tlačnom sklopkom koja uspoređuje tlak u kuhinji i tlak u nepovezanoj prostoriji; u slučaju pada tlaka u kuhinji sustav automatski uključuje ventilacioni sustav radi izjednačavanja tlaka u objektu.

Iako će o tome kasnije biti riječi, moram napomenuti da u slučaju kvalitetne građevinske izvedbe i ventilacionog sustava stambeni objekt može  funkcionirati kao hermetički zatvoren prostor; ventilacioni sustav će izvršiti kvalitetniju izmjenu zraka nego što bi se to činilo prirodnim putem. Postoji mogućnost i prirodnog provjetravanja prostora u slučaju optimalne temperature vanjskog zraka i vremenskih prilika bez kiše.

Druga osobina razmatranog sustava potpune automatizacije je sustav za kontrolu vremenskih prilika; sastoji se od anemometra i detektora za kišu. Shodno podacima koje dobiva od navedenih senzora sustav može u slučaju pogoršanja vremena izvršiti automatsko zatvaranje prozora ili spuštanje roleta. Kontrolira se i vodoopskrbni sustav; u slučaju puknuća cijevi automatski se pomoću ventila zatvara dotok vode. Bilo bi poželjno opremiti i kanalizacijski sustav automatskim ventilom za sprječavanje izljeva povratne vode. Iz vodovodne mreže može se izvesti i automatsko zalijevanje okućnice; integracijom sustava za kontrolu vremenskih prilika i vanjskog termostata sustav može raditi potpuno neovisno.

Što još reći o automatizaciji? Možemo izvesti zaključak: moguće je ostvariti potpunu automatizaciju svih instalacionih sustava uključno i velik dio rasvjete. Ručno upravljanje postaje potpuno nepotrebno u slučaju kvalitetnog podešenja svih parametara za optimalan rad sustava. Od ostalih mogućnosti sustava možemo navesti i globalne scene: zajedničko spuštanje i podizanje roleta (koje može biti upravljano luksomatom ili ručno), automatsko uključenje vanjske i unutarnje rasvjete, automatsko spuštanje ili podizanje roleta obzirom na intenzitet  sunčevog zračenja kroz pojedine prozore… Uglavnom, sustav može učiniti sve što smo u stanju zamisliti.

Ali, zbog znatno povećanih mogućnosti sustava javlja se i potreba za preglednijim nadzorom sustava; za tu svrhu predlažem ugradnju modula – 10“ monitora za kontrolu i upravljanje. Također bih dodao i GSM pozivnik kao i web server za lokalno i daljinsko upravljanje sustavom.

KARAKTERISTIKE:

TIP: modularna instalacija sa centralnim upravljanjem i potpunom automatizacijom sustava

PROJEKTIRANJE: potreba za usklađenjem sustava sa složenim zahtjevima za automatski rad

STRUČNO OSOBLJE: automatičar, energetičar, elektroinstalater, projektant, informatičar

PREPORUKA: precizna razrada procesa automatizacije, prioritetne liste i međuovisnosti

UGRADNJA: komplicirana radi povezivanja različitih sustava

UHODAVANJE: potrebni stručnjaci, komplicirano

RUKOVANJE: izuzetno jednostavno, potpuna automatizacija

AUTOMATIZACIJA: osnovna karakteristika sustava

MOGUĆNOSTI: neograničene

ENERGETSKA UČINKOVITOST: maksimalna

ESTETIKA: ista kao i kod modularnih instalacija, no zbog velikog broja modula sa monitorima u boji vrlo privlačna

KOMFOR: maksimum

PREDNOST: jednostavno rukovanje, preciznost u radu, pouzdanost, širok spektar funkcija, automatizacija

MANA: izuzetno visoka cijena i izuzetno komplicirano projektiranje

OPĆI DOJAM: instalacija sutrašnjice

VRIJEDNOST MATERIJALA: ovisno o količini sustava; materijal za izvedbu elektroinstalacije od nekih 37,5 jedinica naviše; izuzetno skupo, ali isplativo!

 

HIBRIDNE INSTALACIJE

 

Ruku na srce, budimo iskreni! Napredne instalacije su uza sve prednosti mnogima od nas ipak nedostižne! Kao cjelovit sustav iznimno su skupe, iako cijena opravdava njihovu namjenu. Međutim, postoje slučajevi u kojima možemo integrirati dijelove napredne instalacije u klasičnu (modularnu) izvedbu; elementaran slučaj prikazan je na slici 1.

12313

Naime, dijelove klasičnog upravljanja rasvjetom zamijenili smo naprednim, dodali upravljačku jedinicu te napojni i nekoliko upravljačkih modula (slika 2). Daljinsko upravljanje namijenjeno je za 8 operacija (ostalih 6 može se namijeniti za upravljanje klasičnim IC modulima).

21312

Što nam taj slučaj pruža? Pruža nam scene na svakoj grupi prekidača (konkretno 12 scena) i automatizaciju centralnog grijanja! Naime, centralna upravljačka jedinica ima ugrađeni termostat, pa služi za upravljanje grijanjem, što također može biti integrirano u scene. Iako je sustav maksimalno reduciran, ipak se smatra naprednim sustavom automatizacije; zadovoljava sve potrebe naprednog upravljanja rasvjetom i roletama u tri prostorije i potpunu automatizaciju centralnog grijanja!

Ukupna vrijednost instalacionih elemenata prikazanih na slici 1 bila bi oko 8,5 jedinica, što je za ovaj tip hibridne instalacije vrlo povoljno! 

Vrijednost materijala prikazanog na slici 2 iznosi oko 4,2 jedinice.

 

DODATAK – PROTUPROVALNI SUSTAV

 

Na prethodni sustav vrlo jednostavno se može dograditi protuprovalni sustav (slika 3). Elementi se priključuju na postojeću BUS liniju. Radi se o bazičnom protuprovalnom sustavu bez izvora rezervnog napajanja. Protuprovalni sustav se sastoji od čitača transponderskih ključeva (i tri ključa u kompletu), unutarnje i vanjske sirene, četiri IC senzora, upravljačke jedinice i elektromagnetnih senzora na svim prozorima i ulaznim vratima. Postoji mogućnost podjele zaštite na zone i programiranog uključenja – isključenja. Sustav kontrolira prisutnost u svim prostorijama osim kupaone te otvaranje svih prozora i ulaznih vrata (što se lako može proširiti dodavanjem senzora i na sva vrata u objektu).

123123

Vrijednost prikazanog materijala iznosi oko 1.550 jedinica.  

Protupoplavna zaštita može se izvesti postavljanjem dva senzora za vodu (u kupaonu i kuhinju) te elektromagnetnog ventila na glavni vodovodni priključak. (≈ 1,2 jedinice).

Moguća je nadogradnja i sustava za zatvaranje plina u slučaju istjecanja plina (senzor za plin i elektromagnetni ventil). Vrijednost materijala je oko 1 jedinice.

 

 




_______________________________________________________________________________

 




futurehome @ 23:02 |Isključeno | Komentari: 0
 

AUTOMATIZACIJA RASVJETE

 

Idemo napisati još nekoliko riječi o mogućnostima klasične izvedbe instalacija. Nekoliko puta sam opisao upravljanje rasvjetom putem svjetlosne sklopke (luksomata), a sad ću vam prikazati funkcioniranje automatskog upravljanja rasvjetom u objektu i oko njega.

213123

Za početak postavimo scenarij: slika 1 prikazuje raspored svjetiljki, dok slika 2 prikazuje njihovu zamišljenu brojnost i povezanost. Slovom A i B označene su LED svjetiljke ugrađene u strop prostorija. Ne radi se o glavnoj rasvjeti, naravno, već o dekorativnoj rasvjeti („noćnom svjetlu“) koja se uključuje automatski u sumrak. Slovom C označene su stojeće svjetiljke sa štednim žaruljama za rasvjetu nogostupa od ograde do kuće, dok su slovom D označene identične svjetiljke, samo što im je namjena osvjetljenje kolnog prilaza prema garaži. E označava ugradbene LED svjetiljke za osvjetljenje nogostupa uz kuću. Slovom F označena je reflektorska svjetiljka za osvjetljenje stražnjeg dvorišta. G su stojeće svjetiljke za osvjetljenje terase. Slovom H označena je svjetiljka sa jačom žaruljom za osvjetljenje prostora ispred ulaznih vrata, dok je slovom I označen LED reflektor za dekorativno osvjetljenje objekta (fasade), ili fontane, ukrasnog raslinja…

31231231

Na prvi pogled izgleda kao pretjerivanje u ugradnji rasvjetnih tijela. No, da li je baš tako? Ne bih se složio. Većina svjetiljki su LED svjetiljke sa izrazito malom potrošnjom. Stojeće svjetiljke mogu biti ili LED svjetiljke ili svjetiljke sa štednim žaruljama. Jedini jači potrošači su svjetiljke H i F, no one su namijenjene za kratkotrajna uključenja putem IC senzora. Svjetiljke A i B sam detaljno opisao, i služe kao dekorativna noćna rasvjeta stambenog prostora. Neupadljive su, osvjetljenje im je minimalno, i njihov puni efekt vidljiv je kad se ugasi glavna rasvjeta prostorije. S druge strane, ugradnjom tog tipa noćne rasvjete značajno se smanjuje potreba za uključenjem glavne rasvjete; noćna rasvjeta pruža sasvim zadovoljavajuće osvjetljenje za prolazak hodnikom. Vanjska rasvjeta, uz dekorativnu ulogu, ima i značajnu ulogu u zaštiti objekta; sumnjam da će zlobnici samo tako švrljati dobro osvijetljenim dvorištem.

21231

Kako prikazanu rasvjetu u potpunosti automatizirati? Jednostavno, izvedbom prikazanom na slici 3. Snažne svjetiljke sa velikom potrošnjom ispred ulaznih vrata (H) i u dvorištu (F) uključuju IC senzori koji reagiraju na prisutnost u „vidnom polju“ senzora. Vrijeme rada im može biti podešeno na desetak sekundi, što je sasvim dovoljno za osvjetljenje noćnih pridošlica, a ekonomično zbog mogućnosti povremenih neželjenih uključenja od strane životinja. Radom ostalih svjetiljki na slici 3 upravlja svjetlosna sklopka (luksomat): uključuje rasvjetu u sumrak, a isključuje u zoru.

13123

Međutim, i kod noćne i dekorativne rasvjete postoji funkcionalnost i ekonomičnost, zato sam na slici 4 prikazao puno kvalitetniji način izvedbe spomenute rasvjete, uz minimalno povećanje troškova. Naime, noćna rasvjeta u hodniku, kupaoni i na nogostupima oko kuće zamišljena je za cjelonoćno osvjetljenje, pa njome upravlja isključivo luksomat (B, E i C na slici 4). Svjetiljkom ispred ulaznih vrata (H) upravlja IC senzor (2). No, tu se javlja maleni problem: prilikom izlaska iz kuće ili ispraćaja gostiju želimo izaći u osvijetljeno predvorje; u slučaju senzorskog uključenja morali bi izaći kroz vrata kako bi se uključila vanjska rasvjeta. Taj problem možemo jednostavno riješiti ugradnjom prekidača za ručno uključenje, no garantiram da bi zbog zaboravljivosti rasvjeta mnogo puta ostajala svijetliti čitavu noć. Bolje je rješenje dodatno uključenje vanjske rasvjete H putem stubišnog automata (vremenskog releja) 7. Naime, pritiskom na tipku 4 ugrađenu u hodniku stubišni automat 7 uključuje vanjsku rasvjetu H i drži je uključenu bez obzira na IC senzor 2. Nakon isteka podešenog vremena (npr. oko jedne minute) stubišni automat isključuje rasvjetu. U ovom slučaju ne postoji mogućnost slučajnog uključenja rasvjete ispred ulaza, niti podlih radnji zlobnih susjeda za vrijeme vašeg boravka na godišnjem odmoru. Žarulje mogu biti znatno jače (100 – 200 W), bez bojazni od nepotrebne i neželjene potrošnje.

Isti slučaj odnosi se i na reflektorsku rasvjetu dvorišta iza kuće: svjetiljku F uključuje IC senzor 3. Prekidač 10 koji se nalazi u dnevnom boravku služi za uključenje rasvjete F u slučaju potrebe. Pošto se na dvorišnu stranu postavlja mnogo staklenih površina (prozora, balkonskih vrata i sl.), slučajna zaboravljivost u vidu uključenog reflektora sigurno će biti zamijećena. Iako težim pojednostavljenju izvedbe instalacije, ipak bi predložio da i vanjsku rasvjetu dvorišta (F) izvedete na isti način kao i rasvjetu ispred ulaznih vrata (H); stubišni automati su jeftini uređaji, jednostavni su za ugradnju ali su zato iznimno svrsishodni.

Za dekorativnu rasvjetu u prostorijama (A), rasvjetu terase (G), osvjetljenje kolnog prilaza (D) i osvjetljenje fasade (I) nema potrebe da bude uključena čitavu noć. Stoga smo je izveli (kako prikazuje slika 4) kao rasvjetu sa uključenjem putem luksomata 1 i isključenjem putem vremenske sklopke (timera) 6. Na taj način se opisana rasvjeta uključuje u sumrak, a isključuje u vrijeme podešeno na timeru (npr. u ponoć), kako ne bi nepotrebno svijetlila čitavu noć. No i tu smo unijeli male promjene: dogradnjom prekidača 5 moguće je uključiti rasvjetu na terasi i nakon isključenja od strane timera. Koristi se u slučaju zadržavanja sa društvom na terasi do sitnih noćnih sati. Prekidačem 8 moguće je isključiti rasvjetu terase. Na isti način moguće je isključenje noćne rasvjete u prostorijama A pomoću prekidača 9. Napominjem da se u svaki strujni krug rasvjete može ugraditi prekidač za ručno isključenje rasvjete. Na isti način može se ugraditi i prekidač (15) za isključenje kompletne vanjske i unutarnje rasvjete sa jednog mjesta (slika 5).

123112

Slika 6 prikazuje malu izmjenu u načinu uključenja rasvjete prilaznog puta garaži (D); naime, u strujni krug uključenja rasvjete dodana su dva prekidača: prekidač mehanizma za otvaranje dvorišnih vrata i prekidač mehanizma za otvaranje garažnih vrata. U slučaju otvaranja jednih (ili obojih) vrata pali se rasvjeta na prilaznom putu. Rasvjeta je ugašena kad su i dvorišna i garažna vrata zatvorena.

Slika 7 prikazuje jednu od varijanti poboljšanja upravljanja noćnom rasvjetom u objektu; zbog ranije potrebe za noćnim svjetlom u zatvorenim prostorijama u odnosu na otvoreni prostor noćna rasvjeta A i B uključuje se putem zasebnog luksomata 11. U tom slučaju se na luksomatu podesi razina osvjetljenja kako bi se rasvjeta u prostorijama uključila ranije. Strujnom krugu unutarnje rasvjete dodano je i uključenje rasvjete prostorija 14 preko prekidača protuprovalne zaštite 13; kada aktiviramo protuprovalnu zaštitu u slučaju izbivanja, putem kontakta 13 aktiviramo i uključenje rasvjete 14. Rasvjeta se uključuje u sumrak (11) i isključuje prema podešenju na timeru (12) stvarajući dojam našeg boravka u prostorijama.

Prikazao sam samo nekoliko mogućih scenarija izvedbe potpune automatizacije noćne rasvjete. Opisan način, uz uvjet postojanja instalacije prikazanih svjetiljki, povećava troškove instalacije za nekoliko stotina kuna; razmislite o tome, svakako se isplati!

 

AUTOMATIZACIJA CENTRALNOG GRIJANJA

 

Klasično centralno grijanje na slici 1 sastoji se od peći za centralno grijanje – kombiniranog plinskog bojlera (smještenog npr. u kupaoni), zatim radijatora u dnevnom boravku (1), radijatora u spavaćoj sobi (2), radnoj ili dječjoj sobi (3), kupaoni (4) i hodniku (5). Naglašavam „klasično grijanje“ jer bi za automatizaciju centralnog grijanja u opisanom slučaju bio dovoljan samo jedan termostat (npr. A). Međutim, uvedene su male preinake: grijanje objekta podijeljeno je na zone: zona 1 (dnevni boravak), zona 2 (spavaća soba), zona 3 (radna ili dječja soba), te međuzona – hodnik i kupaona. Odabir kupaone i hodnika kao međuzona je proizvoljan; mogao sam ih priključiti bilo kojoj zoni, ili kreirati kao zasebne zone. No smatram da bi grijanje prikazano na slici 1 radilo idealno.

123123

Zašto? I čemu toliko termostata?

Bit automatizacije nije isključivo vezana za proces samostalnog rada; nadodanim elementima postigao sam optimum. Naime, preciznim podešavanjem željene temperature povećavamo kvalitetu i optimalnost rada centralnog grijanja, a samim tim i energetsku učinkovitost. Regulacijom grijanja po zonama izbjegavamo nepotrebno zagrijavanje prostorija u kojima ne boravimo, kao i zagrijavanje objekta kad nismo kod kuće.

1231231

Kako sustav radi? Za početak na skupinu radijatora u svakoj zoni ugrađen je elektroventil (vidljivo na slici 2, s tim da se ventili ne ugrađuju na pojedinačne radijatore već na glavnu toplovodnu cijev svake zone). Elektroventil regulira uključenje – isključenje radijatora u pojedinoj zoni. Radijatori u kupaoni i u hodniku opremljeni su termostatskim ventilima.

Svaka zona opremljena je svojim termostatom. U dnevnom boravku nalazi se programabilni termostat A na kojem vršimo regulaciju temperature u zoni 1, obzirom na doba dana i dan u tjednu. Kad jednom podesimo željene temperature termostat će funkcionirati potpuno automatski. Na isti način i zona 2 je opremljena programabilnim termostatom; pošto je spavaća soba u funkciji tek po noći, na termostatu odredimo vrijeme zagrijavanja prostorije. U ostalo vrijeme dovoljno je održavati minimalnu temperaturu.

Zona 3 opremljena je klasičnim termostatom; u slučaju korištenja prostorije kao radne sobe pomoću termostata upravljamo grijanjem prostorije kad se nalazimo u njoj. U slučaju pak dječje sobe potrebna je konstantna temperatura bez obzira na doba dana. I u ovom slučaju umjesto klasičnog termostata možemo ugraditi i programabilni termostat.

13123

Na slici 3 vidljiv je princip rada automatizacije centralnog grijanja; svaki termostat upravlja elektroventilom svoje zone i istodobno upravlja uključenjem peći za centralno grijanje. Grijanje zona je neovisno; peć se gasi tek kad je u svim zonama postignuta željena temperatura. U slučaju pada temperature u jednoj zoni termostat uključuje peć i otvara elektroventil dotične zone. Istodobno sa zagrijavanjem bilo koje zone kreće i zagrijavanje hodnika i kupaone ovisno o podešenosti termostatskih ventila.

Iz navedenog vidimo da sustav prikazan na slici 3 može neovisno upravljati zagrijavanjem zona; moguće je i potpuno isključenje grijanja pojedinih zona. Ali, tu se nalazi termostat E, koji služi kao zaštita od smrzavanja (ili zaštita od pothlađivanja). Može biti podešen na vrijednost između 5° i 10° C. U slučaju pada temperature ispod podešene termostat E uključuje grijanje SVIH zona do postizanja željene temperature. To su kratkotrajni periodi zagrijavanja sa dugotrajnim mirovanjem; na taj način izbjegavamo smrzavanje vode u sustavu centralnog grijanja i pothlađivanje objekta. Termostat E postavlja se u najhladniju grijanu prostoriju u objektu, odnosno u prostoriju koja se najbrže hladi.

U spoj na slici 3 dodan je i termostat u kupaoni D. Njegova funkcija vrlo je jednostavna: održavanje minimalne temperature u kupaoni. No pomoću njega možemo i izvršiti podizanje temperature isključivo u kupaoni (npr. prije tuširanja, kupanja…).

I na kraju, tu se nalazi programabilni termostat sa timerom F; služi kao centralna upravljačka jedinica za kompletno centralno grijanje. Naime, prilikom dugotrajnijeg izlaska iz objekta podesimo timer prema predviđenom vremenu vraćanja (smanjeno za otprilike pola sata), kao i minimalnu temperaturu objekta (npr. 15° C). Pri odlasku iz objekta nema potrebe za konstantnim zagrijavanjem. Timer isključuje grijanje čitavog objekta. U slučaju pada temperature ispod podešenog minimuma termostat nakratko uključuje grijanje radi održavanja minimalne temperature u prostorijama. Ali, pola sata prije našeg povratka (kako je podešeno timerom) termostat F prebacuje grijanje na „normalan“ način rada. Na taj način vraćamo se u zagrijani objekt u kojem u međuvremenu nije bilo nepotrebnog rasipanja energije. Termostat F može se programirati za jednokratan, višednevni ili tjedni rad.

Sustav automatizacije prikazan na slikama 1, 2 i 3 tek je jedna od mnogobrojnih načina na koji možemo izvesti automatsku regulaciju centralnog grijanja. Napominjem da se radi o sustavu potpune automatizacije koji nakon finog ugađanja ne zahtjeva naše posezanje u rad sustava, sa metodom rada identičnom naprednim instalacijama (samo što je u ovom slučaju izvedena „staromodno“). O tome se svakako konzultirajte sa energetičarom i automatičarom.

 

ZAŠTITA I NADZOR OBJEKTA

 

Uređaji i sustavi za zaštitu i nadzor objekta neobavezan su dio kućnih instalacija i, istini za volju, rijetko se ugrađuju. Među ljudima prevladava mišljenje da je pomisao „to se neće meni dogoditi“ najbolji alarmni sustav! Nažalost, u mnogim slučajevima odluka za ugradnju zaštitnih i nadzornih sustava donosi se tek poslije pretrpljene štete.

Sustavi zaštite i nadzora nisu skupi; osnovni modeli uređaja imaju povoljnu cijenu, lako se ugrađuju i pružaju zadovoljavajući oblik i kvalitetu zaštite. Predlažem ugradnju osnovnih sustava protupoplavnog i protupožarnog nadzora (tehnički alarm), kao i osnovni tip protuprovalnog sustava. Klasični (nemodularni) uređaji proizvode se u bezbroj varijacija, oblika i funkcionalnosti; uz pomoć stručnjaka odaberite najoptimalnije uređaje i sustave za zaštitu i nadzor.

1231231

Pod brojem 1 prikazao sam osnovni model kontrole pristupa: tipkovnicu za otvaranje ulaznih vrata. Lako se ugrađuje, jednostavna je za rukovanje, jeftina je i pouzdana. Služi za otvaranje ulaznih vrata prilikom kratkotrajnog odsustva. Naime, provale se najčešće događaju prilikom kratkotrajnih odlazaka do dućana preko ceste ili na kavu do susjeda! U takvim trenutcima nezaključavanje ulaznih vrata može nam ući u naviku „jer se u tako kratkom vremenu ništa neće dogoditi“. A iskusni provalnici vrebaju i čekaju upravo takve trenutke nepažnje. Za funkcioniranje tog tipa zaštite potrebno je opremiti ulazna vrata elektromagnetskom bravicom. Nakon upisivanja brojčane šifre bravica nam u slijedećih nekoliko sekundi dozvoljava otvaranje vrata. Prilikom izlaska iz prostorije u momentu zatvaranja vrata elektromagnetska bravica „zaključava“ vrata i za njihovo otvaranje potrebno je unijeti šifru. Napominjem da prilikom duljih izbivanja obavezno zaključate ulazna vrata.

Brojem 2 označen je osnovni oblik protupoplavnog nadzora: detektor vode. Sastoji se od uređaja sa senzorom za vodu i zujalicom – sirenom za označavanje opasnosti u slučaju detekcije vode. Napajanje se obično izvodi pomoću baterija, dugotrajno je i ne ovisi o naponu gradske mreže. Postavlja se u blizinu perilice za suđe, perilice za rublje ili ispod sudopera. Dovoljno je jednostavno uključiti uređaj i postaviti ga na pod! Za kvalitetniju zaštitu preporučujem detektor za vodu na koji se može priključiti elektromagnetni ventil za zatvaranje vodovoda u slučaju poplave.

Broj 3 je detektor plina. Postoje verzije za detekciju gradskog plina, metana, ugljičnog monoksida i kombinirani detektori. Postavljaju se uz plinske priključke, i to što bliže podu prostorije. U trenutku detekcije plina oglašava se ugrađena sirena. Broj 4 je detektor dima (požara); u slučaju pojave dima u prostoriji detektor uključuje ugrađenu sirenu (alarm). Napajanje mu je baterijsko, dugotrajno, a ugrađuje se na strop prostorije koju želimo nadzirati. Preporučujem ugradnju detektora dima u kotlovnicu, kuhinju i na hodnik.

Prednost navedenih uređaja je u njihovoj pouzdanosti, maloj cijeni, jednostavnoj ugradnji, maloj potrošnji i autonomnom napajanju iz baterija. Ali, velika im je mana što su beskorisni ako nas nema kod kuće ili ako u blizini nema osobe koja bi mogla čuti rad sirene. U tom slučaju ugrađuje se GSM dojavljivač.

Brojevima 5 – 8 označen je protuprovalni sustav. Namjena im je zaštita objekta od provale nadzorom prostorija i ulaza u objekt (prozora i vrata). U slučaju otkrivene opasnosti javlja se alarm koji može biti glasan (rad sirene 8 ugrađene na pročelje objekta) ili tih (dojava putem GSM dojavljivača nadležnoj službi za intervencije).

Protuprovalni sustavi mogu biti integrirani (napajanje i rad putem ožičenja), bežični (napajanje senzora iz baterija a komunikacija putem radio – valova) ili kombinirani. Na slici 1 pod brijem 5 prikazana je centralna jedinica alarmnog sustava; u njoj se vrši programiranje rada sustava kao i njegovo uključenje ili isključenje. Za nadzor objekta služe IC senzori (detektori prisutnosti – 6) ili kontakti za nadzor otvaranja prozora ili vrata (7). Postoje i detektori za staklene površine, rolete, prolaze… Pri prisutnosti u štićenoj prostoriji ili pri otvaranju vrata senzori šalju informaciju centralnoj jedinici koja u slučaju prikazanom na slici 1 uključuje dojavu – sirenu ugrađenu izvan objekta (8). Prednost prikazanog alarma je jednostavna ugradnja jer su svi senzori bežični. U ovom slučaju predložio bi integraciju (povezivanje) protuprovalne, protupoplavne (2), protupožarne detekcije (4) i detekcije plina (3) u  jedan sustav za nadzor i zaštitu; na taj način ćemo uz minimalna ulaganja dobiti kvalitetan sustav koji će nam pružiti optimalan nivo sigurnosti.

Slike 9 i 10 predstavljaju sustav za nadzor ulaza i otvaranje vrata – portafon. To je napredan oblik interfona (sustava za zvučnu komunikaciju). Sastoji se od vanjske jedinice (panela sa kamerom, mikrofonom ,zvučnikom i tipkom za poziv - 10) i unutarnje jedinice (11) sa monitorom, slušalicom ili zvučnikom za komunikaciju i tipkom za otvaranje vrata. U sustav za nadzor ulaza može se dograditi nekoliko vanjskih i unutarnjih jedinica, kao i kućnih zvona, aktivatora za rasvjetu ulaza i hodnika i slično.

Slike 11, 12 i 13 predstavljaju sustav videonadzora. Sastoji se od kamera koje mogu biti za vanjsku (11) ili unutarnju (12) ugradnju, videonadzornih uređaja za upravljanje rada kamerama i sustavom ali i za pohranu snimaka (13) te monitora za prikaz slike ili TV prijemnika. Sustavi videonadzora su vrlo napredni sustavi koji omogućuju nadzor i zaštitu objekta (detekcijom pokreta) a mogu se integrirati i sa sustavom za kontrolu pristupa (biometrijski čitači, prepoznavanje lica, prepoznavanje registracijskih pločica i sl.). Što reći o tom sustavu? Sustav videonadzora može biti bazičan (nadzor dječje sobe, nadzor ulaznih vrata) ili nadzorno - zaštitni (nadzor prostorija i okoline objekta). Kao takav predstavlja idealnu nadopunu protuprovalnom sustavu.

Sustavi nadzora i zaštite možda vam se čine nepotrebni ili suvišni; no šteta koju mogu spriječiti mogla bi biti višekratno veća od ulaganja u navedene sustave. Svakako razmislite o tome!

 

 

 

 

________________________________________________________________________________

 

 




futurehome @ 19:20 |Isključeno | Komentari: 0

ŠTO SU GADGETI?
 

 

Kako nazvati uređaje koje možemo ugraditi u stambeni prostor a služe za poboljšanje kvalitete življenja? Jednostavnom univerzalnom i sveprisutnom riječi – „gadgeti“.

Naime, na tržištu postoji cijela paleta novih ili relativno novih uređaja širokog područja namjene; neki od njih tek su prolazni hit, neki su sumnjivog porijekla, kvalitete ili učinka, no neki ipak zaslužuju našu pažnju! Zato, krenimo redom.

 

VREMENSKA STANICA 

 

Vremenska stanica sa vanjskim senzorom služi kao višefunkcionalna jedinica za pružanje većeg broja informacija; unutarnje i vanjske temperature i tlaka zraka, vlažnosti zraka, brzine i smjera vjetra… Bolji i kvalitetniji modeli na temelju prikupljenih podataka i parametara pohranjenih u memoriji omogućuju i prilično precizne vremenske prognoze. Također pružaju podatke o nadolazećem porastu ili padu tlaka zraka ili temperature.

Uz osnovne podatke o vremenu pružaju nam i informacije o trajanju dana i noći, vrijeme izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca, mjesečeve mijene… i obilje drugih podataka koji će nas, ako ništa drugo, educirati ili zabaviti.

Postoje i (prilično skupe) vremenske stanice koje se mogu spojiti na sustav centralnog upravljanja.

12323

Vremenske stanice 

 

UV SVJETILJKE ZA STERILIZACIJU 

 

Ultraljubičaste svjetiljke (germicidne svjetiljke) služe za sterilizaciju zraka u prostorijama i površina pod direktnim osvjetljenjem iz svjetiljke. Vrlo su učinkovite jer je većina mikroorganizama neotporna na UV zračenje. Postavljaju se u prostorije u kojima ne želimo prisustvo bakterija (smočnice i ostave), zatim u prostorije u kojima postoji povećana opasnost od pojave štetnih bakterija (podrume, prostorije za odlaganje otpada), kao i u prostorije u kojima postoje otvoreni kanalizacijski otvori, a možemo ih postaviti i u bilo koju drugu prostoriju. Mogu se uključivati ručno ili programirano, putem centralne jedinice.

OPREZ! 

UV rasvjeta iznimno je štetna za ljude i domaće životinje, stoga ne smije biti uključena za vrijeme boravka u prostoriji! Također postoji mogućnost štetnog djelovanja na neke materijale, zato se o mjestu i načinu ugradnje posavjetujte sa stručnom osobom!

I ono najvažnije: navedene UV svjetiljke NE SLUŽE za umjetno tamnjenje kože! Ni u kojem slučaju nemojte direktno gledati u svjetlost UV svjetiljke; rasvjeta je tek jedva primjetna i oku ugodna, ali vam u kratkom vremenu može izazvati opekotine na rožnici!

123123

UV svjetiljka za sterilizaciju 

 

IONIZATORI 

 

Ionizatori su uređaji za ionizaciju zraka!

Nakon neizrecive početne mudrosti  u nekoliko ću rečenica pokušat objasniti prednosti (i nedostatke) ionizatora.

Da ne prijeđemo u domenu nuklearne fizike, u zraku postoje dvije vrste iona; pozitivni i negativni, s tim da je pozitivnih više. Nama su korisni negativni ioni jer predaju svoj naboj bakterijama, prašini  i ostalim česticama u zraku; time se čestice vežu na pozitivne ione, stvaraju nakupine (klastere) i padaju na tlo, ili se „lijepe“ na površinu namještaja. Negativni ioni pogodno djeluju i na zdravlje i opću raspoloženost; smanjuju glavobolje, simptome prehlade, smanjuju razdražljivost, bezvoljnost i slično. Bitno je znati da elektronski uređaji znatno pridonose smanjenju broja negativnih iona u prostorijama.

Ionizatori povećavaju broj negativnih iona u zraku; pomoću ugrađenog ventilatora izbacuju ionizirani zrak u prostoriju. Nusprodukt ionizacije je ozon; u većim količinama je otrovan, ali kod ionizatora se javlja u malim količinama, i prednost mu je što ubija mnogo bakterija. Mana ionizatora je nakupljanje prašine u blizini uređaja, kao i osjećaj veće količine prašine na namještaju; prednost pak je značajno smanjenje slobodno lebdećih čestica u zraku.

Postoji mnogo tipova ionizatora kombiniranih sa filtrima, ovlaživačima i sl. Također su dostupni modeli za ugradnju u ventilacione sustave.

2312313

Ionizatori

 

ELEKTROSTATSKI PROČISTAČI ZRAKA

 

Elektrostatski pročistači zraka su uređaji pogodni za smještaj u pušačke prostorije! Rade na principu elektrostatike – nečistoće iz zraka „lijepe“ se za filtar. Prednost su im velika učinkovitost, velik protok zraka, i kontrola stanja (začepljenosti) filtra. Uz to imaju ugrađen ionizator i mehanički filtar za krupnije čestice – time se produljuje vrijeme rada elektrostatskog filtra. Postoje i modeli koji se spajaju na sustav ventilacije radi ubacivanja svježeg zraka. Gotovo svi modeli ugrađuju se na ili u strop (plafon).

Idealni su za otklanjanje neugodnih mirisa i dima od cigareta, i ta informacija je provjerena iz prve ruke! Odlikuje ih i automatski način rada – imaju ugrađene senzore za dim, tj. senzore za kontrolu onečišćenja zraka. Uz to čiste zrak od svih čestica i vlakana, kao i od bakterija i alergena. Mana im je što su neki modeli prilično zdepastai i glomazni. Elekrostatski pročistači imaju i – neprivlačan i nezamjetljiv naziv; da se radi o „elektronskim pročistačima zraka“ sigurno bi bili zanimljiviji! 

3212312

Elektrostatski pročistači zraka

 

USISIVAČI – ROBOTI

 

Želja vam je čist pod u prostorijama a nemate osobitu želju za usisivanjem? Nabavite robota – usisivača!

Ne, moja opaska nije cinična; tržište je u posljednje vrijeme preplavljeno robotima – usisivačima. Da li su oni dobra investicija? Iz iskustva vam kažem: jesu!

Ali, nemojte od njih očekivati savršenstvo; prašinu ne skupljaju usisivanjem već rotacionom četkom koja mete pod i nečistoće odlaže u spremnik za smeće. Pošto su svi modeli opremljeni baznim stanicama – punjačem baterija, imaju prilično veliku autonomiju rada; nakon određenog vremena čišćenja (obično oko 1 sat) vraćaju se do bazne stanice, priključuju na nju i čekaju slijedeći ciklus čišćenja. Programiranje automatskog rada usisivača najčešće se vrši na baznoj stanici. Od ostalih dodataka moram spomenuti virtualni zid – napravu koju postavimo kraj dovratnika koju usisivač prepoznaje kao virtualnu granicu i ne prolazi kroz otvor vrata. Tu je i daljinski upravljač, dakako.

Podijeliti ih možemo u dvije kategorije: jeftini (dalekoistočni) i skupi (brendirani). Da budem iskren, ta podjela je potpuno opravdana! Naime, iako sam nabavio jeftin usisivač – robot (slika 1) i zadovoljan sam njegovim radom, primijetio sam da se na tržištu pojavilo bezbroj varijacija sa različitim cijenama uglavnom istog proizvoda. Jeftini roboti rade, skupljaju prašinu, pouzdani su i ne zakazuju, ali su i bučni, imaju senzor koji sprječava pad po stepenicama ali i svaku crnu plohu „prepoznaju“ kao otvor u podu, za „prepoznavanje“ prepreka služi im prednji odbojnik koji je gibljiv i povezan sa mikroprekidačima i vremenom je u stanju ostaviti opake ogrebotine po nezaštićenim dijelovima zida. S druge strane skupi modeli su tiši, brži, definitivno kvalitetnije dorađeni, imaju ultrazvučne senzore, ne dotiču namještaj ni zidove, imaju ultrazvučni senzor za otkrivanje otvora u podu, a neki modeli imaju i bazne stanice za punjenje baterija i odlaganje prikupljenog smeća (slika 2). Na taj način im se autonomija produljuje sa dva – tri čišćenja na mjesec – dva, pa i više, ovisno o odabranoj učestalosti čišćenja.

2131

Na što trebamo obratiti pažnju prije odluke o nabavi? Naime, pošto se radi o rotirajućim četkama zaboravite upotrebu robota – usisivača na tepisima sa dugačkim dlakama; također nisu poželjni ni tepisi sa resama na obrubima, jer će se usisivač kad – tad zapetljati o njih. Zatim, opasnost za normalan rad predstavljaju i kablovi na podu, a špaga, konac ili žinja definitivno znače zapetljavanje u četke i mehanizam usisivača. Nisu pogodni ni za čišćenje prostorija sa namještajem sa nožicama visokim koliko i usisivač, jer na takvim mjestima dolazi do zaglavljenja. Zapremnina posude za smeće izuzetno je mala, dovoljna tek za dva – tri ciklusa usisivanja. S druge strane pak izuzetno su „uporni“! Pretprogramirani su za kružno „švrljanje“ po prostoriji, i uistinu svugdje zabadaju nos! U toku jednog sata, kolika im je autonomija, doslovno prevoze veliku sobu nekoliko puta; idealni su za dugačke i razgranate hodnike i prostorije velike površine! Nikako ih ne puštajte u pogon na nedovršenim betonskim površinama!

Koji je zaključak? Ako pripazite na model i malo prilagodite prostor (micanjem svih „opasnih“ prepreka), vjerujte mi da nećete zažaliti; iako nisu savršeni uistinu su učinkoviti, i temeljiti! I zabavni, naravno!




SUSTAV USISIVANJA PRAŠINE – CENTRALNI USISIVAČ 

 

Dojadilo vam je vući nezgrapan i bučan usisivač prašine? Dozlogrdilo vam je stalno mijenjanje vrećica za prašinu? Rješenje je – centralni usisivač prašine!

Naime, sustav centralnog usisivanja je instalacija koja se sastoji od centralnog usisivača (slika 2 lijevo), cijevne instalacije (prikaz na slici 1) i priključnih jedinica – priključaka (slika 3 i 4). U podrumsku ili neku drugu prostoriju ugrađuje se centralni usisivač. Spaja se na sustav cijevi koje su podžbukno razvedene po objektu do priključnica ugrađenih na prikladno mjesto (hodnici, sobe…). Na priključnice koje kad nisu u upotrebi hermetički zatvaraju završetak cijevi priključuje se savitljiva cijev (slika 2 desno) sa teleskopskim rukohvatom i nastavkom za usisivanje. U biti, cijev je potpuno ista kao kod običnih usisivača, samo što je mnogo dulja.

Sustav rada je jednostavan. Centralni usisivač uključuje se u pogon ili priključenjem cijevi na priključnicu (slika 3) ili pomoću prekidača. Stvara se podtlak u cijelom sustavu, no zbog hermetičke zaptivenosti ostalih priključnica zrak se uvlači samo kroz cijev za usisivanje. Prednost je već spomenuta niska razina buke, prostor se ne zagrijava, nema izlaznog zraka iz usisivača koji podiže prašinu, baratanje je olakšano jer nema teškog kućišta usisivača koji moramo vući za sobom… Izlazna grana centralnog usisivača odvodi se izvan prostorije – na taj način zagrijan i nečist zrak ne izlazi u objekat. Velika prednost je i velika zapremnina posude za prašinu, kao i jednostavnost u čišćenju filtara i održavanju sustava. Mana pak je ugradnja – polaganje cijevi u zid mora se izvršiti prilikom veće adaptacije stambenog objekta ili prilikom novogradnje. U većini slučajeva, ako to raspored prostorija dozvoljava, dovoljan je tek jedan priključak po etaži, npr. u hodniku.

Sustavi za centralno usisivanje višestruko su skuplji od običnog usisivača prašine; sustav možete izvesti i u samogradnji. Položite kanalizacijske cijevi prikladnog promjera od mjesta ugradnje centralnog usisivača do priključnica; priključnica može biti obično kanalizacijsko koljeno sa čepom. Ugradite i prekidač kraj svake priključnice i spojite ga sa utičnicom za centralni usisavač. Umjesto centralnog usisivača možete upotrijebite jači model standardnog usisivača sa velikom posudom za prašinu, koji priključite na sustav cijevi u za to prikladnoj prostoriji.

Sustav je pogodan i za manje stanove – centralni usisivač možete smjestiti i na balkon, što opet ovisi koliko će susjedi biti oduševljeni vašim naumom…

231231

Sustav centralnog usisivanja 

 

GADGETI U KUPAONI

 

Ušli smo u polje širokog izbora raznovrsnih gadgeta za opremanje kupaone. Opisat ću gadgete koji se priključuju na napon gradske mreže. Svakako obratite pozornost na ispravnu zaštitu od strujnog udara!

2313

Na slici 1 je fenomat – električno sušilo za ruke i električno sušilo za kosu. Ljudi su vrlo skeptični prema ovom uređaju, ali moram napomenuti da je sušilo za ruke najhigijenskiji način sušenja ruku! Većinom se uključuju putem senzora, i iako su relativno veliki potrošači električne energije ekonomični su zbog kratkog vremena djelovanja. Do sušila za ruke prikazano je sušilo za kosu koje se ugrađuje na zid. Vrlo praktično, uvijek je pri ruci i nema potrebe za skladištenjem sušila. Postoje i kombinirana sušila za ruke i kosu.

Slika 2 su senzori za automatsko ispiranje. Namijenjeni su prvenstveno za ispiranje pisoara, ali bez problema se mogu ugraditi i kraj zahodske školjke. Naravno, ne ugrađuju se u kupaonu već u zahod! Iako u našem podneblju zvuči neobično, u kvalitetnu opremu kućnog zahoda ili kupaone spada i ugradnja pisoara. Ekonomični su zbog manje potrošnje vode, a muškoj populaciji olakšavaju mnoge probleme prilikom upotrebe!

Slika 3 je grijana zahodska školjka. Idealna za noćne posjete zahodu u dugim zimskim noćima… Nećete vjerovati, ali grijanje zahodske školjke može biti potpuno automatizirano i čak biti uključeno u špurove ili scene!

Slika 4 je neobičnost koju smo donedavna vidjeli samo na japanskim filmovima: zahodsko sjedalo sa tušem za ispiranje, integriranim bojlerom, grijanjem sjedala, masažom, automatskim zatvaranjem poklopca, MP3 playerom, daljinskim upravljanjem… Prednost im je vrlo jednostavna ugradnja – dovoljno je skinuti postojeće sjedalo i montirati novo. Doduše, zahtjeva vodovodni i električni priključak, ali obilje mogućnosti i praktičnost dovoljan su razlog za ugradnju!

Na slici 5 je dozator za tekući sapun. Postoje baterijski i električni dozatori; preporuka je da obratite pažnju na kvalitetu – odaberite modele renomiranih proizvođača. I svakako odaberite model sa senzorom.

Slika 6 je priča za sebe: svjetleće slavine i tuševi. U tu kategoriju ne bih uvrstio serijski proizvedene slavine i tuševe sa ugrađenom rasvjetom i senzorima; u ovom slučaju prikazujem nastavak za osvjetljenje mlaza vode (slika 6 lijevo) koji mijenja boju od plave prema crvenoj, ovisno o temperaturi vode. Slika 6 desno prikazuje tuševe sa LED osvjetljenjem. Postoji širok spektar navedenih proizvoda, svakako obratite pažnju na kvalitetu.

Za ugradnju u kupaonu ili zahod postoji još mnoštvo uređaja: grijači ručnika, automatski osvježivači prostora, FM prijemnici sa senzorom koji se uključuju prilikom našeg ulaska u kupaonu… Masažne kade i tuš kabine spadaju pod sanitarnu opremu stoga ih u ovom poglavlju nisam opisao.

 

 

 

 

 

____________________________________________________________________________________ 

 




futurehome @ 11:37 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, travanj 26, 2012

SUSTAV VENTILACIJE
 

 

Koliko današnjih objekata ima sustav ventilacije? Odzračnik u WC-u ili u kupaoni, kuhinjska napa i – otvoren prozor! Eto ventilacije.

Kućni sustavi ventilacije su sustavi umjetnog prozračivanja prostorija. Namijenjeni su za izmjenu i održavanje odgovarajuće kvalitete zraka u prostorijama u kojima boravimo. Sustavi ventilacije djelomična su ili potpuna zamjena za kontinuirano otvaranje prozora radi prozračivanja prostorija.

Sustave ventilacije možemo podijeliti u dvije skupine: jednosmjerni i obostrani. Jednosmjerni sustav je jednostavan sustav koji služi ili samo za dovođenje svježeg ili samo za odvođenje iskorištenog zraka. U tu skupinu spadaju ranije navedeni sustavi – zahod ili kupaona, kuhinjska napa, podrum…

Obostrani ili dvosmjerni sustav ventilacije je sustav u kojem istodobno dolazi do izmjene zraka u oba smjera – u isto vrijeme vrši se dovođenje svježeg i odvođenje nekvalitetnog zraka. Takvi sustavi mogu biti primarni – služe samo za ventilaciju, ili kombinirani (hibridni) – osim ventilacije služe i za zagrijavanje ili hlađenje prostorija. Uz tu namjenu mogu imati i funkciju poboljšanja kvalitete zraka – mehaničkim filtriranjem, ovlaživanjem ili odvlaživanjem, ionizacijom…

Ventilaciju možemo podijeliti i na prirodnu i prisilnu. Prirodna ventilacija koristi razliku u tlaku zraka između prostorije i okoline, dok prisilna (prinudna) ventilacija za tu svrhu koristi ventilatore.

Pošto ventilacija spada u sustav kućnih instalacija, pokušat ću dati nekoliko iskustvenih savjeta; razmislite o njima prilikom adaptacije ili novogradnje!

 

VENTILACIJA UGRADBENOG HLADNJAKA 

 

Ugradbeni hladnjak je hladnjak koji se ugrađuje u za to predviđen element kuhinjskog namještaja. Manje – više svi znamo kako hladnjak radi, ali da vas laički podsjetim: kaže se koliko hladi iznutra, toliko grije izvana! Kvaliteta hlađenja u hladnjaku ovisi o kvaliteti hlađenja onih crnih „spirala“ (kondenzatora) na poleđini hladnjaka koje znaju biti jako vruće. Upravo se ta „spirala“ (kondenzator) hladi  prirodnom cirkulacijom zraka!

Kuhinjski elementi za ugradnju hladnjaka mogu imati predviđene otvore za ventilaciju kondenzatora, ali u podosta slučaja takvi otvori ne postoje (naročito u samogradnji); u tom slučaju nakuplja se zagrijani zrak između hladnjaka i zida i funkciju hlađenja u biti preuzima zid. Samim tim hladnjak radi nepravilno i neekonomično.

Problem se može riješiti na nekoliko načina: ugradnjom ventilacijskih otvora na stražnjem dijelu kuhinjskog elementa, udaljavanjem kuhinjskog elementa od zida ili ugradnjom jednostavnog sistema ventilacije. Ovo potonje morate obaviti prilikom adaptacije ili novogradnje.

Zapamtite pravilo ventilacije: ŠTO UĐE, MORA IZAĆI (ili u ovom slučaju obratno; što izađe, mora negdje ući). To se odnosi na zrak koji cirkulira oko kondenzatora; da bi sustav ventilacije optimalno radio, nije dovoljno ugraditi otvore za odvod toplog zraka. Morate planirati i otvore za ulaz svježeg zraka prema kondenzatoru.

To i nije baš neka teška filozofija, ali pitam se koliko bi vas bilo voljno baratati ubodnom pilom po skupocjenom kuhinjskom elementu?

2312312313

Na slici sam prikazao jednostavno rješenje problema. U zid se ugradi PVC cijev (gornja cijev na slici sa crvenim strjelicama) od vrha otvora za hladnjak pa sve do iznad gornje plohe kuhinjskog elementa. Ulaz svježeg zraka može pak biti riješen ugradnjom ulaznih otvora cijevi ispod kuhinjskih elemenata (u slučaju da kuhinjski elementi imaju nožice – donja cijev na slici sa plavim strjelicama) ili na skriveno mjesto sa strane kuhinjskih elemenata. Otvori se pokrivaju rozetama (griljama) sa mrežicom i u većini slučaja su na neprimjetnom mjestu, zaklonjeni od pogleda znatiželjnih susjeda.

Na tržištu postoji nekoliko tipova PVC cijevi za ventilaciju četvrtastog presjeka; pogodne su za ugradnju u zid jer se ne moraju duboko ugrađivati („uštemavati“) u zid. Mali savjet: prilikom nanošenja žbuke postavite na cijev i dio okolnog zida armaturnu mrežicu (metalnu, plastičnu ili stakloplastičnu). Time ćete izbjeći moguće pucanje žbuke, a i sama žbuka biti će mehanički puno čvršća.

Napominjem: zrak koji se koristi za hlađenje hladnjaka ne mijenja svoju kvalitetu; samo se neznatno zagrijava, ali ako iskoristimo i tu malu količinu zagrijavanja s vremenom možemo doprinijeti energetskoj učinkovitosti stambenog objekta.

 

KUHINJSKA NAPA 

 

U vezi kuhinjske nape ne treba puno pričati. Postoji mnogo podjela kuhinjskih napa, no mi ćemo spomenuti samo dvije: sa recirkulacijom (filtrirani zrak vraća natrag u prostoriju) i nape sa odvodnjom zraka (ventilacionim cijevima prema van). Također, postoje nape sa ugrađenim ventilatorom i nape sa vanjskom ugradnjom ventilatora (što je po meni bolje rješenje radi smanjenja buke), nape sa i bez ugrađene zaklopke…

Kod kuhinjske nape sa vanjskim odvodom bitno je da prilikom rada u prostoriji stvara podtlak (jer ventilator „vuče“ zrak iz prostorije prema van). Stoga je poželjno opremanje kuhinjske nape sa nepovratnom zaklopkom (koja služi kao ventil kako vanjski zrak ne bi kroz napu ulazio u prostoriju). Kvalitetnije nape već su tvornički opremljene zaklopkom, obratite na to pažnju prilikom nabave. Zaklopka može biti mehanička, elektromagnetna ili na elektromotorni pogon.

Prilikom projektiranja ventilacionog sustava za kuhinjsku napu treba razmotriti nekoliko savjeta; ventilacionu cijev za odvod zraka iz kuhinjske nape najbolje je postaviti kao samostalan sustav, tj. ventilaciona cijev samo za potrebe kuhinjske nape. Prilikom odabira izlaznog mjesta iz objekta treba pripaziti na prevladavajuće smjerove vjetrova, kako npr. zimski vjetar ne bi usmjerio isparavanje iz izlaza po fasadi; vremenom bi zbog kondenzacije mogle nastati neugledne mrlje. Zatim, treba predvidjeti mjesto pristupa u ventilacioni sustav kuhinjske nape kako bi se mogao povremeno očistiti od nataložene prašine i masnoće. Također na izlaznom dijelu ventilacione cijevi obavezno ugradite grilju (rozetu) sa mrežicom kako bi spriječili ulaz nečistoće i kukaca.

Kuhinjska napa opremljena je, u većini slučajeva, rešetkastim filtrom; njegova svrha je hlađenje izlaznog zraka i zadržavanje dijela kondenzata; čistite ga redovito kako ne bi došlo do začepljenja.

 

VENTILIRANI KUHINJSKI ORMARIĆ 

 

23123123

Ventilirani kuhinjski ormarić u biti je običan kuhinjski element koji je spojen na sustav za ventilaciju. Ventilirani ormarići mogu poslužiti kao ormarići za pohranu (brašna, povrća, voća i ostalih namirnica koje ne smijemo izlagati pretjeranoj vlazi) ili, češće, kao ormarići za prinudno sušenje (suđa, kuhinjskih krpa…) ili prinudno hlađenje (tijesta, pečenja i sl.); u prvom slučaju dovoljno je ormarić opremiti ventilacionim otvorima pri dnu i vrhu ili spojiti na ventilacijski sustav sa prirodnom cirkulacijom zraka. Drugi pak slučaj zahtjeva spajanje kuhinjskog ormarića na prisilni sustav ventilacije – ugradnjom ventilatora na jednu od grana ventilacionog sustava. Preporučuje se ugradnja podtlačnog ventilatora, tj. ventilatora koji vuče zrak iz ormarića i tjera ga u odvodnu granu ventilacionog sustava.  Taj ventilator oprema se zaklopkom a spaja preko vremenskog releja.

Kao ulazni dio ventilacije može poslužiti i rešetkasto dno kuhinjskog elementa, u slučaju da je ono odijeljeno od poda kuhinje. Tada se malo iznad dna sa unutarnje strane kuhinjskog elementa ugrađuje posuda za ocjeđivanje, na način da ne ometa cirkulaciju zraka. Korpusi ladica izvode se od rešetkastog materijala. Poželjno je da vrata ventiliranog kuhinjskog ormarića budu zrakotijesna.

 

PRIORITETNA SKLOPKA 

 

Prioritetna sklopka služi za upravljanje radom svih ventilatora koji se nalaze u prostoriji zajedno sa protočnim plinskim bojlerom, ili pak prostorija sa protočnim ili kombiniranim plinskim bojlerom nije fizički odijeljena od prostorije sa ugrađenim ventilatorima. Naime, prilikom rada ventilatora koji vuku zrak u prostoriji se stvara podtlak. Pošto mnogo tipova protočnih plinskih bojlera nema ugrađen ventilator za prisilno izbacivanje produkata gorenja, dolazi do slučaja da ventilacioni sustav prostorije povuče otpadne plinove iz dimnjaka u prostoriju! Moramo znati da je prisilan način ventilacije pomoću ventilatora snažniji od prirodne ventilacije dimnjaka.

Da bi se spriječile neželjene situacije, u sustav plinskog bojlera spaja se takozvana prioritetna sklopka. To mora učiniti stručnjak za sustav centralnog grijanja! Na prioritetnu sklopku spajaju se svi ventilatori koji stvaraju podtlak (ventilatori u kupaoni, kuhinjske nape) kako bi mogli biti u pogonu samo kad je protočni plinski bojler u stanju mirovanja, tj. kad ne zagrijava vodu!

Prioritetna sklopka može se izvesti sa dodatnim kontaktima – npr. na prozoru – vidi sliku. Tada se u slučaju otvaranja prozora premošćuje rad prioritetne sklopke  i ventilatori se mogu uključiti bez opasnosti za stvaranje prevelikog podtlaka.

Napominjem: savjetujte se sa stručnom osobom o ugradnji prioritetne sklopke. Otpadni plinovi plinskih trošila vrlo su opasni, a prioritetna sklopka će onemogućiti njihovo istjecanje u stambeni prostor.

2131231

Način spajanja prioritetne sklopke 

 

KUPAONA, ZAHOD 

 

Kupaona je ventilacioni sustav za sebe. Ako se u kupaoni ne nalazi zahodska školjka, tada je funkcija ventilacije da u što kraćem roku odstrani višak vlage u zraku. No ako se u kupaoni nalazi i zahodska školjka, tada je namjena ventilacije i odstranjenje neugodnih mirisa.

Ventilacija kupaone može se riješiti na više načina, prirodnim putem i prisilnom ventilacijom. Ventiliranje prirodnim putem može biti efektivno, ali i rastrošno; dio energije koju koristimo za zagrijavanje kupaone stalno će izlaziti kroz ventilacioni otvor. Stoga je ekonomičnije ugraditi prisilnu ventilaciju – ventilator. Ventilacioni otvor poželjno je ugraditi na povišeno mjesto u kupaoni, po mogućnosti na strop; vodena para i vlaga koncentrira se u toplijim – višim dijelovima kupaone.

32123123

Kao mogućnost spominjem ugradnju ugradbenog cijevnog ventilatora (slika 1). Postoje modeli ventilatora za ugradnju u gotovo sve tipove ventilacionih cijevi, učinkoviti su, relativno tihi i neprimjetni; ako uz ventilator ugradite i nepovratnu zaklopku, tada će energetske i ventilacione karakteristike vaše kupaone biti optimalne. Ventilacija će raditi samo u slučaju potrebe, dok će zaklopka onemogućiti pritjecanje hladnog zraka kroz ventilacioni sustav u vrijeme dok ventilator ne radi. Također je moguće izvesti i dovod svježeg zraka, samo je pitanje koliko je to energetski učinkovito; za dovod svježeg zraka, vjerujte, dovoljan je zazor između kupaonskih vrata i poda. U krajnjoj liniji, za vrijeme rada ventilatora nakon kupanja ili tuširanja vrata kupaone možete ostaviti odškrinuta…

Isti slučaj primjenljiv je i za sanitarni čvor – zahod. Za timer možete upotrijebiti obični stubišni automat (slika 2); sa maksimalno podešenim vremenom rada od desetak minuta ventilacija će raditi sasvim dostatno i zadovoljavajuće.

 

KOTLOVNICA 

 

Prilikom projektiranja kotlovnice posebnu pažnju obratite na ventilaciju! Naime, sustav ventilacije kotlovnice ovisi o vrsti goriva, utrošku svježeg zraka i tehničkim propisima. Najbitnija stavka pri izradi kotlovnice je dotok svježeg zraka! Dovod mora biti dimenzioniran u skladu sa važećim propisima. Iako mnogi smatraju da odvod nije potreban jer postoji dimnjak, nemojte biti uvjereni u to. Naime, uz dotok svježeg zraka potrebno je i prozračivanje kotlovnice, radi mogućeg nakupljanja štetnih plinova izvan direktne linije dovoda svježeg zraka i dimnjaka. Obavezno ugradite i odvod!

Dovod hladnog zraka tijekom zime utječe na energetsku učinkovitost; ugradite zemni izmjenjivač topline. O njemu će biti riječi kasnije, ali on svakako utječe na poboljšanje energetske učinkovitosti jer služi za potpuno besplatno zagrijavanje svježeg zraka.

Bez obzira na sistem grijanja u kotlovnicu obavezno ugradite protupožarni alarm! Kod plinskog grijanja obavezno ugradite i detektor plina, a poželjan je i detektor ugljičnog monoksida; ovi uređaji pridonijet će većoj sigurnosti i sprječavanju nezgoda. Ako ste isplanirali izvedbu kotlovnice prema svim zahtjevima i važećim propisima, razmislite i o vatrootpornim vratima na kotlovnici!

 

SMOČNICA

 

Najneinteresantnija i najzanemarivanija prostorija sa najvećom potrebom za ispravnom ventilacijom!

Naime, smočnica služi za pohranu živežnih namirnica; ako je smočnica vlažna, time skraćujemo životni vijek i kvalitetu istih. Nadalje, u smočnici se pohranjuju namirnice različitih mirisa. U slučaju nedovoljne ventilacije često se događa da određene namirnice poprime nepoželjan miris.

Premda zahtjevi za ventilaciju smočnice nisu zahtjevni  (dovoljna je i prirodna cirkulacija zraka ventilacionim cijevima manjeg promjera), u velikom broju smočnica nema gotovo nikakve umjetne ventilacije. Ventilaciju predstavlja i otvoren prozor, dakako, ali i omogućuje dotok toplog zraka ljeti i hladnog zimi.

Smočnica može poslužiti kao prva prostorija u dvosmjernom sistemu ventilacije (o čemu će biti riječi kasnije). Naime, u tom slučaju u smočnicu dolazi svježi zrak direktno iz rekuperatora, a odvod iz smočnice može se koristiti za ventilaciju pomoćnih prostorija; u slučaju redovite ventilacije u smočnici se neće nakupljati neugodni mirisi.

 

PRAONICA I PROSTORIJA ZA SUŠENJE RUBLJA

 

Nekadašnje „veš kuhinje“ ponovno ulaze u modu, ali ne kao arhaični ambijent sa kadama za rublje i kotlovima za iskuhavanje, već kao prostorije namijenjene isključivo za pranje i sušenje rublja. U stambenom objektu izvode se kao pomoćne prostorije u podrumu ili u potkrovlju. Opremaju se priključcima za perilicu, sušilicu rublja i grijalice prostorija. U pogledu izvedbe elektroinstalacije smatraju se prostorijama sa velikim prisustvom vlage i instalacija se izvodi po propisima namijenjenim za kupaonu: svi prekidači moraju biti izvan prostorije i izvedeni dvopolno, utičnice moraju zadovoljavati standard IP55, i obavezno je izjednačavanje potencijala.

Po drugoj strani, ventilacija takve prostorije je jednostavna; potreban je dovod i odvod zraka i ventilator na odvodnoj grani, kao i u kupaoni. No, upravljanje ventilacijom može se izvesti i putem senzora za vlagu: ventilacija se uključuje kada razina vlage premaši vrijednost podešenu na senzoru. Na taj način upravljanje sustavom ventilacije u toj prostoriji postaje potpuno automatizirano.

U praonicu obavezno ugradite i protupoplavni senzor.

 

KONTINUIRANA VENTILACIJA STAMBENOG PROSTORA

 

Kontinuirana ventilacija (slika 1) je dvosmjerna ventilacija; sastoji se od dvije grane – dovodne i odvodne, te od izmjenjivača topline (rekuperatora) sa ventilatorima. Služi za upravljivu ventilaciju (prozračivanje) stambenog prostora na najefikasniji i najekonomičniji način; gubici topline uslijed ventilacije svedeni su na minimum.

Sustav kontinuirane ventilacije je sustav koji prilikom rada izmjenjuje zrak u hermetički zatvorenom objektu dovođenjem svježeg i odvođenjem iskorištenog zraka. Pri tom je količina svježeg zraka jednaka količini iskorištenog zraka. Prilikom izmjene zrak prolazi kroz izmjenjivač topline u kojem zagrijani izlazni zrak predaje veliki dio topline hladnom ulaznom zraku. Za održavanje protoka zraka služe ventilatori u izmjenjivaču topline – rekuperatoru (slika 2). U ljetnim mjesecima funkcija izmjenjivanja topline može se onemogućiti.

Sustav se dijeli na serijski i razgranati. Serijski sustav je dovođenje svježeg zraka u prostorije u kojima najčešće boravimo (spavaća soba, dnevni boravak), a odvođenje iskorištenog zraka iz prostorija u kojima je zrak lošije kvalitete (kuhinja, kupaona, smočnica, zahod…). U tom slučaju zrak cirkulira iz prostorija sa dovodom u prostorije sa odvodom zraka. Da bi se to omogućilo moraju postojati otvori između ventiliranih prostorija (ventilacijske rešetke na vratima, ili potpiljena vrata) ili pak sustav pasivnih cijevi koji iz dolaznih prostorija vode zrak u odlazne prostorije.

Razgranati pak sustav dijeli stambeni objekt u nekoliko zona (npr. prva zona su spavaća soba i dnevni boravak, druga zona su kuhinja, zahod, kupaona i smočnica); svaka zona ima svoj dovod i odvod zraka, a regulacija protoka zraka vrši se upravljivim zaklopkama kako bi količina ulaznog zraka uvijek bila jednaka količini izlaznog.

Put zraka je sljedeći: dovod svježeg zraka prolazi kroz filtar (o kome će biti još riječi) i odlazi u rekuperator. To je naprava opremljena ventilatorima za pogon zračne mase i ujedno služi kao izmjenjivač topline. Svježi zrak se zatim dovodi u prostorije, gdje se zagrijava i odlazi u odvode koji iskorišteni zrak vode kroz izmjenjivač topline van iz objekta. Izmjenjivač topline iznimno je učinkovit i iskorištava velik dio topline koju bismo izgubili klasičnim prozračivanjem prostora.

Sustav je u potpunosti automatiziran i upravljiv za to namijenjenim kontrolnim jedinica ili sustavima središnjeg upravljanja. Na sustav ventilacije može se spojiti i prijenosnik topline tako da sustav postaje hibridan – ventilacioni sustav, sustav grijanja i sustav klimatizacije.

3123123

Kontinuirana ventilacija

 

ULAZNI FILTAR – „ANTIALERGIJSKA KUĆA“

 

U slučaju da na dovod svježeg zraka postavimo kvalitetan filtar, tad smo se riješili većine neugodnih mirisa, štetnih tvari i alergena koji svakodnevno ulaze u prostorije i stvaraju nam ozbiljne probleme. S pravom tad možemo tvrditi da živimo u „antialergijskoj kući“!

Naime, na dovod svježeg zraka postavlja se kombinirani filtar koji se sastoji od grubog pročišćivača zraka (obično od pjenastog materijala) koji zadržava sve krupnije nečistoće, i jednostavan je za čišćenje i održavanje. Zrak zatim prolazi kroz fini filtar (pločasti HEPA filtar) koji je u stanju zadržati većinu alergena. Nakon toga prolazi kroz pločasti filtar od aktivnog ugljena, koji iz zraka otklanja mirise i konačno kroz  izlazni filtar od platna. Komponente kombiniranog filtera  moraju se redovito održavati, čistiti i po potrebi zamijeniti novim; u slučaju začepljenja mogli bi nastati poremećaji u radu ventilacionog sustava. Ulazni filtar može biti opremljen i ionizatorom zraka, kao i ovlaživačem i oplemenjivačem (programiranim dodavanjem aromatičnog aerosola), te UV sterilizatorom.

Kada prostorije opremimo sustavom kontinuirane ventilacije stambenu jedinicu možemo bez bojazni pretvoriti u hermetički zatvoren prostor; ventilacioni sustav će na ekonomičan način izvršavati kvalitetnu izmjenu zraka, u mnogočemu kvalitetniju od prirodne ventilacije kroz otvorene prozore!

 

PROTUPOŽARNA ZAKLOPKA

 

Protupožarna zaklopka je vatrootporni  regulator (ventil) za zatvaranje dovoda zraka u slučaju požara. Služi za zatvaranje dovoda zraka putem ventilacionog sustava u prostorije u kojima je buknuo požar, kao i za sprječavanje širenja požara ventilacionim sustavom. Postoje ručne zaklopke i zaklopke upravljane elektromotorom.

Najčešća primjena protupožarnih zaklopki je ugradnja na ventilacioni sustav kotlovnice. U slučaju požara dovod svježeg zraka u kotlovnicu može biti poguban jer pogoduje razbuktavanju i širenju vatre. Zatvaranjem zaklopke umanjuje se jakost požara i sprječava njegovo širenje na okolne prostorije.

123123123

U slučaju kontinuiranog ventiliranja objekta opremljenog protupožarnim sustavom  na sustav ventilacije postavljaju se elektromotorne zaklopke (vidi sliku). U slučaju požara sustav centralnog upravljanja zatvara dovod svježeg zraka, kao i dovod plina. Elektromotorne zaklopke moraju se ugraditi na obje grane ventilacionog sustava (na dovod i odvod svježeg zraka) kao i na ventilacioni sustav kotlovnice. Mogu se ugraditi i na ventilacioni sustav prostorija sa povećanom opasnošću od požara (kuhinja, kupaona s plinskim bojlerom i sl.).  Kako bi elektromotorne zaklopke pouzdano funkcionirale poželjno je izvesti napajanje istih iz sustava neprekidnog napajanja (UPS). Ugradnjom protupožarnih zaklopki znatno povećavamo sigurnost našeg stambenog prostora!




ZEMNI PRIJENOSNIK TOPLINE

 

Svi znamo da je tlo na određenoj dubini ljeti hladnije, a zimi toplije od zraka. Zemni prijenosnik topline (u ovom slučaju služi za izmjenu topline svježeg – ulaznog zraka) iznimno je učinkovit i relativno jeftin način koji iskorištava spomenutu razliku u temperaturi te zimi zagrijava (slika 2), a ljeti hladi ulazni zrak; na taj način besplatno iskorištavamo toplinu zemlje.

Sustav se ugrađuje ukopavanjem plastičnih cijevi jednakog ili većeg presjeka od ulazne grane rekuperatora. Ukopava se u obliku spirale ili petlje na dubinu od oko 2 metra (slika 1), ili izvodi kao spirala u za to iskopanom bunaru. Radi većeg iskorištenja može se umjesto jedne ukopati nekoliko paralelnih cijevi manjeg promjera pri čemu valja voditi računa o ukupnom presjeku.

Sustav cijevi je najbolje postaviti prilikom zemljanih radova na novogradnji; mogu se položiti u kanale sa ostalim instalacijama, kao i ispod podruma i oko temelja… Na ulaznu granu prijenosnika obavezno se ugrađuje filtar; na taj način prijenosnik ne zahtijeva gotovo nikakvo održavanje.

U zimskim mjesecima pravilno izveden prijenosnik može podići temperaturu ulaznog zraka i do petnaestak stupnjeva, isto koliko može sniziti temperaturu ljeti! Dobro razmislite o tome!

213123

Zemni prijenosnik topline

 

 

 

____________________________________________________________________________________




futurehome @ 11:39 |Isključeno | Komentari: 0
petak, travanj 20, 2012
 

ŠTO JE MODERNA KUHINJA?

 

Moderna kuhinja je prostor gdje obitava i radi moderna kuharica!

Mislite da se šalim? Iako odgovor zvuči djetinjasto, izrekao sam suštinu kuhinje, kao i njenu cjelokupnu namjenu! Centar kuhinje je osoba koja boravi i radi u njoj, i ako želimo da kuhinja bude odraz funkcionalnosti i modernog načina razmišljanja tada postavimo kuhinju oko kuharice; ubacimo li kuharicu u kuhinju pitanje je hoćemo li postići željeni optimum.

Što sam ovime namjeravao reći? Evo što: jadne li kuharice čiju kuhinju oprema osoba sa maksimumom kuharskog umijeća u pripremi tvrdokuhanih jaja ili podgrijavanju sintetičke hrane u mikrovalnoj pećnici! Koliko ljudi pri odabiru kuhinje gleda prvenstveno na njenu funkcionalnost? Koliko ljudi prepoznaje ekonomičnost i svrsishodnost rasporeda kuhinjskih elemenata u moru modela, oblika i boja? Zašto patimo na vizualni dojam, iako se i iza raskoši materijala i brendiranih imena često puta krije mačak u vreći? I što je, u stvari, moderna kuhinja? Zašto sam odabrao baš nju?

Kuhinja je najkompliciranija prostorija u stambenom objektu. U njoj je sjecište svih instalacionih sustava i najveća koncentracija uređaja, namještaja i opreme. Kao takva morala bi biti maksimalno kompaktna i tvoriti optimalan i funkcionalan hibridni sustav. Zbog toga bi opremanje kuhinje morali sagledati do najekstremnijih varijacija i najsitnijih detalja; nakon pomnog planiranja kuhinja može postati najsuvremeniji sustav za napredan i komforan stil života.

Do sada smo proučili razne sustave instalacija, i vrijeme je da ih objedinimo na jednome mjestu.

 

PLANIRANJE KUHINJE

 

Planiranje kuhinje počinje od kuharice, i načina kuhanja! Ako se kuhanje bazira na osnovnoj pripremi hrane bez izražene potrebe za tehničkim pomagalima i uređajima koji nam danas stoje na raspolaganju, neka kuhinja bude široka, prozračna i jednostavna! Ne opremajte je nepotrebnim uređajima i opremom koja će samo nakupljati prašinu. Posvetite se estetici, jer minimalistički opremljena kuhinja daje širok manevarski prostor za opremanje vizualnim detaljima.

S druge strane pak, ako je kuharica napredna, želi minimalizirati vrijeme pripreme a maksimalizirati procese, stalno širiti znanja i obogaćivati načine pripreme hrane, tada se posvetite detaljnom planiranu funkcionalnosti i namjene; raspitajte se za uređaje koji vam odgovaraju i olakšavaju planirane radnje, pokušajte što optimalnije rasporediti kuhinjske elemente i uređaje i nemojte škrtariti na samom sebi! Dobro razmotrite slijedeće poglavlje; koliko god da je napredno vaše općekulturno i tehničko znanje, postavite se u ulogu neznalice i detaljno proučite svaku sitnicu koju namjeravate ugraditi u kuhinju!

Osnova kuhinje je prostor! Prilikom planiranja novogradnje planirajte veliku i bogato opremljenu kuhinju. Ako planirate malu kuhinju, prilikom opremanja mogla bi ispasti pretrpana. Ako pak kuhinja ispadne prevelika, izgubit će svoju namjenu optimalno uređenog prostora zbog grupiranja ili umnožavanja elemenata koji ispunjavaju prevelik prostor. Razmislite i o centralnoj smočnici: to je velika prostorija od otprilike 8 metara kvadratnih koju vratima ili prolazom (ili čak prolazom skrivenim u kuhinjski element) povezujete s kuhinjom. Zašto tako velika prostorija? Prvenstveno radi funkcionalnosti: ako ste kuharica širokog spektra djelovanja, tada vjerojatno imate i puno kuhinjske opreme (suđa, uređaja i slično). Smještaj istog u skučene kuhinjske elemente predstavlja velik problem; zašto ga ne bi smjestili u smočnicu? Zamislite prostoriju sa prolazom u sredini i širokim policama sa svake strane: možete smjestiti suđe, strojeve, potrepštine, zamrzivač, rashladnu vitrinu za boce, povrće, voće… Kuhinjski elementi neka vam služe za pregledan i uredan smještaj stvari koje svakodnevno koristite!

Da ne duljimo, idemo sa konkretnim savjetima.

 

ERGONOMIJA U KUHINJI

 

Jedna od najljepših kuhinja koju sam vidio je dizajnerska kuhinja minimalistički dotjeranih površina duljine radne plohe 5 metara, plus samostojeći visoki elementi sa dvije pećnice, grijanom ladicom i ugradbenim hladnjakom. Kombinacija boja je brušeni aluminij – mat  bijela, oprema vrhunska, sudoper integriran u radnu plohu, sve ladice i vrata na elektromotorni pogon… uz adekvatnu cijenu, naravno! Cijena kuhinje s montažom (i popustom) jednaka je cijeni luksuznog automobila više klase!

Izgled i dizajn kuhinje su san snova, apsolutni maksimum obzirom na jednostavnost boja, linija i oblika! Opremljena je vrhunski, kvalitetnim brendiranim uređajima i… najbolji je odabir za one koji ne kuhaju  u njoj! Zašto?

Kao prvo, namijenjena je za ugradnju u kuhinje čija je duljina preko 5 metara, jer se elementi ne mogu razdvojiti i postaviti u obliku slova L. To i ne predstavlja neki problem, ali… Radna površina duljine 5 metara totalni je funkcionalni promašaj! Sudoper je ugrađen na lijevoj strani radne površine, pa slijedi skoro tri metra ničega, a skroz desno je ugradbena ploča za kuhanje! Što je u tome loše? Ako ne kuhate, ništa! Ako ste kuharica, idemo malo računati: za kuhanje prosječnog ručka potrebna je priprema namirnica, pranje namirnica, nalijevanje vode u posudu, stavljanje posude na ploču za kuhanje, pa priprema druge namirnice, pranje, miješanje sadržine u loncu… I tako u krug. U prosjeku napravite oko 150 metara (što i nije loše za kondiciju, ali kuhinja nije zamišljena kao fitness – centar). K tome dodajte doručak, večeru, užinu, kavu, čaj… Aktivna kuharica zadužena je za rekreativno hodanje od preko 100 kilometara godišnje! Jednostavno, tijekom četrdesetogodišnje kuharske karijere prosječna kuharica propješači do Moskve i natrag! Brojke govore za sebe. Svaki komentar je suvišan.

Kako izgleda idealna kuhinja? Za početak stanite na najpogodnije mjesto u kuhinji i ne mičući noge pokušajte ispruženim rukama dohvatiti radnu površinu, ploču za kuhanje, element sa priborom za kuhanje, element sa začinima i sudoper. Možete li? Ako ne možete, kuhinja vam nažalost nije idealna. Idealan raspored kuhinjskih elemenata je kad vršite sve radnje vezane uz pripremu namirnica i kuhanje a da pri tom ne učinite ni koraka! Doslovno zamislite situaciju u kojoj pripremite namirnice i posuđe, sjednete na barski stolac postavljen u poziciji dohvata i ne silazite s njega dok ručak nije zgotovljen. Da li je to moguće? Moguće je, i te kako! Malo razmišljanja, planiranja, odbacivanja stereotipa i funkcionalna i ergonomski namještena kuhinja može biti vaša! Pokušajte planirati na opisani način. Estetiku stavite u kasniju fazu planiranja, jer ju možete uklopiti u bilo koji oblik funkcionalnosti. Funkcionalnost je, nažalost, puno teže uklopiti u estetiku.

2313212123

Na slici je prikazana skica razmještaja radnih površina; zamislimo da se elementi sa pećnicom i hladnjakom nalaze lijevo od radne površine za brzu pripremu. Naime, moderne pećnice ne trebaju biti na dohvat ruke. Dovoljno ih je radi lakšeg rukovanja postaviti na optimalnu visinu. Shvatit ćete opasku ako ste pobornik suvremenog načina pripreme hrane u pećnici, koja se laički zove „stavi i zaboravi“. Jer, ako ste kvalitetno pripremili namirnice prije ulaganja u pećnicu, svako otvaranje vrata za vrijeme pečenja je nepotrebno! Staromodna „podlijevanja“ ili okretanja posuda za pečenje uz neekonomično hlađenje pećnice i izazivanje termičkih šokova znak je da ne shvaćate funkcionalne mogućnosti modernih pećnica.

Pobornik sam pripreme svih namirnica prije početka kuhanja; za tu svrhu je i namijenjen dio radne plohe za brzu pripremu hrane, kao prostor za odlaganje namirnica koje vadimo iz hladnjaka. Radna površina za brzu pripremu hrane idealna je i za ono što joj govori ime: izrada sendviča, namaza, jednostavnih međuobroka i slično; nalazi se neposredno uz hladnjak i broj učinjenih koraka svodi se na minimum.

Prostor za „mokru“ pripremu hrane je prostor za pripremu namirnica prije početka kuhanja; priprema i pranje povrća, mesa i slično uz broj učinjenih koraka sveden na minimum. Zatim slijedi centralno postavljena ploča za kuhanje; kad jednom započnemo sa kuhanjem, nema potrebe za hodanjem po kuhinji; lijevo su pripremljene namirnice na „mokroj pripremi“, a na „pripremu i odlaganje“ možemo odlagati zgotovljenu hranu, začine, vršiti pripremu hrane za serviranje i slično.

Pokušao sam u par rečenica objasniti kako kuhinja nije samo dizajn i oprema. Prilikom planiranja kuhinje počnite od njezine funkcionalnosti. Savjetujte se sa majstorima i dizajnerima, po mogućnosti sa dizajnerima kojima kuhanje nije stran pojam. (Mali trik: ako se znate služiti wokom zatražite mišljenje dizajnera o wok – kuhinji; biti će zanimljivo čuti reakciju, što će vam biti i oslonac za daljnje konzultacije).

 

OPREMANJE KUHINJE

 

Preskočit ću dizajn i projektiranje kuhinje; previše je subjektivnih čimbenika vezano uz to a i sama tema bila bi preopširna. Opisat ću moderan pristup instalacijama u kuhinji, odabiru i ugradnji sustava i njihovoj integraciji. Oslonit ću se na upravljanje sustavima modularnom instalacijskom opremom. Opisi će biti općeniti, i obuhvaćat će većinu mogućih scenarija u kuhinji. Krenimo redom.

 

VODOVODNA INSTALACIJA, KANALIZACIJA, OTPACI

 

Sada pomišljate da to nije nikakva mudrolija, zar ne? Vodovod i kanalizacija briga je vodoinstalatera, i ništa više. Jeste li sigurni?

Voda je voda. Potreban je priključak za vodovodnu slavinu i priključak za perilicu suđa. Što se pak kanalizacije tiče potreban je priključak za sudoper. Priključak za perilicu nije potreban jer se perilica najčešće priključuje na sifon kuhinjskog sudopera. I to je to.

A sada situacija: dopao vam se hladnjak sa ledomatom i hlađenjem vode (dispenzorom, odnosno dispenserom), kupite ga, postavite za to predviđeno mjesto, želite ga priključiti, kad na poleđini – utikač s kablom i cijev za priključak na gradski vodovod! I što sad? Ili zamjena hladnjaka, ili improvizacija priključka ili nasmiješen i sretan vodoinstalater. A ima i modela koji zahtijevaju i priključak na kanalizaciju, radi otjecanja suvišne vode iz ledomata ili pri automatskom odmrzavanju. Pri planiranju vodovodne instalacije postavite priključak za vodu i kanalizaciju na zid iza hladnjaka; za izvedbu su dovoljne instalacione cijevi najmanjeg promjera. U slučaju nekorištenja cijevi su ionako zatvorene, a mogu poslužiti kao priključno mjesto tijekom kasnijih adaptacija kuhinje.

1231231

Kuhinja je prostorija s povećanom opasnošću od poplave. Stoga postavite senzore za vodu i spojite ih na upravljačku jedinicu. U slučaju pucanja vodovodne cijevi senzori će registrirati razlijevanje vode po podu i oglasit će se alarm. Za sigurnost možete ugraditi vrlo jednostavan sustav za sprječavanje poplave kao dodatak sustavu zaštite od poplave (vidi sliku 1): na centralnu jedinicu spojen je elektromagnetni ventil koji u slučaju poplave automatski zatvara dovod vode u kuhinjsku vodovodnu instalaciju.  Postoje i kompleti za jednostavnu ugradnju sa bežičnim senzorima, upravljačkom jedinicom i elektroventilima (slika 2). U prodaji su i mnogobrojne izvedbe integriranih alarma sa senzorom (slika 4); dovoljno je da ga uključite i postavite na mjesto mogućeg puknuća cijevi. U slučaju poplave oglasit će se alarm. Nedostatak ovih uređaja je nemogućnost povezivanja sa kontrolnim jedinicama i elektromagnetima.

Za spajanje perilice suđa na vodovodni priključak postoje sigurnosne spojne cijevi sa tzv Aqua – stop funkcijom (slika 3); u slučaju puknuća cijevi mehanizam automatski zatvara dotok vode. Taj sustav je pouzdan, ali ne sprječava istjecanje vode kapanjem ili laganim mlazom.

Što se tiče postavljanja sifona (kupaonski top – sifon) ispod perilice suđa vode se žustre rasprave; da li su potrebni i koju vrstu slivnika ugraditi. Pazite, top – sifon ima svoju funkciju skupljanja i odvođenja viška vode prilikom poplave. Što se tiče modela, preporučio bih krajnje slivnike s plovkom; sifon vjerojatno nikada neće biti u funkciji, ali ugradnja istog predstavlja otklanjanje posljedica poplave. Sam sifon – slivnik postavljen je ispod perilice, sakriven je od pogleda i ako se osigura sprječavanje širenja mirisa iz kanalizacije i istjecanje povratne vode ne vidim razlog zašto ga ne bi ugradili na kuhinjski pod.

Moja osobna preporuka je da ugradite odvojeni kanalizacijski priključak za perilicu suđa. Naime, u slučaju spajanja na odvod sudopera i čestog izbacivanja vruće vode iz perilice može doći do oslabljenja spojeva na plastičnom sifonu sudopera, njegovog razdvajanja ili pucanja. Ugradnjom posebnog odvodnog priključka izbjeći ćete moguću havariju.

Zbrinjavanje kuhinjskog otpada svodi se na bacanje u kantu za smeće, zar ne? Da li ste ikad čuli za kompaktore i dispozere? Ili za rješavanje otpada direktno sa radne površine? Ako niste, objasnit ću vam.

213121

Naime, kuhinja je najveći izvor otpada. Organski otpad, PVC i PET ambalaža, metalne konzerve, papirnate kutije, tekući otpad… Raznovrsnost kuhinjskog otpada predstavlja osnovni problem radi odvojenog sakupljanja reciklirajućeg otpada i zbrinjavanja pogodnog za okoliš! Na slici 8 prikazan je moderan sudoper sa ladicom za zbrinjavanje otpada. Ladica se sastoji od četiri pretinca koji se mogu lako izvaditi radi pražnjenja; pretinac za krupni organski otpad, pretinac za PET ambalažu, pretinac za metalni otpad i pretinac za papir. Namjenu svakog pretinca, naravno, možemo odrediti sami.

Da bi izbjegli stalno otvaranje ladice na radnu površinu se ugrađuje otvor za otpatke (slika 8 desno); poklopac hermetički zaptiva otvor koji vodi u kantu za otpatke (slika 5). Postoje i poklopci upravljani elektromotorom. Za rješavanje otpada sa radne površine dovoljno je skinuti poklopac, ubaciti otpatke u otvor i vratiti poklopac na mjesto.

Međutim, postoji i bolje rješenje za uklanjanje mekog organskog otpada: kuhinjski mlin za otpad (ili kuhinjska drobilica za otpad, dispozer… - slika 6). To je mlin pokretan elektromotorom koji se ugrađuje na slivnik sudopera i spaja na kanalizacijski priključak. Princip rada je jednostavan: uključenjem uređaja uključuje se mlin koji drobi i melje krupne ostatke hrane u sitne čestice koje zatim jednostavno isperemo u kanalizaciju. Vrlo je pogodan za sav organski kuhinjski otpad uključujući i ostatke mesa, kosti i ljuske od jaja. Rukovanje i održavanje je vrlo jednostavno. Postoje i veći modeli sa odvojivom posudom za krupniji otpad.

Posljednje vrijeme u upotrebu dolazi i kompaktor za smeće. To je kuhinjski uređaj za prikupljanje otpada i njegovo kompaktiranje – prešanje. Naime, postupkom prešanja smanjuje se volumen otpadaka i samim tim potreba za njegovim čestim iznošenjem iz kuhinje. Izrađuje se kao samostojeći ili kao ugradbeni uređaj.

Da se još jednom vratimo na kuhinjski sudoper. Postoje različiti modeli sa različitim mogućnostima. Najnapredniji modeli imaju nekoliko posuda („korita“) za različite namjene, od pranja, ocjeđivanja, pripreme hrane za pećnicu, odvajanja kuhinjskog otpada, radne površine za obradu namirnica… Postoje i sudoperi sa električnim otvaranjem odvoda na slivniku, kako ne bi morali umakati ruke u nečistu tekućinu. Upravljaju se sklopkama ili senzorima (slika 8 gore desno). Također postoji i čitava paleta dodatnih proizvoda namijenjenih za ugradnju kraj sudopera ili ispod njega: ručni ili elektromotorni dozatori za tekući deterdžent, senzori za otvaranje vrata ili ladice ispod sudopera, nosači, rešetke i cjedila za sudoper… O svemu rečenom morate voditi računa prilikom projektiranja instalacija u kuhinji. I svakako spojite sudoper na sustav za izjednačavanje potencijala!

 

TOPLA VODA

 

Zlatno pravilo tople vode u kuhinji: ne grijte vodu dvaput! Kako? Objasnit ću vam.

Naime, grijanje vode na plinskom plameniku ploče za kuhanje je najjeftinije. Pod skuplji način grijanja vode spada dvostruko grijanje najprije u kuhinjskom električnom bojleru pa zatim na plinskom plameniku. Relativno skup način grijanja vode je i na električnim grijaćim pločama, bilo da su klasične ili indukcijske, no ako smo odlučili za kuhanje na struju, mjesta za prigovor nema.

Iako ga smatramo ekonomičnim, najskuplji način zagrijavanja vode može biti korištenje električnog ili protočnog plinskog bojlera u kupaoni. Zašto? Problem nastaje kod velike udaljenosti bojlera od kuhinjske slavine. Potrebno je neko vrijeme za istjecanje ohlađene vode iz cijevi i dotok tople; na taj način uz energente povećavamo i utrošak vode.

Zatim, nameće se i potreba za količinom tople vode u kuhinji; ako imamo plinsku ploču za kuhanje pitanje je koliko je isplativo zagrijavati vodu u električnom bojleru kako bi voda u loncu uzavrela minutu – dvije ranije? Za pranje suđa koristimo – perilicu. Potpuno je nepotrebno i neekonomično pretpranje posuđa toplom vodom prije umetanja u perilicu; dovoljno je tek ukloniti krupnije ostatke hrane. Perilica će ionako oprati ostatak. No ako nemamo perilicu, potreba za toplom vodom je opravdana.

Postoji niz suprotstavljenih čimbenika koji određuju najefikasniji način pripreme tople vode za potrebe kuhinje. Ono što je u jednom slučaju optimalno, u drugom slučaju može biti krajnje neekonomično, i obratno. Dobro razmislite o vašim potrebama za toplom vodom u kuhinji, kao i vašim navikama; možda više nisu u skladu sa vremenom i novim tehničkim rješenjima.

1231231

Kako bilo da bilo, opisat ću dva načina zagrijavanja vode: beztlačna električna grijalica vode (niskotlačni bojler – slika 1) i protočni električni bojler (slika 2). Naime, niskotlačni kuhinjski bojleri zapremnine 5 ili 10 litara proizvode se za ugradnju iznad ili ispod slavine. Opremljeni su grijačima od 1,25 do 2,5 kW, i relativno brzo zagriju potrebnu količinu vode. Osnovna greška pri rukovanju takvim tipom bojlera je – prevruća voda. Bojler može zagrijati vodu i iznad temperature u kojoj možemo normalno prati suđe, te toplu vodu miješamo sa hladnom, što je krajnje neekonomično. Zašto? Naime, toplinska izolacija malih bojlera može biti neadekvatna te uvjetuje postepeno hlađenje vode. Čim je razlika između temperature vode u bojleru i okoline veća, tim se bojler češće uključuje i dogrijava vodu. Ako imamo dvotarifni model obračuna električne energije, nemojmo zaboraviti da većinu potrebe za toplom vodom imamo u vrijeme kad je struja najskuplja. S druge strane ako grijemo vodu skupom električnom energijom kako bi uštedjeli nekoliko minuta na grijanju vode jeftinijim plinom na ploči za kuhanje – krajnje je neekonomično i nepotrebno. Ako trebate manju količinu tople vode zagrijte je u mikrovalnoj pećnici!

Ako ipak želimo ugraditi niskotlačni bojler razmislimo o dirigiranoj potrošnji; dovoljno je da se bojler uključi npr. ujutro pola sata prije isteka vremena jeftinije tarife; uz perilicu za pranje suđa zagrijana količina vode biti će dostatna za dnevne potrebe. U slučaju neredovite potrebe za toplom vodom tijekom čitavog dana ugradite električni protočni bojler (slika 2). Protočni bojleri mali su po dimenzijama ali su zato izrazito veliki potrošači električne energije: izrađuju se za snage od 3 - 5 kW i više. Za njihovo spajanje na električnu mrežu potrebno je obratiti posebnu pažnju na izvedbu elektroinstalacije i zaštitu. S druge strane pak, unatoč velikoj potrošnji, protočni bojleri zagrijavaju vodu samo za vrijeme kad je slavina otvorena! Prednosti protočnih električnih bojlera mogu biti diskutabilne, ali uz ekonomičan način korištenja tople vode protočnim bojlerima ćete utrošiti najmanje energije! Opaska: protočni bojleri od 3 – 3,5 kW možda vam se neće dopasti jer zagrijavaju vodu na nekih četrdesetak stupnjeva uz relativno slab protok vode. Za veće potrebe odaberite bojlere od 5 kW, koji se  u nekim slučajevima koriste i u kupaonama za tuširanje. Moj savjet je da po mogućnosti prije ugradnje isprobate način njihovog rada.

Što se pak tiče protočnih plinskih bojlera namijenjenih za ugradnju u kuhinju, dobro razmislite; bez prioritetne sklopke u slučaju korištenja kuhinjske nape plinski bojleri su potencijalna opasnost.

 

VENTILACIJA KUHINJE

 

O ventilaciji u kuhinji već sam podrobno pisao ranije, stoga ću dati samo nekoliko korisnih savjeta.

123123

Kod odabira kuhinjske nape prvo na što morate paziti je kvaliteta! Odaberite renomirane proizvođače i nape od kvalitetnih materijala sa potrebnim karakteristikama! Ako ćete poštivati ova pravila, sve ostalo na što morate gledati je – dizajn (slika 1)! Naime, na tržištu postoje nape različitih oblika, veličine i načina ugradnje; odaberite vama najprivlačniju. Mali savjet – pošto je kuhinjska napa najveći izvor buke u kuhinji, po mogućnosti ugradite ventilator odvojeno, negdje na završetku ventilacionog sustava. Uz prigušivač buke između nape i ventilatora rad prilikom usisa zraka biti će gotovo nečujan. Također opremite napu sa nepovratnom zaklopkom, kako za vrijeme mirovanja kroz odvodnu cijev ne bi u prostoriju ulazio zrak. Prema mogućnosti ugradite odvojeno upravljanje ventilatorom u obliku modula kojeg možete integrirati i sa drugim sustavima, a uključenje rasvjete u napi također izvedite odvojeno ili u kombinaciji sa rasvjetom radne površine. Postoje i nape sa daljinskim upravljanjem, sa senzorima za automatsko uključenje…

Ako ste u prilici opremite jedan kuhinjski element ventilacionim sustavom; ventilirani kuhinjski ormarić riješit će vas mnogih briga, od odlaganja posuđa nakon pranja, sušenja kuhinjskih krpa, brzog hlađenja hrane, čuvanja namirnica u struji svježeg zraka… Ako ništa drugo, barem ćete se riješiti neuglednog ocjeđivača suđa sa radne površine.

Kod ugradnje dvosmjerne ventilacije predlažem da kuhinju s dnevnim boravkom izvedete kao neovisni podsustav. Naime, prilikom pripreme hrane i uz ispravan rad kuhinjske nape dolazi do zagrijavanja kuhinje. Stvara se zona toplog zraka u blizini plafona i s vremenom se topli zrak obogaćen mirisima kuhinje počinje širiti okolnim prostorijama. To se izbjegava ugradnjom diferencijalnih termostata (jedan na visini od 1 m, drugi uz sam plafon) ili pak ugradnjom higrostata i termostata (slika 2) neposredno uz plafon; prilikom rasta temperature uz plafon i povećanja razlike u temperaturi u odnosu na niže postavljeni termostat uključuje se sustav ventilacije neovisno o programu automatskog režima rada. Na taj način se za vrijeme kuhanja odstranjuje zrak lošije kvalitete i zamjenjuje se svježim. Higrostat služi za uključenje ventilacije ako relativna vlaga u zraku premaši vrijednost podešenu na uređaju.

U slučaju nepostojanja dvosmjernog centralnog sustava ventilacije razmislite o ugradnji podtlačne ventilacije sa izvodom na plafonu; sustav upravljanja tim tipom ventilacije može biti ranije opisani diferencijalni način sa dva termostata ili sa kombiniranim higrostatom - termostatom.

 

KUHINJSKI ELEMENTI

 

1231231

O tipovima kuhinjskih elemenata neću pisati. Pisati ću o elektromotornim uređajima za otvaranje vrata ili ladica. Naime, postoji široka paleta elektromotornih servo pogona za otvaranje svih tipova ladica, zakretnih, podiznih i preklopnih vrata, fronti i slično. Uređaji se ugrađuju u kuhinjske elemente, a upravljanje može biti pomoću senzora (dodirom ili laganim pritiskom), kao i pomoću prekidača i daljinskog upravljača. Kabliranje se vrši sa unutarnje strane kuhinjskih elemenata pa treba obratiti pažnju prilikom planiranja električne instalacije u kuhinji radi postavljanja priključnih kablova. Moguće je i centralno i grupno upravljanje.

 

KUHINJSKI UREĐAJI

 

PLOČE ZA KUHANJE

123123


Uopćeno, ploče za kuhanje možemo podijeliti na plinske, električne i kombinirane. Pri odabiru ploče za kuhanje posvetite pažnju rasporedu grijača (plamenika); može se dogoditi da ugradite prekrasnu ploču za kuhanje na koju ni uz najveću muku nećete ugurati dva lonca i tavu istodobno! Ako kuhate u većim količinama, preporučujem ugradnju više modularnih elemenata sa manjim brojem grijača (slika 3).

Krenimo redom. Plinske ploče mogu biti emajlirane, metalne ili od stakla (keramike).  Prilikom odabira pazite na kvalitetu materijala; postoje metalne ploče na kojima ostaju ogrebotine i pri čišćenju običnom spužvom! S druge strane pak staklokeramičke ploče su pogodne za čišćenje, ali su osjetljive na udarce ili pritisak; bilo je slučajeva da se slome i pri malo jačem spuštanju velikog lonca na grijač. Također, pri odabiru pazite na položaj regulatora! Ako su preblizu grijača mogli bi smetati prilikom kuhanja u većim posudama.

Što se pak tiče električnih ploča za kuhanje, to jest odabira između klasičnih, staklokeramičkih ili indukcijskih ploča, odabir je više subjektivan nego objektivan. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke, no ja ipak dajem laganu prednost indukcijskim pločama (slika 2) – i to radi njihove brzine. Ali, brzina im je i mana jer predstavljaju iznimno snažne potrošače, i razmislite dobro o njihovoj ugradnji ako živite u području sa problemima u opskrbi električnom energijom. U slučaju automatizacije obavezno ih spojite na sustav za kontrolu opterećenja.

Kod odabira načina upravljanja tj. da li odabrati ploče sa klasičnim prekidačima ili senzorima, dajem laganu prednost senzorima upravo radi veličine i položaja klasičnih prekidača koji nam mogu smetati prilikom kuhanja.

Na slici 1 prikazana je ploča sa 5 plamenika, koja spada u moj najuži izbor: odličan raspored plamenika, dovoljan razmak između njih i wok plamenik u sredini! Što je wok plamenik? To je plamenik na kome plamen gori u dva, tri ili četiri prstena i daje potrebnu temperaturu za zagrijavanje woka ili posuda velike zapremnine! Naime, wok je zamišljen za agresivnu pripremu hrane kratkotrajnim prženjem na visokoj temperaturi, kako bi se namirnice termički obradile izvana a unutrašnjost im ostala svježa. Ako imate wok od teflona, ni u kojem slučaju ga nemojte koristiti kao wok od kovanog željeza; pri temperaturi potrebnoj za wok teflon postaje opasan po zdravlje! Nadalje, wok plamenik je nezamjenjiv u pripremi velikih količina hrane; konkretno kod kuhanja variva koristim lonac od 25 litara i dvostruku količinu povrća (graha, naravno)! Nakon kuhanja odgrabim pola količine povrća i spremim ga u ledenicu; u loncu ostaje povrće u vlastitom prezasićenom temeljcu! Okus koji nikako ne mogu postići dodavanjem začina ili suhog mesa pri kuhanju na klasičan način!

Na slici 3 prikazao sam modularan način postavljanja ploča za kuhanje! Postava ploča je idealna – omogućuje kuhanje u većem broju posuda različitog oblika, i idealna je za kuhinje u kojima se često pripremaju veće količine hrane!

 

UGRADBENI ROŠTILJI 

123131


U posljednje vrijeme moderne kuhinje sve se više opremaju ugradbenim roštiljima. Naime, na tržištu postoji zavidan izbor kvalitetnih električnih roštilja na kojima kvaliteta pripremljene hrane nimalo ne zaostaje za klasičnim roštiljima. Na slici 1 prikazan je roštilj sa dva regulaciona grijaća tijela i akumulacijom topline u podlozi od vulkanskog kamenja. Zahvaljujući njemu roštilj postiže konstantnu temperaturu koju možemo mijenjati regulacijom zagrijavanja grijača. Na slici 2 prikazan je roštilj u obliku grijane ploče („Tepan Yaki“ roštilj) – vrlo kvalitetan roštilj za pripremu namirnica na različitim mješavinama ulja i začina, ili bez njih. Slika 3 je roštilj od lijevanog željeza, koji ravnomjerno i stabilno raspoređuje toplinu po čitavoj površini. Jedini problem ugradbenih roštilja je – dobra ventilacija; zbog dima koji se stvara prilikom pečenja potrebna je ugradnja kvalitetne nape sa velikim protokom zraka.

Na slici 4 je prikazan omiljen uređaj za pripremu nezdrave hrane – ugradbena friteza! Obožavam je!

Slika 5 i 6 prikazuje nam ugradbene komponente – plinski roštilj i plinsku grijalicu za kotlić. Uz klasičnu kuhinju sve se više pažnje posvećuje opremanju roštilj (grill) – kuhinje i vanjske kuhinje. Grill kuhinja se može izvesti u sklopu postojeće kuhinje ili kao posebna prostorija, dok se vanjska kuhinja postavlja na natkrivenu terasu i slično. Unutarnja grill kuhinja oprema se svim tipovima roštilja, uključujući i snažnije i veće modele (slika 5), zatim plinskim pločama za kuhanje velike snage za kuhanje u kotlovima i velikim posudama, roštilji na drveni ugljen, krušne peći pa čak i otvorena ognjišta. Problem grill kuhinje je ventilacija i opasnost od požara, pa sukladno tome mora biti opremljena protupožarnim senzorima, kvalitetnim ventilacionim sustavom i obavezno prioritetnom sklopkom; kad se uključi ventilacija iznad roštilja (napa, ventilator) obavezno se putem prioritetne sklopke isključuju svi ostali ventilatori kao i plinski protočni bojler ako su u zrakoprolaznoj vezi sa kuhinjom! 

Vanjske kuhinje ugrađuju se na terase ili druge natkrivene prostore na otvorenom i obično se opremaju plinskim roštiljima i plamenicima. Mogu biti opremljene i vodovodnom i kanalizacijskom instalacijom (sudoper), a izrađuju se ili od prirodnih (kamena, cigle) ili vodootpornih materijala. Primjer vanjske kuhinje sa plinskim roštiljem i plamenikom prikazan je na slici 7.

 

UGRADBENE PEĆNICE

32131


Evo nas kod zanimljive teme – ugradbenih pećnica. Za početak ću nabrojiti osnovne podjele pećnica.

Pećnice se dijele na električne ili plinske. Prednost električnih je bolja regulacija (smjera) topline, dok je prednost plinskih pećnica manja potrošnja. I tu stajemo.

Električne pećnice dijele se na klasične pećnice s grijačima, parne pećnice i mikrovalne pećnice, kao i kombinirane pećnice (klasično – mikrovalne, klasično – parne…).

Klasične pećnice su pećnice sa ili bez ventilatora (slika 1), sa ili bez roštilja (grill), sa ili bez pirolize (pirolitičko čišćenje pećnice zagrijavanjem na visoku temperaturu), zatim sa ili bez programatora za vremensko upravljanje procesom pripreme hrane… Postoje pećnice za upravljanje putem Interneta ili mobilnog uređaja, zatim pećnice sa bežičnim sondama za mjerenje temperature, pećnice sa halogenim grijačima…

Mikrovalne ugradbene pećnice (slika 2) proizvode se kao klasične mikrovalne pećnice, zatim pećnice sa ugrađenim grijačima (grill), i kao kombinirane klasične pećnice sa funkcijom mikrovalne pećnice. Parne pećnice nezamjenjive su za pripremu peciva, kruha, kolača ili za kuhanje na pari; kao medij za toplinsku obradu koriste vodenu paru. Zapremnina pećnice je nešto manja od klasične zbog posude za vodu koja se umeće u pećnicu. Postoje i kombinirane klasične – parne pećnice.

Posljednja kategorija kuhinjskih elemenata za zagrijavanje odnosi se na grijane ladice (slika 3). To su uređaji u obliku ladica sa regulacijom zagrijavanja između 30° i 90° C. Služe za zagrijavanje hrane, suđa, a mogu poslužiti i kao tople komore za dizanje tijesta. Ako imate priliku svakako ugradite jednu!

Pećnice se proizvode u standardnim širinama od 60 i 90 cm.

Kako odabrati pećnicu? Iskreno, nemam savjet za vas. Osnovna vodilja pri nabavi pećnice trebalo bi biti vaše tehničko znanje i kulinarsko umijeće. Naime, postoje programabilne pećnice kojima je iznimno komplicirano rukovati. Postoje i multifunkcijske pećnice, pa ako niste skloni eksperimentiranju većina funkcija neće biti iskorištena. Mali savjet bio bi da se područje regulacije zagrijavanja kreće između 50° C i 300° C, radi pripreme hrane ili dizanja tijesta na niskim temperaturama i mogućnosti agresivnog pečenja na visokoj temperaturi. Preporučio bi pećnicu s ugrađenim ventilatorom! No ako niste vični pripremi hrane u pećnici s ventilatorom, ventilator bi vam mogao donijeti više štete nego koristi. Ako ste pak napredan kuhar odaberite pećnicu sa širokom lepezom kombiniranja rada grijača i ventilatora, ali bez neke pretjerane elektronike i programabilnog upravljanja. Ako ne upravljate procesom pečenja ne upravljate ni okusom niti strukturom hrane!

Ako možete budite neskromni: ugradite tri pećnice. Ugradbenu klasičnu, ugradbenu mikrovalnu i kombiniranu parno – klasičnu ili parnu pećnicu. I grijanu ladicu, naravno. U principu već sada u kuhinji imate mikrovalnu i klasičnu pećnicu; dodavanjem parne pećnice i grijane ladice vaša kuhinja postat će opremljena za pripremu gotovo svih vrsta prehrambenih delicija!

 

HLADNJACI I ZAMRZIVAČI

1231321


Hladnjaci su osnovna oprema kuhinje. Postoje samostojeći i ugradbeni hladnjaci, jednovolumenski ili kombinirani sa zamrzivačem, „side by side“ hladnjaci s dvojim vratima, hladnjaci sa ledomatom ili dispenzorom za vodu (slika 1), hladnjaci sa sustavom kontrole namirnica, multimedijalni hladnjaci (TV, DVD – slika 2)…

Što reći o njima? Čime se povesti pri odabiru modela?

Osnovne odrednice su: funkcionalnost, zapremnina i rukovanje. Nekako mi odabir pada na „side by side“ hladnjake („vrata do vrata“, tj. kombinirani hladnjak - zamrzivač, svaki odjeljak ima svoja vrata postavljena jedna do drugih) zbog zapremnine, izgleda i mogućnosti. Naime, u hladnjake su ugrađeni dispenzori za vodu (provjerite da li hladnjak zahtijeva priključak na vodovodnu ili kanalizacijsku mrežu) ili ledomati, a to su dodaci koje sve češće koristimo u domaćinstvu. Pri odabiru modela provjerite zapremninu prostora za hlađenje – postoje modeli hladnjaka opremljeni raznim dodacima nauštrb zapremnine.

Pošto su hladnjaci i zamrzivači najuporniji potrošači električne energije (ne troše puno, ali su u pogonu 24 sata na dan), stoga obratite pozornost na potrošnju. Bitna značajka je i klimatski razred (subnormalni SN za hladne prostorije, normalni N, subtropski ST za tople prostorije i tropski T za jako zagrijane prostorije) – da bi hladnjak optimalno funkcionirao odaberite model pogodan za vaše klimatsko područje; ako se koristi u povremeno hladnim prostorijama odaberite model SN, a za prostorije u izrazito toplim krajevima odaberite model ST.

Po mogućnosti odaberite model sa ventilatorom – prisilnom cirkulacijom zraka unutar hladnjaka. Time se postiže ravnomjerna raspodjela hladnoće unutar hladnjaka i brže hlađene nakon otvaranja vrata.

Iako im se ne posvećuje pažnja, u hladnjaku su bitne i ladice! Postoje modeli s ventilacijom ladice za kvalitetniju pohranu svježih namirnica. Također postoje hermetički zatvorene ladice pogodne za pohranu sireva i suhomesnatih proizvoda. Kod zamrzivača provjerite da li postoji fast freeze (ili quick freeze) način rada koji se koristi za brzo smrzavanje svježih namirnica.

Kod kombiniranih uređaja (hladnjak – ledenica) odaberite modele sa dva kompresora – služe za odvojeno upravljanje rashladnog i zamrzivačkog dijela. Kod takvih izvedbi moguće je isključiti jedan dio uređaja (npr. zamrzivač radi čišćenja) a da drugi dio nesmetano ostaje u funkciji.

Iz osobnog iskustva predlažem nabavu većeg zamrzivača i njegov smještaj u prikladnu prostoriju. U zamrzivaču možete pohraniti velike količine sezonskih namirnica, kao i gotove hrane pripremljene u većim količinama. Naime, utrošak energije za spravljanje 20 litara hrane neznatno je veći nego pri deseterostruko manjoj pripremi; kod kuhanja u većim količinama kvaliteta je značajno izraženija radi preciznijeg dodavanja začina ili namirnica. Smrznete li višak hrane, uštedjet ćete i prilično vremena na njenoj pripremi; dovoljno je samo odmrzavanje i podgrijavanje.

Kod rashladne tehnike moram spomenuti i rashladne vitrine za piće u bocama (slika 3). Služe za pohranu pića na određenoj temperaturi. Vizualno ih je moguće uklopiti u svaki prostor radi unutarnjeg osvjetljenja i estetski dotjeranih staklenih vrata, a možete nabaviti  i ugradbene modele. Zatim, postoje i ugradbeni uređaji za vodu i led (dispenzor i ledomat – slika 4). Kapacitet proizvodnje leda i hlađenja vode dovoljan je za prosječno domaćinstvo, ali zahtijeva priključak na vodovodnu instalaciju. Postoje modeli koji imaju i priključnu cijev za kanalizaciju.

 

PERILICE SUĐA

Perilica suđa je uređaj o kome ne treba puno pričati. Služi za pranje suđa, i spaja se na vodovodnu, kanalizacijsku i elektroinstalaciju. Što reći o njima? Pripazite na energetski razred perilice, na zapremninu i na maksimalnu temperaturu vode. Također se raspitajte da li ima mogućnost pretpranja i toplog pretpranja; u tom slučaju (ako nema posebne posudice za deterdžent za pretpranje) poslužite se jednim trikom: kapnite nekoliko kapi tekućeg deterdženta za suđe na vrata perilice neposredno prije pranja. Na taj način pretpranje sa deterdžentom biti će osjetno kvalitetnije. Suđe sa ostacima zapečene hrane namočite i ostatke hrane premažite sa malo tekućeg deterdženta prije umetanja u perilicu. Tekući deterdžent za perilicu, nećete vjerovati, idealan je i za pranje iznimno uprljanog bijelog i svijetlog rublja! Ni u kojem slučaju nemojte u perilicu za suđe staviti deterdžent za ručno pranje suđa!

Perilica za suđe može se priključiti i na priključak tople vode (do 60° C); na taj način može se uštedjeti znatna količina električne energije pod uslovom da je zagrijavanje izvora tople vode ekonomičnije od zagrijavanja strujom. Može se ugraditi i jednostavan sustav za prebacivanje priključka vode na hladnu ili toplu granu vodovodne instalacije.

Pri odabiru pripazite da li perilica ima regulaciju visine gornje košare; prilikom pranja velikog suđa u donjoj košari gornja košara se postavlja na višu vodilicu, a može se i izvaditi iz perilice. Ne kupujte perilice s kojima ne znate rukovati; postoje perilice sa iznimno kompliciranim programatorima i funkcijama koje vjerojatno nikada nećete koristiti. Pripazite i na modele sa „senzorima“ za određivanje tipa posuđa; može se dogoditi da vam plastično posuđe opere na 70° C! Jedna od bitnih funkcija je i brzo pranje; neka to bude pranje sa regulacijom temperature (npr. 40° C i 50° C) za brzo pranje plastičnog i i brzo pranje metalnog suđa. Mana velikog broja modela je previsoka temperatura vode pri brzom pranju tako da nisu pogodne za prane plastike, osjetljivog stakla i slično.

 

OSTALI UREĐAJI

Od ostalih ugradbenih uređaja možemo spomenuti ugradbene aparate za kavu. Postoje modeli sa priključkom na vodovodnu i kanalizacijsku instalaciju. Tu su i kombinirani ugradbeni uređaji – kombinirani sudoperi sa grijaćom pločom, kombinirane pećnice s grijaćom pločom i čitav spektar prijenosnih električnih uređaja.

 

 

 

 

_____________________________________________________________________________

futurehome @ 20:28 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, travanj 19, 2012
 

RAZRADA

 

213123

Za početak idemo zamisliti kuhinju. Pošto će fokus biti na instalacionim sustavima, kuhinju smo opremili vrlo skromno; ugradbena mikrovalna, ugradbena pećnica, ugradbeni hladnjak, ugradbena perilica suđa, ugradbeni sudoper i tri ugradbene ploče za kuhanje. Iznad prostora za kuhanje postavljena je kuhinjska napa. Topla voda zagrijava se u beztlačnom bojleru postavljenom ispod sudopera. Namještaj je maksimalno pojednostavljen, bez namjere za stvaranje vizualnog dojma ili estetskog ugođaja. Kuhinja ima i funkciju blagovaone; postavljen je stol i četiri stolca, dok ostatak namještaja, jednostavnosti radi, nisam prikazao.

U kuhinju ćemo ugraditi sve dosad opisane sustave instalacija; elektroinstalacije će biti izvedene pomoću modula i to kao klasična instalacija ili kao sustav automatizacije sa centralnom upravljačkom jedinicom za sustav napredne automatizacije u blizini kuhinjskog stola. Minimalistički način kućne automatizacije biti će opisan posebno.

2131231

Krenimo redom. Svi grafički prikazi biti će maksimalno pojednostavljeni i razumljivi; izbjegavat ću stručnu šemotehniku jer ona laiku ionako nije razumljiva. Na slici 1 prikazan je tlocrt prostorije sa brojčanom oznakom zidova u prostoriji; naveden način označavanja koristit ću u daljnjem tekstu.

 

VODOVOD, KANALIZACIJA I VENTILACIJA

 

1231231

Na slici 2 prikazan je uprošćen izgled vodovoda, kanalizacije i ventilacije. Izvodi vodovodne instalacije postavljeni su kraj sudopera (1), perilice suđa (2) i hladnjaka (3). Kanalizacijski izvodi postavljeni su na istim mjestima, s tim da je dodan i tzv. krajnji slivnik s plovkom (4). Naime, njegova funkcija je skupljanje vode u slučaju poplave i odvođenje u kanalizaciju. Povrat kanalizacijskih voda sprječava ugrađeni mehanizam s plovkom.

Preporučio bih ugradnju elektromagnetskog ventila na dovodnu cijev kuhinjskog vodovoda. Elektromagnetnim ventilom može upravljati programator protupoplavnog sustava ili centralna upravljačka jedinica. U slučaju da senzori za vodu otkriju nekontrolirani izljev vode upravljačka jedinica bi  uz oglašavanje alarma istodobno zatvorila elektroventil i na taj način onemogućila dotok vode u kuhinjsku vodovodnu instalaciju.

Na perilicu za suđe obavezno ugradite sigurnosno crijevo s Aqua – stop funkcijom. Odvod priključite na poseban kanalizacijski priključak – priključak za perilice.

U slučaju da imate ekonomičan izvor tople vode (plinski bojler, solarni sustav) svakako ugradite priključak kraj sudopera. Postoji mogućnost i dovođenja tople vode i do perilice za suđe!

Ventilacioni sustav započinje kuhinjskom napom (5). Preporučujem ugradnju vanjskog ventilatora. U slučaju da imate ugrađen napredan dvosmjeran ventilacioni sustav, neka vam stručnjak u kuhinju ugradi diferencijalnu tlačnu sklopku. Prilikom rada nape dolazi do stvaranja podtlaka. Diferencijalna sklopka će prepoznati pad tlaka u kuhinji i uključit će granu za dovod svježeg zraka ili pak kompletan sustav ventilacije; otvaranjem zaklopki na rekuperatoru izjednačit će se tlak zraka u kuhinji. Napominjem da ako radi samo ulazna grana ventilacionog sustava izmjenjivač topline nije u funkciji.

Slijedeći ventilacioni priključak je ventilirani ormarić. Pošto on predstavlja hermetički zatvoren sustav možete ga izvesti kao neovisnu granu ventilacije. Ako je ormarić opremljen ventilatorom na izlaznoj grani a ulaz mu predstavlja rešetkasto dno tada za njega vrijede ista pravila kao i za kuhinjsku napu.

Brojem 7 označen je sustav ventiliranja pozadine hladnjaka. O tome sam već pisao ranije; ako ste ugradili hladnjak u ugradbeni element bez ventilacionih otvora, obavezno ugradite ovaj sustav.

Broj 8 su ulazi u granu ventilacije za odvođenje iskorištenog zraka (ulaz svježeg zraka nalazi se u blagovaoni). Obratite posebnu pažnju na upravljanje ventilacijskim sustavom; jednostavnom dogradnjom diferencijalnih termostata i higrostata na upravljačku jedinicu sustav ventilacije radit će neovisno i optimalno.

Sva priključna mjesta vodovodne instalacije, kao i sve metalne predmete kanalizacjske i ventilacijske instalacije obavezno spojite na kutiju za izjednačavanje potencijala! Na izjednačavanje potencijala spojite i limeno korito sudopera, kućište mlina za otpad, metalne konstrukcije unutar sudopera, bojler i cijev za toplu vodu, metalne vodilice u ventiliranom ormariću, kao i svaki neuzemljeni metalni predmet u blizini električne instalacije!

 

SENZORI

 

1231231

Kuhinja je prostorija sa najviše instalacionih sustava; u svrhu upravljanja i nadzora u kuhinju se ugrađuje i najviše senzora. Krenimo redom (napomena: crnom bojom prikazani su klasični moduli, dok su moduli sustava automatizacije obojeni u bijelo).

Na slici 3 pod brojem 1 prikazani su senzori za vodu – protupoplavni senzori. Njihova namjena već je opisana. Postavljaju se neposredno uz moguć izvor poplave.

Pod brojem 2 prikazani su toplinski senzori – termostati sustava automatizacije, dok je pod brojem 3 prikazan termostat klasičnog modularnog sustava. Njihova namjena je uključivanje ventilacionog (ili klimatizacijskog) sustava u slučaju porasta temperature uz plafon u odnosu na temperaturu prostorije; da bi se izbjeglo prekomjerno zagrijavanje prostorije prilikom kuhanja postavljeni senzori vrše diferencijalni nadzor razlike u temperaturi. Prednost termostata pod brojem 2 je u tome što sustav automatizacije može vršiti nadzor temperature na više mjesta.

Na slici 3 pod brojem 4 prikazana je diferencijalna tlačna sklopka. To je vrlo precizni senzor za mjerenje razlike tlaka između kuhinje i prostorije koja nije povezana sa kuhinjom (ili vanjskog prostora). Prilikom rada kuhinjske nape dolazi do stvaranja podtlaka; u slučaju prevelikog pada tlaka tlačna sklopka reagira i omogućuje ulaz svježeg zraka kroz ventilacioni sustav.

U kuhinju se postavljaju i senzori protuprovalnog sustava: broj 5 je IC senzor, a broj 6 je kombinirani IC i mikrovalni senzor pokreta.

1231231

Na slici 4 pod brojem 1 prikazani su sobni termostati; na njima vršimo programiranje grijanja – hlađenja (2) ili unosimo podatke za kuhinjsku zonu grijanja, hlađenja i ventilacije (1). Termostati mogu služiti za upravljanje sistemom grijanja, a mogu služiti i za fine korekcije sustava automatizacije. Pri ispravno podešenom sustavu automatizacije ne postoji potreba za ručnim upravljanjem ventilacijom, klimatizacijom ili grijanjem!  Pod brojem 3 prikazan je detektor gradskog plina. Spojen je na vatrodojavni sustav i sustav automatizacije, preko kojeg se u slučaju istjecanja plina vrši aktiviranje alarma i zatvaranje elektroventila na plinskoj instalaciji. Pod brojem 4 prikazan je detektor dima; funkcija može biti identična detektoru plina.

 

INSTALACIONE CIJEVI – REZERVA

 

13213

Krenimo sa planiranjem elektroinstalacije – od repa! Naime, instalacioni materijal lako je postaviti u zidove; nakon dovršetka instalacije i puštanja objekta u funkciju s vremenom se mogu javiti zahtjevi za dogradnjom sustava, ugradnjom novih uređaja, ili pak ugradnjom sasvim novog načina upravljanja uređajima. Možda zvuči nepotrebno, ali već sada postoje kuhinjski uređaji koji se spajaju na antenski sustav, ili na Internet. Za nekoliko godina možda ugradimo kuhinjske uređaje koji se spajaju na sustav kućne automatizacije (iako postoje već danas) putem BUS linije. Sve je to u redu, ali kuda provesti BUS liniju? Ili antenski, optički, energetski kabel?

Kuhinja je idealno mjesto za kasniju adaptaciju! Stoga se na vrlo jednostavan i jeftin način pripremite na nju već prilikom novogradnje ili slijedeće velike adaptacije. Priprema se sastoji od – ugradnje rezervnih instalacionih cijevi!

Na slici 5 prikazao sam mjesta na koja se postavljaju instalacione cijevi. Žutom bojom prikazan je sustav instalacionih cijevi za dogradnju energetskog dijela instalacije. Postavite praznu instalacionu cijev iz razvodnog ormarića oko cijele kuhinje (7) sa izvodima u kutovima prostorije i iza kuhinjskih elemenata. Krajevi cijevi mogu ostati pod žbukom; ako učinite kvalitetnu fotodokumentaciju uvijek ćete ih biti u stanju pronaći. U slučaju potrebe dovođenja novog instalacionog kabla iz razvodnog ormara npr. do visećih kuhinjskih elemenata radi ugradnje elektromotornog otvaranja vrata, dovoljno je pronaći završetak cijevi i kroz nju povući energetski kabel do razvodnog ormara.

Što se pak tiče narančastog dijela rezervne instalacije, početak i/ili kraj izvedite iz kutije sa telekomunikacijskim priključkom i iz razvodnog ormara. Tako ćete u slučaju potrebe moći dovesti telekomunikacijski ili energetski kabel do elemenata viseće kuhinje (1), ugradbene pećnice (2), perilice suđa (3), sudopera (4), ploče za kuhanje (5), nape (6)…

 

INSTALACIJA KRAJ PROZORA

 

123123132

Mislite da je instalacija kraj prozora… jednostavna? Ne bih se složio s vama!

Naime, prozori su pogodno mjesto za provalu pa tako predstavljaju ugradnju vrlo zahtjevne protuprovalne instalacije; što je više prozorskih krila, to treba postaviti više senzora. Naime, na svaku staklenu površinu postavlja se udarni senzor (1) dok se na prozorsko krilo postavlja elektromagnetni senzor (2). Za kontrolu roleta u roletnu kutiju postavlja se mikroprekidač (3) koji se aktivira pri svakom nasilnom pokušaju podizanja roleta. Elektromagnetni kontakti (2) služe i za upravljanje ventilacionim sustavom – prilikom otvaranja bilo kojeg prozora isključuje se ventilacija.

Plavom bojom prikazan je način spajanja elektromotornih roleta (4). Naime, upravljanje roleta sa elektromotornim pogonom može se vršiti pomoću prekidača (5) ili upravljanjem iz centralne upravljačke jedinice. U slučaju upravljanja roletama pomoću scena prekidači za podizanje nisu potrebni. U minimalističkoj automatizaciji uz scene elektromotornim roletama upravlja se i pomoću daljinskog upravljača.

Moram napomenuti da sve više u upotrebu ulaze i prozori upravljani elektromotorom. Razmislite o mogućnostima ugradnje i opskrbe takvih prozora potrebnim elektroinstalacijama.

Brojem 6 prikazana je rezervna instalaciona cijev – u slučaju naknadne ugradnje žaluzina ili zavjesa na elektromotorni pogon, ili slično; rezervnom instalacionom cijevi dovest ćemo napojni kabel, dok u većini slučajeva prekidači nisu potrebni jer se zavjesama ili žaluzinama upravlja putem daljinskog upravljača.

 

RASVJETA

 

3212123

O rasvjeti u kuhinji već je dosta rečeno, stoga ću samo ukratko opisati zamišljenu rasvjetu u zamišljenoj kuhinji (slika 7). Naime, na plafonu su simetrično raspoređena četiri rasvjetna tijela sa štednim žaruljama; dva u dijelu za kuhanje (1), a dva u blagovaoničkom dijelu (2). Obje svjetiljke na svakoj od linija uključuju se istodobno. Na donjoj strani visećih kuhinjskih elemenata ugrađene su svjetiljke sa LED žaruljama za osvjetljenje radne površine (3); spojene su preko prekidača na sustav neprekidnog napajanja. Rasvjeta u kuhinjskoj (4) napi uključuje se neovisno o rasvjeti prostorije ili o rasvjeti na kuhinjskim elementima, zbog specifičnog rasporeda u kuhinji. Na zidu B nalazi se svjetiljka koja služi kao rasvjeta u slučaju nužde (5). Na zidu D također se nalazi svjetiljka za slučaj nužde (6), ali je izvedena kao višenamjenska svjetiljka (za slučaj nužde i kao signalizacija ulaznog zvona).

Kao dodatnu rasvjetu možete ugraditi i usmjerenu halogenu svjetiljku na zid u blizini stola, kao i dekorativnu rasvjetu u obliku trake sa LED diodama na kuhinjske elemente ili između zidnih pločica… Raspitajte se kod stručne osobe u vezi optimalne rasvjete.

 

MODULI – UTIČNICE I PREKIDAČI

 

Pošto sam pobornik precizne i opširne popratne dokumentacije o izvedenim instalacionim sustavima, prikazat ću vam na pregledan i razumljiv način namjenu i značenje svakog ugrađenog modula. U ovom slučaju, radi lakšeg snalaženja, zidove sam označio slovima A, B, C i D, dok su moduli označeni brojevima. Na zidovima su prikazani moduli crne boje, dok su na slikama 1 i 2 prikazani potpuno isti moduli, samo što su obojeni u bijelo. Radi jednostavnog snalaženja module ću označavati ovako: A 2 12 (A je slovo koje označava sliku rasporeda modula na zidu, 2 je broj modula na toj slici, 12 je izgled modula na slici 1 ili 2).

1231321

Kuhinjski elementi i uređaji većinom su smješteni kraj zida A, djelomično uza zid B. Stoga je glavnina kuhinjskih elektroinstalacija koncentrirana na tom mjestu. A 1 11 je priključno mjesto za pećnicu i mikrovalnu pećnicu. Lijevo je uvodnica za trofazni kabel pećnice za fiksni spoj unutar kutije. Desno je utičnica za mikrovalnu pećnicu. U slučaju automatizacije priključak pećnice spaja se na sustav za kontrolu opterećenja kako bi u slučaju preopterećenja instalacije bilo omogućeno isključenje pećnice kao jednog od većih potrošača.

A 2 12 su utičnice za hladnjak. Priključnice se mogu izvesti i preko sustava za neprekidno napajanje. A 3 13 je utičnica za perilicu suđa. Utičnica može biti upravljana sustavom za kontrolu opterećenja i protupoplavnim sustavom radi isključenja u slučaju poplave. A 4 11 je priključno mjesto za mlin za otpatke. Predlažem ugradnju više utičnica ili kablovskih uvodnica; na taj način osigurat ćemo priključak na električnu mrežu u slučaju ugradnje sudopera sa senzorom, elektromotornim otvaranjem vrata, električnim dozatorom za deterdžent  i slično. U ovom slučaju kablovska uvodnica služi za priključenje mlina za otpatke, dok utičnica služi za priključenje beztlačnog bojlera. Napajanje beztlačnog bojlera bilo bi poželjno izvesti putem dirigirane potrošnje. A 5 14 je kablovska uvodnica za spajanje ventilatora ventiliranog kuhinjskog ormarića.

1312312

U gornjem redu nalazi se utičnica A 6 13. Služi za priključenje kuhinjskih aparata i uređaja, i obavezno mora biti izvedena sa zaštitom od vode. A 7 15 su prekidački moduli. Opisat ću ih s lijeva nadesno. Prvi je prekidač za uključenje mlina za otpatke, drugi prekidač je za uključenje  ventilacije ventiliranog ormarića (preko vremenskog releja), treći prekidač služi za uključenje rasvjete na stropu (izmjenična linija) a četvrti služi za uključenje rasvjete na visećim elementima. Rasvjeta je izvedena preko uređaja za neprekidno napajanje. Četvrti prekidač može biti opremljen sa žaruljicom koja zasvijetli u trenutku nestanka električne energije i daje nam do znanja da rasvjeta na elementima radi preko uređaja za neprekidno napajanje (modul 16 desno na slici 1).

A 8 14 su kablovske uvodnice za napajanje rasvjete ispod elementa, a može biti i napajanje elektromotornih podizača.

1231321

B 1 13 je utičnica identična A 6 13. B 2 17 je grupa modula za upravljanje rasvjetom nape, ventilatorom i rasvjetom kuhinje (križni prekidač). Poželjno je ugraditi nekoliko prekidača za uključenje rasvjete u kuhinji zbog njenog svakodnevnog i čestog korištenja. B 3 12 su utičnice za priključak ploča za kuhanje. Nemojte zaboraviti da i plinske ploče za kuhanje trebaju priključak na napon gradske mreže! U slučaju ugradnje električnih ploča za kuhanje napajanje utičnica izvedite preko sustava za kontrolu potrošnje.

B 4 13 je standardna utičnica. Najpraktičnije je u svaku prostoriju ugraditi utičnicu kraj ulaznih vrata; na to mjesto obično ne postavljamo namještaj i utičnica je pristupačna za priključenje usisivača i sl. U slučaju ugradnje centralnog usisivača prašine priključak za usisivanje također ugradite u blizini vrata.

B 5 18 je svjetiljka za rasvjetu u slučaju nužde; uključuje se u slučaju nestanka električne energije i svijetli nekoliko sati. Može se izvesti i kao kombinirana rasvjeta  - noćno svjetlo i svjetiljka u slučaju nužde napajana iz UPS – a. B 6 16 je grupa prekidača za rasvjetu; glavno svjetlo u kuhinji, glavno svjetlo u blagovaoni, rasvjeta u napi (ili dekorativna rasvjeta) i rasvjeta u visećim kuhinjskim elementima izvedena preko UPS – a. Grupa prekidača smještenih kraj vrata čine centralno upravljanje rasvjetom u prostoriji, stoga su dodani i prekidači za rasvjetu nape i radne površine kako bi prilikom izlaska iz prostorije na jednom mjestu mogli isključiti kompletnu rasvjetu.

1321231

C 1 21 je grupa prekidača za upravljanje roletama (elektromotorno podizanje roleta lijevog i desnog prozora) kao i prekidač za rasvjetu blagovaone. Taj prekidač služi npr. za gašenje svjetla ako želimo noću neprimjetno proviriti kroz prozor… C 2 13 je klasična utičnica. C 3 19 i C 4 19 su ugradbeni zvučnici centralnog audio sustava. Sačinjavaju audio podsustav (zonu) kuhinje i upravljaju se putem lokalnog kontrolnog modula D 1 22 lijevo.

131231

D 1 22 su upravljački moduli; već opisani lokalni modul za upravljanje audio – sustavom sa regulacijom glasnoće i mogućnošću pozivanja i komunikacije, zatim signalni modul sa tipkom za npr. kontrolu ili upravljanje protuprovalnim sustavom, te interfonski modul za komunikaciju i otvaranje ulaznih vrata.

1231321

D 2 24 je grupa modula za mali multimedijalni centar u slučaju da u blagovaonu želimo postaviti TV prijemnik, telefon, računalo ili slično. Sastoji se od tri utičnice, priključka na telefonsku instalaciju te priključka na antenski sustav.

D 3 23 je grupa prekidačkih modula za uključenje rasvjete u blagovaoni, upravljanje elektomotornim roletama i uključenje rasvjete u kuhinji. D 4 18 je rasvjeta u slučaju nužde, s tim da se može izvesti i kao kombinirana rasvjeta – rasvjeta u slučaju nužde i signalna rasvjeta za ulazno zvono. Na taj način koristimo manji broj rasvjetnih tijela za više funkcija.

U prostoriju se ugrađuju i senzori i termostati, što je opisano ranije.

 

AUTOMATIZACIJA

 

U slučaju automatizacije smanjuje se broj prekidača tako da se kraj ulaznih vrata ugrađuju moduli sa 4 ili 6 tipki (slika 3 - 1) za scene uključenja rasvjete, upravljanja elektromotornim roletama, audio sustavom, protuprovalnim sustavom... Za upravljanje elementima instalacije tada je najefikasnije koristiti daljinski upravljač. U blagovaonu se može ugraditi i centralna upravljačka jedinica (2), lokalna kontrola audio – sustava, lokalna kontrola grijanja i klimatizacije… Napominjem da je upravljanje scenama potpuno drugačiji način upravljanja instalacijskim sustavima od onih na koje smo navikli, bez potrebe regulacije ili upravljanja ventilacijom, grijanjem, klimatizacijom… Svi sustavi izvode se za potpuno automatski rad bez potrebe za regulacijom ili brigom o upravljanju pojedinim dijelovima ili funkcijama sustava.

1231213

Radi lakšeg razumijevanja sustava opisat ću moguće značenje prekidača vezano uz scene. Svaki prekidač ima gornju i donju tipku:

-          Prekidač 1 gore – uključenje rasvjete u kuhinji i blagovaoni

-          Prekidač 1 dolje – uključenje rasvjete u blagovaoni i kuhinji i spuštanje svih roleta

-          Prekidač 2 gore – uključenje rasvjete samo u blagovaoni

-          Prekidač 2 dolje – uključenje rasvjete samo u blagovaoni i spuštanje roleta

-          Prekidač 3 gore – gašenje kompletne rasvjete izuzev nape i radne površine i uključenje rasvjete u hodniku

-          Prekidač 3 dolje – gašenje kompletne rasvjete uključujući napu i radnu površinu i podizanje svih roleta

U scene se mogu dodati i upravljanje grijanjem, ventilacijom, audio – sustavom i to jednostavnom promjenom podešenja (programa) u centralnoj upravljačkoj jedinici bez ikakvih zahvata na instalaciji!

Za potpunu autonomiju svih sustava uključujući i rasvjetu koristi se najnaprednija tehnologija aktivne kuće („superinteligentna kuća“). Tada se kraj vrata ugrađuje grupa prekidača sa tri ili četiri tipke namjere – slika 3 broj 1 (druga grupa prekidača se ugrađuje u hodnik a treća u dnevni boravak):

-          Tipka 1 – idem na tuširanje

-          Tipka 2 – idem na spavanje

-          Tipka 3 – opozivam sve naredbe.

Tipkom 1 pripremamo sustav instalacija u kupaoni (grijanje, zagrijavanje vode, ventilacija) za tuširanje ili kupanje koje slijedi. Tipkom 2 pripremamo sve sustave za rekonfiguraciju na noćni režim rada prilikom odlaska u spavaću sobu. Tipkom 3 poništavamo sve naredbe (scene ili funkcije uključene glasovnom naredbom, senzorima ili daljinskim upravljačem, kao i namjere) i vraćamo sustav u normalan način rada. Moram napomenuti da su spomenute grupe prekidača  jedini prekidači u čitavom stambenom objektu!

 

 

 

 

______________________________________________________________________________

 




futurehome @ 20:38 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, travanj 18, 2012
 

Evo i malog kutka za „uradi sam“ majstore i one koji to žele postati!



MALI ELEKTRIČARSKI RJEČNIK

 

Ne, ovo nije pokušaj stvaranja novog pravopisnog portala, niti je gramatički netočan naslov nastao slučajno! Niti je ovaj post namijenjen struci, niti je namijenjen jezičnoj edukaciji svekolikog hrvatskog pučanstva! Pošto laici koriste kojekakve nepravilne i pogrešne nazive za osnovne komponente koji sačinjavaju elektoinstalacije, namjena mi je slikovno prikazati elemente o kojima pišem, radi lakšeg snalaženja. I to je to!

131347777

Slika 1 – utičnica, "šuko - utičnica". („Šteker“, „štek-doza“, ali i potpuno nepravilno „šalter“).

Slika 2 – utikač. (Netko ga naziva i „šalterom“, uglavnom ista priča kao o „štekeru).

Slika 3 – prekidač. (E tu ima koječega:  „šalter“, „šteker“…, očigledno brkanje pojmova).

Slika 4 – rastalni osigurač. („Ziherung“, kod kojeg nikako ne provjeravajte teoriju o „jednoj licni na 4 ampera!!!“).

Slika 5 – svjetiljka, rasvjetno tijelo, armatura za rasvjetu… („Lampa“,  „žarulja“, svjetlo…).

Slika 6 – žarulja, sijalica. (Opet „lampa“…).

Slika 7 – instalacioni kabel PP-Y. (Za moju PGP generaciju ne shvaćam što je smetalo starom nazivu…).

Slika 8 – vodič, P vodič. (Žica, „drot“, opet pogrešno „kabel“).

Eto. Nekoliko primjera jezične zavrzlame. Mene ne čudi jer sam navikao kad mušterija pokušava objasniti da „ne može uštekati šteker u šalter“ ili da mu je „pregorio šteker za rasvjetu“ ili „šalter od veš – mašine“… 

 

ELEKTRIČARSKI ALAT 

 

ZA MAJSTORE TIPA „URADI SAM“ 

 

Odlučili ste se za, hm, samogradnju, imate dovoljno iskustva, znanja i volje da sami postavite jednostavnu električnu instalaciju u (recimo) garaži (onaj „hm“ je zato jer ne smijem reći više od toga, zato što se samogradnja električne instalacije baš ne podudara sa važećim zakonima i propisima), pribavili ste tristotinjak metara kabela, pedesetak razvodnih kutija, dvije vreće gipsa i pola prikolice pijeska, imate torbu ili kutiju s osnovnim alatom…

Prije no što zasučete rukave opisat ću vam nekoliko alatki koje će vam uvelike olakšati posao! Naime, o onom alatu koji svaki „uradi sam“ majstor ima kod kuće, nema smisla trošiti riječi, zar ne?

Krenimo redom. Na slici 1 prikazana su kliješta za skidanje izolacije (kliješta za „blankiranje“, „blankir cange“). Imaju vijak za podešavanje dubine zareza, služe za skidanje izolacije sa vodiča („žice“). Moram napomenuti da budete vrlo oprezni prilikom skidanja izolacije, kako ne bi oštetili bakreni vodič ispod nje! Takvo oštećenje je i strujno (smanjen je presjek vodiča) i mehaničko, pa prije no što krenete sa skidanjem izolacije sa vodiča uvježbajte tehniku na nekom starom komadu kabla.

Na slici 2 prikazana su automatska kliješta za skidanje izolacije sa vodiča; pritiskom na ručice sama prihvaćaju vodič, imaju kalibrirano sječivo prema presjeku vodiča (prema „kvadraturi“), i skidaju točno određenu duljinu izolacije! Ako pazite na kalibraciju, tj. na odgovarajući promjer sječiva, ta kliješta su izuzetno praktična, brza i gotovo je nemoguće s njima oštetiti vodič! Samo pazite prste! Vrlo su nezgodna za početnike!

Na slici 3 prikazana su okrugla kliješta („rund cange“), nemaju sječivo već dvije okrugle poluge čiji se promjer sužava prema vrhu. Takva kliješta su nezamjenjiva za oblikovanje prstena (omče) od vodiča koji ćete pomoću vijka učvrstiti na prekidač ili utičnicu.

Slika 4. Teška artiljerija! U kompletu alata sigurno imate kliješta za sječenje (sječice, „cvik cange“). No, namjeravate li raditi sa višežilnim kablovima, tada je sječenje kablova, pogotovo onih debljih, pomoću njih prava muka! Preporuka je da nabavite kliješta za sječenje kablova! Puno su jača, imaju oblik sječiva prilagođen kablu, doduše jesu skupa ali riješit će vas nepotrebnih žuljeva! Jer sječenje kabla pomoću sjekire i panja može biti vrlo opasno…

Slika 5. Nož za skidanje izolacije (nož za „blankiranje“, „jokari“…). Iako ima kratko sječivo, prvenstveno služi za skidanje izolacije sa kablova! Uhvatite ga u ruku, palcem pritisnite onaj metalni dio pod njim i primijetit ćete da taj dio zajedno sa sječivom putuje naprijed – natrag. Ispod tog metalnog dijela nalazi se malena oštrica. Princip rada je jednostavan: Gurnite metalni dio naprijed, obuhvatite njime kabel, otpustite pritisak neka ga ugrađena opruga povuče unatrag, okrenite nož dva – tri puta na mjestu okolo kabla i povucite ga preko završetka; maleno sječivo koje sam ranije spomenuo zarezat će vanjsku izolaciju kabla, i skidanje iste više nije nikakav problem! Napominjem da se na nožu nalazi vijak za regulaciju dubine zareza, i budite posebno oprezni na to! Naime, sječivo mora zarezati samo vanjsku izolaciju kabla, dok unutarnja izolacija vodiča mora ostati netaknuta! Malo prakse i to je to! I opet: čuvajte prste! Nikako nemojte pokušavati obuhvatiti prst umjesto kabla! Vrlo je bolno! I da dodam – nož za skidanje izolacije nezamjenjiv je za rezanje instalacionih PNT cijevi!

Slika 6. Univerzalni nož za skidanje izolacije! Vrlo koristan alat, ali… Na tržištu postoji mnoštvo noževa sa mnoštvom funkcija (skidanje kablovske izolacije, skidanje izolacije s vodiča, sječenje, samo da ne pjeva i kuha kavu…), no ipak savjetujem nabavku jednog! Naime, za skidanje izolacije sa tanjih kablova i koaksijalnih (antenskih) kablova puno su praktičniji nego nož na slici broj 5. Što se rukovanja tiče… pročitajte priložene upute za rukovanje. Ovo objašnjenje je jednostavnije, jedino ako želite da opisujem sve funkcije poput opisa švicarskog noža…

Slika 7. Udarna bušilica („štemerica“, nije „hiltijevka“ već ima nepoznato geografsko porijeklo) Spada u kategoriju „vjerovali ili ne“, ali zloslutno dalekoistočno porijeklo i poimanje kvalitete ove bušilice u većini slučajeva potpuno je pogrešno!!! Naime, za vrlo malo kuna dobivate i udarnu bušilicu koja zadovoljava većinu vaših potreba za bušenjem rupa u cigli i betonu, zatim električni čekić (no dobro, po domaće „štemerica“), i osnovnu garnituru svrdala za beton i sjekača („štemajzla“, kako je težak naš materinji jezik na gradilištu, zar ne?) za ciglu i beton. I što je najvažnije, radi! Čak izvrsno radi, za potrebe samogradnje sasvim zadovoljavajuće, i uz malo pažnje  i WD - a 40 vjerojatno će nadživjeti sve vaše poslove! O uštedi na vremenu i fizičkoj snazi da i ne govorimo!

I na kraju, slika 8, koja sigurno mami komentar „gle luda čovjeka“! Kanta za pepeo? Što će nam sad to? Pokušajte usisati vašim teško stečenim usisivačem pijesak, komadiće cigle, gips, vapno, opuške, komade izolacije… i sve ono što ostane na podu nakon radova a nije podleglo metli i lopati. Vjerojatno će vrećica za smeće za tren biti puna, i provest ćete više vremena na promjeni skupih vrećica nego na usisivanju! Kanta za pepeo idealno je rješenje za gradilište! Jeftina je, ima veliku zapremninu i, ne smeta joj nikakva prljavština! Sastoji se od posude, poklopca i dva otvora; na jedan se spaja usisivač, a na drugi savitljiva cijev kojom skupljate nečistoću po prostoriji. Dovoljno je vaš usisivač za prašinu spojiti za na to predviđeno mjesto, uključiti ga… i većina grubog smeća, pijeska, šute ostaje u posudi za pepeo. Vrlo, vrlo praktično! A ujedno može poslužiti i za čišćenje kamina…

1231231

Eto. Opisao sam nekoliko korisnih alatki koje ćete koristiti prilikom radova. Ali, napominjem, najbolji način izvođenja radova je: ne diraj ono što ne znaš!!! Postoje stručne osobe, raspitajte se ili prepustite posao njima, jer sa električnom strujom nema igre! Jedini posao kod kojeg ne možete opipati kvalitetu završnog proizvoda!!!

 

DALJINSKO UPRAVLJANJE RASVJETOM 

 

Konačno jedan „uradi sam“ savjet!

U doba daljinskih upravljača evo nam još jedan, što bi stari ljudi rekli, „luksuz“: daljinski upravljač za rasvjetu! Da li je potreban? Nije li to malo pretjerano? Još jedan besmisleni gadget? Ja tvrdim da nije. Prosudite sami!

Naime, u kompletu koji možete nabaviti u bilo kojoj specijaliziranoj trgovini elektromaterijala nalazi se daljinski upravljač (baterija uključena) i tri utičnice „na daljinski“. Cijena je nekih stotinjak kuna, vrlo je povoljno, kvalitetno, trajno i nadasve efikasno! Za tri priključka dovoljan vam je jedan takav komplet, no za 5 ili 6 morate pribaviti dva kompleta, iz jednostavnog razloga što je daljinski upravljač namijenjen za upravljanje 5 utičnica. Uz to dobivate i dva daljinska upravljača…

Princip je jednostavan. Ako imate  jedan komplet, izvucite utikač od trošila (sobne svjetiljke, ventilatora i sl.) iz utičnice, u utičnicu priključite „daljinsku“ utičnicu, a u nju priključite utikač od trošila! I to je to. Utičnice su obično označene naljepnicama sa slovima „A“, „B“ ili „C“, što znači da su već tvornički podešene prema daljinskom upravljaču.

Ako pak nabavite dva kompleta, dvije ili tri utičnice moraju se preinačiti za uključenje na tipke „D“ i„E“! Postupak je vrlo jednostavan i razumno opisan u uputama za rukovanje, samo ga slijedite i neće biti nikakvih problema. Napominjem da jedna tipka na daljinskom upravljaču, npr. tipka „E“ može bez problema upravljati sa dvije, tri ili više utičnica. Potrebno je samo izvršiti prilagodbu utičnice, što sam već spomenuo, prema priloženim uputama.

U mom slučaju taj sistem bez problema radi već tri godine, s tim da nijednom nisam promijenio bateriju u daljinskom upravljaču! Signal bez problema prolazi kroz dva debela betonska zida, i do udaljenosti od nekih desetak metara ne bi smjelo biti komplikacija.

Na slici 1 prikazani su utičnica i daljinski upravljač. Na slici 2 prikazan je najjednostavniji način priključenja samostojeće sobne svjetiljke. Na slici 3 prikazana je ugrađena halogena armatura u ormarić u hodniku. Reflektorska žarulja usmjerena je u strop i vjerujte da daje vrlo ugodno osvjetljenje čitavog hodnika. Spojena je na utičnicu unutar ormarića, što je prikazano na slici 4. 

Kako sam izveo ugradnju? Opisat ću funkcije prema slovima na daljinskom upravljaču:

A – samostojeća sobna svjetiljka u dnevnom boravku;

B – stojeći ventilator u dnevnom boravku;

C – halogena rasvjeta u kuhinji;

D – halogena rasvjeta u hodniku;

E – samostojeća sobna svjetiljka u spavaćoj sobi.

Svjetiljke sam spojio na „A“ i „E“ da ih mogu lakše napipati po mraku.

U slučaju „A“, „B“ i „E“ bilo je dovoljno jednostavno priključenje u utičnicu. U slučaju „C“ i „D“ bilo je potrebno pilicom izbušiti rupe u ormarićima zbog ugradnje halogenih armatura, te izvršiti spajanje unutar ormarića kako bih instalaciju sakrio od pogleda, ali to je vrlo jednostavan postupak i za „uradi sam“ majstore ne bi smio predstavljati nikakvu zapreku. 

777777

Slika 1 - komplet za daljisko upravljanje rasvjetom

Slika 2 - priključenje sobne svjetiljke

Slika 3 - ugradbena halogena svjetiljka

Slika 4 - priključenje ugradbene halogene svjetiljke

 

 

 

____________________________________________________________________________________ 

 




futurehome @ 11:40 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, travanj 17, 2012

BIRAČ FAZE
 

 

Evo jednog stručnijeg „uradi sam“ savjeta:

Ako živite u udaljenom ruralnom području gdje često dolazi do ispada u opskrbi električnom energijom, ili do nestanka napona samo u jednoj fazi, a imate  jednofazni uređaj koji mora stalno biti pod naponom, dva su rješenja! Birač faze, ili (i) alternativno napajanje (pretvarač, UPS).

Slučaj: zima je, imate centralno grijanje na drva i vodenu pumpu u sistemu centralnog grijanja koja radi na jednofaznu struju. I baš na toj fazi dođe do nestanka napona! I što sad? Ako imate pretvarač, problem je riješen, ali… Što će se dogoditi u slučaju dugotrajnijeg nestanka napajanja? Prisiljeni ste prespojiti napajanje pumpe na drugu fazu. Ili ugasiti peć.

Nama u gradu ili u selima blizu grada takvi problemi su nepojmljivi, ali vjerujte da su u udaljenim predjelima vrlo mogući i česti.

Napomenuh već, rješenje je u pretvaraču, ali rješenje ovisi o kapacitetu pretvaračevih baterija ili akumulatora. Što ako su ispadi konstantni, i dugotrajni, u slučaju velikog snijega, na primjer?

Predlažem ugradnju vrlo jednostavnog rješenja, dovoljna su dva releja sa namotajem za 220 V, i jednim preklopnim kontaktom. Relej R1 spaja se na fazu R, relej R2 na fazu S, prema priloženoj šemi. U slučaju normalnog napona u sve tri faze, privučena su oba releja, i strujni krug napajanja uređaja L dobiva napajanje iz faze R. U slučaju ispada faze R kontakt releja R1 se prebaci u mirni položaj i strujni krug uređaja L napaja se iz faze S. U slučaju ispada faza R i S otpuštaju oba releja i napajanje se prebacuje na fazu T. Ako postoji napon u fazi R a dođe do gubitka napona u fazama S ili T, ništa se neće dogoditi – uređaj se i dalje napaja iz faze R.

Pretvarač se spaja u strujni krug L, i dok god postoji napon u bilo kojoj fazi, pretvarač je pod naponom potrebnim za punjenje baterija a potrošač L na naponu gradske mreže.

123123123132

 

SPAJANJE DVA SOBNA TERMOSTATA 

 

U većini slučajeva uz centralno grijanje postoji ugrađen i jedan sobni termostat. Sasvim dovoljno. No, postoje i situacije kad, na primjer, navečer legnete u krevet u spavaćoj sobi na katu, a supruga vas lijepo zamoli da uključite grijanje!  I u tom momentu vjerojatno spominjete i projektanta i njegovu rodbinu i stepenice i ideju o termostatu u dnevnom boravku u prizemlju… I tako narednih dana odlučite ugraditi nekakav „automat“ za to, ali osjetite se kao da vas je pogodio grom kad saznate cijenu automatske jedinice i njene montaže…

Rješenje je, u stvari, vrlo jednostavno. Postoje dva scenarija: dva termostata spojena serijski (slika 1), ili dva termostata spojena paralelno (slika 2). Zamislimo da je prvi termostat T1 ugrađen u dnevnom boravku u prizemlju, a drugi termostat T2 u dnevnom boravku na katu. U prvom slučaju, slučaju serijskog spajanja, grijanje će se uključiti kad temperatura padne u obadvije prostorije ispod vrijednosti namještene na termostatima, a za isključenje je dovoljno da temperatura naraste samo u jednoj prostoriji iznad vrijednosti namještene na termostatima. U drugom slučaju, slučaju paralelnog spajanja, grijanje će se uključiti kad temperatura padne u samo jednoj prostoriji ispod vrijednosti namještene na termostatima, dok će se isključiti kad temperatura u obadvije prostorije naraste iznad vrijednosti namještene na termostatima. Zvuči malo zbunjujuće, ali u slučaju paralelnog spajanja i ako grijanje ne radi, uključit ćete ga pomoću bilo kojeg termostata. Uz malo prilagođavanja i prakse ovaj sistem može postati itekako koristan. Naravno, možete spojiti i tri ili više termostata na navedene načine, uz uslov da naučite pravilno korištenje istih.

Na slici 3 prikazana je šema spoja dva termostata sa dodanim prekidačem P1. Pomoću tog prekidača na jednostavan način odabiremo da li će sistem dva termostata raditi serijski (kao u slučaju 1) ili paralelno (kao u slučaju 2). Crveni dodatak je princip spajanja dodatnog releja ako sklop na peći za centralno grijanje zahtjeva preklopni kontakt termostata.

12344

Primjer spajanja dva sobna termostata. 

B1, B2 (B2A, B2B) - spoj na peć za centralno grijanje 

T1, T2 - termostati 

P1 - prekidač sa dva preklopna kontakta 

R1 - relej sa jednim preklopnim kontaktom

 

VANJSKA (VRTNA) RASVJETA

 

Upravljanje vanjskom rasvjetom obično se izvodi pomoću prekidača. Grubo je možemo podijeliti u četiri kategorije: vanjska rasvjeta kod ulaznih vrata, vanjska rasvjeta na fasadi (objektu), vanjska rasvjeta u dvorištu ili vrtu i vanjska rasvjeta na terasama i balkonima. Rasvjeta pred ulaznim vratima izvodi se obično kao svjetiljka sa žaruljom veće snage koju uključujemo kako bi osvijetlili iznenadne noćne posjetitelje, i uključujemo je samo prema potrebi. Rasvjeta na fasadi može imati funkcionalnu (osvjetljenje dijela dvorišta, kolnog prilaza…) ili dekorativnu (osvjetljenje zidova…) namjenu. Osvjetljenje vrta ili dvorišta također može imati funkcionalnu i dekorativnu namjenu, a o osvjetljenju balkona već sam pisao ranije.

Svaka od ove četiri kategorije može se spojiti i na infra – crvene senzore (IC ili IR senzori), no nedostatak u tom slučaju predstavlja ograničeno vrijeme trajanja osvjetljenja koje se podešava na samom senzoru. Moram napomenuti da IC senzori nisu senzori pokreta, već senzori koji reagiraju kad dođe do male promjene temperature u njihovom „vidnom polju“. Senzori koji reagiraju na pokret zovu se mikrovalni senzori, skuplji su od IC senzora, a postoje i kombinirani mikrovalni i IC senzori.

Na tržištu postoji svjetlosna sklopka - automatski prekidač (senzor) koji reagira na promjenu jačine osvjetljenja, popularno zvan „luksomat“. Na njemu se može podesiti intenzitet osvjetljenja potreban da on proradi, i neosjetljiv je na kratkotrajne promjene osvjetljenja (automobil u prolazu, munje…).  Ugrađuje se na vanjsku stranu objekta i ne smije biti na direktnom udaru sunčeve svjetlosti. Najraširenije područje primjene luksomata je uključenje rasvjete u sumrak.

Na slici 1 prikazao sam najjednostavniji spoj luksomata; spojen je preko prekidača na napon gradske mreže, a na njega je spojena svjetiljka (ili više njih). Prekidač se može ugraditi kako je prikazano na slici, može se ugraditi i između luksomata i svjetiljke (tad luksomat ostaje u pogonu ako isključimo rasvjetu), a može se ugraditi i sistem bez prekidača. Prekidač se ugrađuje kako bi mogli isključiti vanjsku rasvjetu, u slučaju potrebe.

Na slici 2 prikazan je spoj timera i luksomata za uključenje rasvjete. Pogodan je za ograničen rad noćne rasvjete, na primjer od sumraka pa do 1 sat iza ponoći, kako rasvjeta ne bi svijetlila čitavu noć. Tada luksomat određuje vrijeme uključenja rasvjete, a timer vrijeme isključenja ( s napomenom da timer mora biti podešen na uključenje prije sumraka). Timer mora biti neprekidno priključen na gradsku mrežu jer sadrži akumulatorsku bateriju koja služi za rad timera u slučaju nestanka električne energije.

Na slici 3 prikazan je kombinirani slučaj 1 i slučaj 2, kad želite da vam dio vanjske rasvjete radi samo određeni dio noći. Jedna od mogućnosti: luksomat svjetiljke S1 namjesti se na maksimalnu vrijednost, to jest na uključenje kad potpuno padne noć. Služi za uključenje npr. dekorativne rasvjete, za koju nije potrebno da radi čitavu noć, za rasvjetu trijema, dijela dvorišta na koji nam gleda prozor spavaće sobe… Vrijeme isključenja rasvjete određuje se timerom, npr u ponoć.. Svjetiljka 2 radi čitavu noć i uključuje se u sumrak, puno ranije nego svjetiljka 1, što se podesi na luksomatu. Ovo je samo prijedlog, jer se luksomati mogu podesiti i obratno, prema vašim željama. Luksomati su relativno jeftini uređaji.

Moram spomenuti i ovo: prilikom izvedbe dvorišne rasvjete ni u kom slučaju nemojte kablirati PP-Y kablom koji ćete zakopati direktno u zemlju (to je onaj sivi kabel za elektro – instalacije)! Naime, izolacija tog kabla nije otporna na agresivne sastojke u tlu, i s vremenom dolazi do slabljenja izolacije, puknuća, kratkog spoja ili proboja! Ako već morate postaviti kabel direktno u zemlju, koristite (crni) kabel PP00-Y, namijenjen za to. Podzemno kabliranje prepustite stručnjaku!

23123123

Izvedba vanjske rasvjete

 

SIGNALNA SVJETLA - SIGNALNA RASVJETA

 

Hajdemo jednim udarcem utamaniti nekoliko muha!

O signalnom svjetlu sam već pisao („Prethodnik, vjetrobran, hodnik, garderoba…“). Čemu ono služi? Da malo „ponovimo gradivo“ ali i da mu dodamo još neke funkcije, krenimo redom: Signalno svjetlo koristan je dodatak elektroinstalacijama. To su svjetiljke koje nam pružaju određene informacije, i mogu imati višestruku namjenu. U slučaju prikazanom na slici signalno svjetlo daje nam obavijest kad netko pozvoni pred ulaznim vratima, kad netko prolazi hodnikom ili predhodnikom (ili bilo kojim drugim dijelom objekta s ugrađenim IC senzorom), može poslužiti kao rasvjeta za nuždu ili kao pozivnik ili stalna rasvjeta.

Zašto tolika zamršenost? Evo objašnjenja: Koliko puta ne čujemo zvono?! Glasno slušanje glazbe, slušalice, udaljenost od zvona… sve su to razlozi zašto netko uzaludno čeka pred vratima a da mi to ne znamo! Ako ne čujemo, ne znači da i ne vidimo; bljeskanje signalnog svjetla sigurno ćemo zamijetiti i u najvećoj buci! Zatim, želimo se osjećati sigurnima u vlastitom domu ili znati kad se netko iskrada iz kuće… Razloga može biti mnogo, kao i rješenja za izvedbu signalnog svjetla, no objasnit ću vam primjer prikazan na slici. Opaska: u svaku prostoriju ugrađuje se samo jedno signalno svjetlo!

Kad netko pozvoni pred vratima pritiskom na tipku Ti1 oglasi se zvono; istodobno privuče relej R1 i preko svog kontakta uključi signalna svjetla Ž1 i Ž2 (može ih biti neograničen broj). Ovaj dio sklopa služi za kontrolu zvona kod ulaznih vrata, tj. signalna svjetla svijetle u momentu kad netko pritišće tipku za zvono Ti1 (to primjećujemo kao kratkotrajni bljesak signalnog svjetla).

Nadalje, ako netko prođe kraj infracrvenog senzora (IR) uključi se rasvjeta Ž(ir). To može biti senzor i rasvjeta u predhodniku, hodniku, nogostupu… Kad proradi rasvjeta Ž(ir) istodobno privuče relej R2 i preko svog kontakta uključuje signalna svjetla; ona pak svijetle koliko je vremenski podešeno na IR senzoru (dovoljno je 5 – 10 sekundi). Na ovaj način kontroliramo prolazak osoba u području koje kontrolira IR senzor.

Relej R3 je kontrola napona gradske mreže; u slučaju nestanka napona u gradskoj mreži relej R3 otpusti i prebaci sustav napajanja signalnih svjetiljki na UPS uređaj – uređaj za neprekidno napajanje (opisano u postu „Moduli“). Tad se signalna svjetla trajno uključuju i svijetle tako dugo dok nema napona gradske mreže ili dok se ne isprazne baterije UPS uređaja. Na taj način signalna svjetla pretvaraju se u rasvjetu za nuždu.

Prekidačem P1 pak možemo signalna svjetla uključiti ručno; umjesto prekidača možemo ugraditi tipkalo, i na taj način smo dobili najjednostavniji svjetlosni pozivnik – kako pritišćemo tipku tako palimo ili gasimo signalna svjetla u svim prostorijama!

Signalna svjetla ugrađuju se pokraj ulaznih vrata prostorija (vidi „Prethodnik, vjetrobran, hodnik, garderoba…, slika 2“), u hodnike a moguća je i vanjska ugradnja (u garažu, na vanjski zid prema dvorišnoj strani, na terasu…) Najefikasnije su LED svjetiljke zbog iznimno male potrošnje.

Možda vam namjena ovog tipa rasvjete zvuči u najmanju ruku čudno ili nepotrebno; nakon ugradite shvatit ćete sve njezine koristi!

Mali savjet – na slici su prikazana dva zvona; ne ograničavajte se na ugradnju zvona samo u hodnik. Ugradite ga i u spavaću sobu, kuhinju, garažu… Jednog dana biti ćete si zahvalni radi takve odluke!

23123123

Šema spajanja signalne rasvjete

 

PROMJENA SMJERA VRTNJE

 

Iako ova tema ne spada baš pod automatiku, smjestit ću je u ovo poglavlje. Spojna šema vrlo je jednostavna, no problem bi moglo postati rukaovanje. Zato sa ovim sklopom rukujte iznimno oprezno!

Naime, ima slučajeva kad vašu omiljenu kružnu pilu („cirkular“) opremljenu trofaznim pogonskim elektromotorom posudite susjedu; i kad jednog dana zaželite ispiliti nekoliko letvi ili slično, odete do susjeda, zamolite ga da vam vrati vašu stvar, i prionete na posao. Priključite utikač u utičnicu, uključite stroj i – stroj započne vrtnju u pogrešnom smjeru! Ništa strašno (nakon spominjanja susjedovih bližnjih), uhvatite odvijač i mijenjate „faze“ na utikaču…

To i nije neki problem, no što ako se radi o stroju koji koristite kao obrtnik, a nema ugrađenu mogućnost promjene smjera vrtnje?

Znamo da trofazni elektromotori mijenjaju smjer vrtnje ako međusobno „zamijenimo bilo koje dvije faze“. U principu tako se to i radi, zamjenom mjesta dva fazna vodiča bilo na utičnici, bilo na utikaču, bilo na priključku motora. Ali, ako to moramo činiti češće, može doći do sitnih mehaničkih oštećenja bilo na vodičima bilo na priteznim vijcima; na taj način se na spoju povećava otpor, samim tim i zagrijavanje…

Najjednostavniji način promjene smjera vrtnje je ugradnja običnog prekidača sa dva preklopna kontakta, između glavne sklopke i spojne kutije elektromotora. To može biti ugradbena grebenasta sklopka (slika 1) ugrađena u prikladnu instalacijsku kutiju, ili grebenasta sklopka već tvornički ugrađena u kutiju. Pripazite na maksimalnu struju za koju je sklopka predviđena; neka bude veća od utroška struje trofaznog motora, što će izračunati stručnjak.

Princip spajanja prikazan je na slici 2. Vrlo jednostavno prebacivanjem sklopke (S1) iz položaja 1 u položaj 2 mijenjamo raspored faza prema elektromotoru, i elektromotor počinje okretanje u suprotnom smjeru.

PAŽNJA! NIKAKO NE MIJENJAJTE SMJER VRTNJE ELEKTROMOTORA AKO ELEKTROMOTOR RADI, TJ. KADA SE OKREĆE!

 Sile nastale kod takve promjene mogle bi uništiti mehaničke komponente stroja. Prvo isključite glavnu sklopku elektromotora, sačekajte da stroj prestane sa vrtnjom, prebacite sklopku za promjenu smjera vrtnje iz jednog u drugi položaj i tek onda uključite glavnu sklopku elektromotora!

Ovo rješenje je funkcionalno, ali ima manu: ne smije se upotrebljavati kad je elektromotor u pogonu! Netko bi mogao greškom promijeniti položaj kad stroj radi. Taj problem se može riješiti ili ugradnjom grebenaste sklopke sa bravicom – kad mijenjate položaj sklopke pomoću ključića koji nakon toga morate, naravno, izvaditi iz bravice i pospremiti na sigurno, ili nakon promjene smjera možete skinuti ručicu sa sklopke (kojom mijenjate položaj sklopke – pričvršćena je smo jednim vijkom, vidljivo na slici 1) i pospremiti je na sigurno; bez ručice je nemoguće golim rukama promijeniti položaj sklopke!

Ponavljam, rješenje je namijenjeno samo vama i kao takvo stavlja na vas svu odgovornost!

23123123

Prikaz spoja za promjenu smjera vrtnje trofaznog elektromotora

 

TROFAZNI MOTORI – POKRETANJE „ZVIJEZDA – TROKUT“

 

Idemo na malo zahtjevnije sklopove. Šeme i dalje crtam pojednostavnjeno, radi lakšeg snalaženja.

Da li vam se ikad desilo da je pri pokretanju stroja sa trofaznim elektromotorom pregorio osigurač ili izbacila zaštitna sklopka? Ako vam se često dešavaju navedeni problemi, rješenje je sklop za pokretanje elektromotora „zvijezda – trokut“.

Naime, pri pokretanju trofaznog elektromotora javlja se tzv. „potezna struja“ koja može biti i do nekoliko puta veća od nazivne struje elektromotora! Na taj način dolazi do opterećenja mreže, koje možemo smanjiti pokretanjem elektromotora načinom zvanim „zvijezda – trokut“.

Ako pokrećemo elektromotor spajanjem namotaja u zvijezdu struja je i do 3 puta manja od pokretanja motora spojem u trokut. Na taj način smanjuje se i moment tereta, pa je pokretanje spojem u zvijezdu poželjno samo za neopterećene elektromotore (npr. kružne pile, neopterećeni strojevi, neopterećeni kompresori itd.). Pokretanje možemo izvesti ručnim sklopkama i relejnim pokretačima „zvijezda – trokut“.

123123

Na slici 1 prikazana je klasična šema pokretača zvijezda – trokut sa dva releja (sklopnika) R1 i R2 i vremenskim relejom sa kašnjenjem uključenja Vr1. Princip rada je slijedeći: Pritiskom na tipku Ti1 privlači relej R1 i pokreće elektromotor. Spoj elektromotora određuje relej R2 – namotaji motora spojeni su u zvijezdu. Istodobno i vremenski relej dobiva napajanje ali čeka sa uključenjem. Otpuštanjem tipke Ti1 napajanje releja R1 i Vr1 je samoodrživo kontaktom releja R1. Nakon isteka vremena podešenog na vremenskom releju Vr1 on privlači i preko njegovog kontakta privlači relej R2. Privlačenjem releja R2 namotaji elektromotora spajaju se u trokut. Pritiskom tipke Ti2 prekida se samoodrživo napajanje releja R1 te isti otpušta i prekida napajanje elektromotora. Otpušta i relej R2 te vremenski relej Vr1.

Vrijeme preklopa iz zvijezde u trokut određeno je vremenom privlačenja kotve i kontaktnog sloga releja R2, te iznosi desetak milisekundi. Ako je potrebno povećati vrijeme preklopa između spoja „zvijezda“ i spoja „trokut“ (tj. vrijeme „praznog hoda“ od prestanka spoja „zvijezda“ pa do početka spoja „trokut“) koristi se sklop sa namjenskim relejom, tzv. „vremenskim relejom za zvijezda – trokut zalet“, koji ujedno služe i kao vremenski releji za određivanje vremena rada u spoju „zvijezda“. Vrijeme praznog hoda između spoja zvijezda i spoja trokut može biti fiksno i ovisno o modelu iznosi između 50 i 500 milisekundi, a može biti i podesivo. Šema spoja prikazana je na slici 2. Za razliku od prvog pokretača ovdje se koriste tri releja (sklopnika), i svakako savjetujem ugradnju ovog sklopa.

 13123144

Pokretač zvijezda - trokut

 

KONTROLA RADA TIPKALA, TIPKALO ZA ISKLOP U NUŽDI

 

Tipkala nam služe za olakšano upravljanje uređajima.  Ona zamjenjuju velike i nezgrapne sklopke za upravljanje elektromotorima i uređajima velike snage. Tipkala se izrađuju u boji koja nam govori o njihovoj namjeni, a mogu biti i osvijetljena.

Međutim, pouzdanost rada uređaja ovisi i o pouzdanosti rada tipkala. U slučaju blokiranja tipkala u pritisnutom položaju može doći do nepravilnosti u radu uređaja, oštećenja uređaja, pa čak i do požara i uništenja. Ispravan rad tipkala rijetko se kontrolira; prikazujem sam vam jednostavnu izvedbu kontrole rada tipkala na slici 1.

U ovom slučaju za upravljanje uređajem (konkretno radom releja R1 i R2) koristimo tipkala Ti2, Ti3, Ti4 i Ti5 sa dodatnim parom kontakata; strujni krug kontrole (prikazan plavom bojom) prolazi mirnim dodatnim kontaktom svakog tipkala i napaja vremenski relej sa produljenim vremenom otpuštanja Vr1. U slučaju blokade tipkala ili predugog vremena pritiska na tipkalo vremenski relej otpušta i uključuje se signalno zvono Zv. U momentu vraćanja tipkala u osnovno (ispravno) stanje vremenski relej Vr1 privuče i signalno zvono se isključuje. Tako na jednostavan i pouzdan način nadziremo ispravnost tipkala i pravilnost rukovanja uređajem. Vrijeme otpuštanja releja Vr1 namješta se na 3 – 5 sekundi. U slučaju potrebe sklop je moguće izvesti i za trajnu dojavu smetnje – ako se signalno zvono uključi, dojava smetnje ostaje trajna; za isključenje nije dovoljno otkloniti uzrok smetnje, već je potrebno i nadzor smetnje dovesti u osnovno stanje (tipkom „reset“ ili slično).

23444

Tipkalo za isklop uređaja u nuždi (popularna crvena „gljiva“) postavlja se na pogodno mjesto i služi za isključenje svih uređaja odjednom! Na slici 1 gore lijevo prikazano je tipkalo za nuždu; preko njegovog kontakta napaja se sklop za upravljanje relejima R1 i R2. Releji su upravljani tipkalima Ti2, Ti3, Ti4 i Ti5 i njihov rad je samoodrživ. Međutim, pritisnemo li nakratko tipkalo za nuždu dolazi do prekida napajanja releja R1 i R2; oni otpuštaju i isključuju uređaje. Isključenje nije trajno; već pri otpuštanju tipkala za isklop u nuždi moguće je ponovo uključiti uređaje. Za trajno isključenje koristi se sklopka za isklop u nuždi (istog oblika kao i tipkalo, samo što se nakon pritiska „gljiva“ ne vraća u osnovni položaj; potrebno ju je izvući rukom). U tom slučaju se nakon određenog vremena oglašava i signal za smetnju (zvono Zv), jer strujni krug za kontrolu rada tipkala obuhvaća i tipkalo za nuždu.

Kontrola rada tipkala nije neophodna, ali u nekim slučajevima postaje vrlo korisna; prikazani sklop može nadzirati neograničen broj tipkala. Tipkalo za isklop u nuždi preporučujem za svaku radionu; Ugradite tipkalo za isklop u nuždi ili više njih (broj im je neograničen) na pristupačna mjesta uz strojeve, razvodni ormar, ulazna vrata i slično; u slučaju nezgode posljedice mogu biti puno blaže ako pravovremeno isključite strojeve!

 

 

 

 

___________________________________________________________________________________

 




futurehome @ 11:42 |Isključeno | Komentari: 0
Arhiva
« » pro 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.